Ruska invazija na Ukrajinu konačno je probudila EU u pogledu strateškog značaja Zapadnog Balkana i mogućnosti da Moskva iskoristi neriješene sporove u regiji kako bi potkopala Zapad, konstatirano je u analizi političkog magazina Politico. Kao rješenje složene geopolitičke situacije u regiji, autor analize predlaže konkretna rješenja, kao što su promjene u pristupnom procesu za zemlje Zapadnog Balkana, ali i konkretniji angažman njihovih dužnosnika u institucijama EU-a, kako u neformalnim sastancima, tako i pri donošenju  zakona. Urednik Paul Taylor u tekstu naslovljenom ‘EU mora iskoristiti geopolitički trenutak na Balkanu‘ iznosi stav da EU treba integrirati šest zemalja regije, ukupne populacije manje od 18 milijuna stanovnika, ili će riskirati da ih Rusija i Kina iskoriste u svojim 'igrama moći'.

Opasnost od pojave neliberalne, nesvrstane zone od Mađarske do Turske

Taylor smatra da, unatoč razočaranju sporim tempom napretka, pristupanje EU ostaje najbolji mogući ishod za Albaniju, BiH, Kosovo, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju i Srbiju, ali i za ostatak Europe. “Ako ih EU nastavi držati udaljenima, alternative bi mogle uključivati zbližavanje s Rusijom, pojava neliberalne, nesvrstane zone koja bi se mogla protezati od Mađarske do Turske ili, još gore, silazna spirala u novi oružani sukob, uključujući toksičnu mješavinu organiziranog kriminala i naoružane migracije”, argumentira on. Podsjetivši na zamor kod procesa proširenja u nekim zapadnoeuropskim prijestolnicama, osobito u Haagu i Parizu, te uvjerenja da je takav status quo održiv, situacija se može činiti pod kontrolom, ali nije održiva zauvijek, smatra Taylor.

“Ne postoji jamstvo da će neriješeni sukobi unutar BiH ili između Srbije i Kosova ostati zamrznuti uz manja rasplamsavanja ili da lokalno političko nasilje neće eskalirati, privlačeći vanjske igrače i potičući nove tokove izbjeglica, oružja i droge u EU“, navodi Taylor uz opasku da i mala iskra u regiji može zapaliti suhi fitilj. Kako dodaje, napad ruskog predsjednika Vladimira Putina na Ukrajinu rasplamsao je ultranacionalizam među “tvrdokornim proruskim Srbima” i vratio intenzivna sjećanja na stradanja i razaranja iz 1990-ih. “Moskva pokušava raspirivati sveslavenski pravoslavni nacionalizam i iskorištavati podjele gdje god može. Dala je podršku prijetnjama čelnika bh. Srba Milorada Dodika odcjepljenjem od BiH i širila dezinformacije kako bi pojačala neprijateljstvo kosovskih Srba prema vladi u Prištini”, argumentira, nadalje, autor uz napomenu da je tu i druga svjetska sila koja vrši utjecaj i pokušava zadovoljiti svoje interese, ali drugim putem, a to je Kina.

Ulaganja kao političko oruđe

 “Kina je, sa svoje strane, uglavnom težila gospodarskim ulaganjima, koristeći okvir 14+1 unutar svoje inicijative ‘Belt and road’ kako bi se vezala s lokalnim čelnicima koji tragaju za ambicioznim infrastrukturnim i obrambenim projektima. Kina slijedi rusko vodstvo po pitanju Zapadnog Balkana u Vijeću sigurnosti UN-a i koristi svoje financijske resurse kako bi odvratila balkanske države od podrške ključnim rezolucijama o kršenjima ljudskih prava u Xinjiangu ili Hong Kongu”, pojašnjava Taylor te ukazuje i na medijski utjecaj Rusije u Srbiji.

“Rusija i Kina doprinijele su ponovnom naoružavanju Srbije. Moskva također ima moćnu energetsku polugu budući da Srbija dobiva 80% plina iz Rusije, dok je BiH u stopostotnoj ovisnosti. Djelomično kao rezultat toga, Srbija je odbila uskladiti stavove sa sankcijama EU protiv Rusije, što je izazvalo negativne reakcije u Bruxellesu”, podsjeća Taylor u tekstu i iznosi stav da EU posjeduje dugoročno snažnije poluge u regiji, ako ih je voljna iskoristiti, uzimajući u obzir sveopću težnju pridruživanju bloku, s iznimkom Srbije.

Nužan vidljiviji angažman EU-a

Dakle, što bi EU sada trebala učiniti? Prva stvar je vidljiviji politički angažman. EU je ovu godinu bolje započela posvetivši pažnju dugo zanemarivanoj regiji. Održana su dva samita EU i Zapadnog Balkana, jedan po prvi put u regiji, plus oživljavanje Berlinskog procesa za podršku regionalnoj ekonomskoj integraciji u pripremi za pridruživanje jedinstvenom tržištu EU. Čelnici Zapadnog Balkana prisustvovali su inauguralnom samitu nove Europske političke zajednice u Pragu u listopadu, koju je osmislio francuski predsjednik Emmanuel Macron, podsjeća autor i ukazuje da takav angažman treba nastaviti. Druga stvar je, smatra on, isticanje pogodnosti pristupanja i sudjelovanja. “EU treba preoblikovati svoj nezgrapni proces pristupanja kako bi unaprijed raspodijelio više financijskih i tržišnih prednosti članstva kako kandidati napreduju s reformama. Trenutno primaju tek malu količinu pretpristupne pomoći dok se ne pridruže”, predlaže Taylor čije je mišljenje i da dužnosnici zemalja regije trebaju imati određeni angažman u radu institucija u Bruxellesu. “EU bi trebala pozvati ministre iz regije na neformalne sastanke vijeća o pitanjima od zajedničkog interesa. Treba potaći zemlje Zapadnog Balkana da izaberu promatrače u Europski parlament u isto vrijeme kad i europski izbori 2024., kako bi imali glas, ako ne i pravo glasa, u donošenju zakona EU”, naglašava Taylor uz ocjenu da najveći dio teškog posla treba obaviti upravo u zemljama kandidatima budući je većina njih i dalje daleko od ispunjavanja osnovnih uvjeta demokracije, vladavine prava, slobode izražavanja i borbe protiv korupcije kako bi se kvalificirale za članstvo.

“Zašto bi balkanski političari provodili bolne reforme koje bi mogle olabaviti njihovu moć i novac za tako daleku i neizvjesnu perspektivu? EU će morati više raditi s dna, podupirući civilno društvo, ženske organizacije i mala poduzeća kao pokretače promjena, istodobno nudeći poticaje i vršeći pritisak odozgo. U ovom geopolitičkom trenutku, EU si naprosto ne može priuštiti ostaviti regiju da trune”, zaključuje autor.