Europski prioriteti koji za BiH nisu prioritet

Iz institucije ombudsmena za ljudska prava BiH za Dnevni list rezimiraju kako su, prema zaprimljenim žalbama u 2022. najugroženije kategorije stanovništva bile mladi, svakako zbog nemogućnosti zapošljavanja, umirovljenici, osobe s invaliditetom, obitelji s jednim roditeljem, djeca posebno u određenim životnim situacijama poput konfliktnih razvoda svojih roditelja, te zaposleni u pojedinim granama gospodarstva s iznimno niskim primanjima, kao što su ugostiteljstvo, trgovina, neke proizvodne djelatnosti i dr.

Piše: V.S.Herceg

Unaprjeđenje zaštite i inkluzije ranjivih grupa, posebice osoba s invaliditetom, djece, LGBT osoba, pripadnika romske zajednice, pritvorenika, migranata i tražitelja azila, kao i raseljenih osoba i izbjeglica, jedan je od 14 prioriteta koje je Europska komisija (EK) stavile pred BiH, ali i u cilju zatvaranja Aneksa VII Daytonskog mirovnog sporazuma.

To EU očekuje o BiH, kao države usmjerene ka euroatlantskim integracija i s kandidatskim statusom. O realnosti slabijih u BiH možda bi mogle poslužiti stihovi neponovljivog Tina Ujevića: „Kako je teško biti slab, kako je teško biti sam, i biti star, a biti mlad“. Što je BiH uradila po ovom pitanju i što treba tek uraditi?

BiH nije provela ni prijašnje preporuke

Podsjetimo na izvješće EK o BiH za 2022. godinu u kojem se navodi da je zakonodavni i institucionalni okvir o osnovnim pravima je u velikoj mjeri uspostavljen, ali da su uloženi „ograničeni napori“ za ispunjavanje ključnih prioriteta 5 i 9-13 o osnovnim pravima, posebno usvajanjem akcijskih planova za socijalno uključivanje Roma u travnju 2022. godine i o pravima LGBTIQ osoba u julu 2022. godine.

-Prava na slobodu okupljanja u entitetu Republika Srpska (RS) i dalje su ograničena. Potrebne su značajne reforme kako bi se osiguralo da svi građani mogu u potpunosti ostvariti svoja politička prava i koje bi doprinijele usklađenosti ustavnog i zakonodavnog okvira u zemlji sa presudom Europskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci, navodi se.

Kao ono što je potrebno uraditi, EK ističe nužnost ukidanja podjela u obrazovnom sustavu kako bi se premostila praksa ‘dvije škole pod jednim krovom’ i osiguralo inkluzivno i kvalitetno obrazovanje za sve.

Međutim, posebno se naglašava kako rodno zasnovano nasilje, zlostavljanje zatvorenika i zaštita manjina, uključujući Rome, koji dalje, navodi se, izazivaju zabrinutost.

-Zemlja još uvijek treba razviti sveobuhvatan strateški okvir o ljudskim pravima i zaštiti manjina, uključujući i tranzicijsku pravdu. Preporuke iz prethodnih godina nisu provedene. U sljedećoj godini BiH bi posebno trebala: provesti sudske odluke kako bi se okončala podijeljenost obrazovnog sustava; Zakonom o Ombudsmanu za ljudska prava odrediti preventivni mehanizam za sprječavanje mučenja i zlostavljanja; osigurati puno poštovanje, zaštitu i promociju slobode okupljanja i izražavanja i suzdržati se od daljnjih aktivnosti koje negativno utječu na ostvarivanje ovih prava, samo su neke od stavki što bi BiH trebala uraditi kako bi se unaprijedila zaštita i inkluzija ranjivih slojeva društva.

U BiH su ponegdje više, a ponegdje manje zaštićena ljudska prava

Međutim, ono što je posebno razočaravajuće je opaska kako je BiH ratificirala sve glavne europske i međunarodne instrumente o ljudskim pravima, od kojih je većina uvrštena u Ustav, ali kako nepostojanje sustavnog praćenja znači da i dalje mora provesti većinu od 204 prihvaćene preporuke iz Univerzalnog periodičnog pregleda iz studenog 2019. godine.

U izvješću za prošlu godinu podsjeća se i kako je Europski sud za ljudska prava donio je 19 presuda utvrdivši da je BiH u 10 predmeta prekršila prava zajamčena Europskom konvencijom o ljudskim pravima i to prava na pravično suđenje, slobodu izražavanja i zaštitu imovine.

-U izvještajnom periodu dodijeljeno je 666 novih predstavki organu odlučivanja Europskog suda, čime je ukupan broj neriješenih zahtjeva pred Sudom porastao na 285. Presude Sejdić-Finci, Zornić, Šlaku, Pilav i Pudarić zahtijevaju ustavne izmjene koje bi osigurale jednakost političkih prava među svim građanima. Presude još uvijek nisu provedene i ostaju pod pojačanim nadzorom, zabrinjavajuća je analiza stanja.

Pri tom se i zaključuje kako BiH još uvijek nije poduzela nikakve korake u usvajanju sveobuhvatnog okvira politike o promociji i uživanju ljudskih prava, uključujući cjelodržavne strategije o ljudskim pravima, nediskriminaciji i zaštiti manjina.

-Sukladno tome, zaštita ljudskih prava i dalje je neujednačena diljem zemlje, zaključuje se.

Ističe se kako BIH treba izmijeniti Zakon o Ombudsmanu za ljudska prava kako bi se poboljšala neovisnost i učinkovitost ovog tijela i odredila ga kao nacionalni preventivni mehanizam protiv mučenja i zlostavljanja, što je međunarodna obveza zemlje. Tripartitni sastav i konsensualno donošenje odluka Institucije ombudsmena još uvijek treba srednjoročno revidirati kako bi se osiguralo učinkovito funkcioniranje. Njenu neovisnost treba pojačati.

Podsjeća se kako je Institucija ombudsmana je u 2021. zaprimila 2 946 žalbi, što je sličan broj kao i prethodnih godina, te izdala 315 preporuka, od kojih je 198 u potpunosti realizirano, ali da nije pokrenut nijedan prekršajni postupak zbog nepoštivanja njenih preporuka u proteklih sedam godina, iako je za to imala ovlasti, niti je pokretala ili intervenirala u upravnim ili sudskim postupcima.

Rizik zlostavljanja osumnjičenih – odšteta žrtvama ratne torture

Što se tiče mučenja i zlostavljanja, preporuka je kako BiH treba osigurati usklađenost sa članom 17. Konvencije UN protiv torture. Osumnjičeni u policijskim stanicama i pritvorskim objektima suočeni su s ozbiljnim rizikom od zlostavljanja, dok se prijave sporo obrađuju, sa slučajevima se ne postupa pažljivo, a dokazi se često gube.

-Kao rezultat toga, samo nekoliko policajaca je bilo kažnjeno. Nisu poduzeti nikakvi koraci za usvajanje okvirnog zakona na državnoj razini koji jasno definira kriterije za cijelu zemlju o pravima civilnih žrtava ratne torture kako bi zemlja ispunila svoje obveze prema Konvenciji protiv torture. BiH se još treba pozabaviti odlukom Komiteta UN protiv mučenja (UNCAT) iz kolovoza 2019. godine o pružanju svih oblika obeštećenja žrtvama ratne torture putem učinkovitog sustava reparacija, istaknuto je.

Kao primjer zabrinjavajuće prakse u RS-u su sudske takse za žrtve ratne torture na koje su se u prošlosti primjenjivali rokovi zastare, jer su se u oko 200 slučajeva žrtve suočile sa zapljenom imovine zbog neplaćanja, te se navodi kako bi vlasti tog entiteta trebale razmotriti ukidanje sudskih taksi za ovu ugroženu populaciju.

Kada je konkretno riječ o strategiji o zatvorskom sustavu, navedeno je da ne postoji cjelodržavna strategija, niti su poduzeti koraci za poboljšanje uvjeta pritvora, počevši od usklađivanja zakonodavstva širom zemlje i njegovog usklađivanja s europskim i međunarodnim standardima.

-Federacija BiH nije poduzela nikakve korake za usvajanjem zakona koji bi omogućili transfer zatvorenika između entiteta, profesionalizaciju osoblja i sustav uvjetnog otpusta. Potrebno je poboljšati digitalizaciju, programe reintegracije i koordinaciju sa zdravstvenim i socijalnim službama. BiH bi trebala dodatno  proširiti upotrebu alternativa pritvoru, posebno u RS-u. Dok novi državni zatvor sada radi punim kapacitetom, u nekoliko zatvorskih objekata u zemlji i dalje je potrebno infrastrukturno poboljšanje. Zatvorski režimi također zahtijevaju modernizaciju, navodi se, ali i podsjeća kako je Institucija ombudsmena u 2021. primila 91 žalbu lica lišenih slobode, uglavnom u svezi sa zdravstvenom zaštitom i životnim uvjetima, te dala jednu preporuku.

BiH bez ustavnog političkog okvira za naslijeđe prošlosti

Što se tiče pomirenja, EK zaključuje da BiH još uvijek nedostaje cjelodržavni politički okvir za bavljenje nasljeđem prošlosti, uključujući strategiju o tranzicijskoj pravdi. Politički lideri su nastavili baviti se povijesnim revizionizmom, uključujući poricanje genocida i veličanje ratnih zločinaca, također osporavajući utvrđene činjenice i neovisnost ili nepristranost međunarodnih i domaćih sudova.

Podsjeća se da je Skupština RS stavila izvan snage izvršnu odluku visokog predstavnika Inzka iz srpnja 2021. kojom se poricanje genocida i veličanje ratnih zločinaca kriminalizira, a Ustavni sud je poništio taj entitetski zakon u srpnju 2022., kao i da je u srpnju 2021. godine, RS također kriminalizirala opisivanje ovog entiteta ili njegovih naroda kao agresora ili genocidne tvorevine, s kaznama zatvora od 6 mjeseci do 5 godina.

-Iako u protekloj godini nije prijavljen nijedan slučaj, takva kriminalizacija može imati zastrašujući učinak na slobodu izražavanja. Od BiH se očekuje djelovanje na suveren način kako bi promovirala okruženje pogodno za pomirenje u cilju premošćivanja ratnog naslijeđa što je ključni prioritet mišljenja. Parlament bi trebao raspravljati i mijenjati kazneni zakon kako bi regulirao negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca u skladu sa Okvirnom odlukom Vijeća o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kaznenopravnim sredstvima iz 2008. godine, ističe se u Izvješću EK za 2022.

Ipak se navodi kako su poduzeti neki pozitivni koraci na lokalnim razinama, primjerice da je Grad Sarajevo na Kazanima postavio spomen obilježje u čast 17 srpskih civilnih žrtava rata, Brčko distrikt odlučio izgraditi zajedničko spomen-obilježje svim civilnim žrtvama rata, drugo u cijeloj zemlji i usvojio je Zakon o civilnim žrtvama rata, ali i da je, s druge strane, u svibnju 2022., policija je zabranila marš na 30. godišnjicu etničkog čišćenja Prijedora („bijele trake“).

EK je zabrinuta i zbog pitanja nestalih osoba koje još uvijek nije riješeno izaziva zabrinutost. Podsjeća se na 7.500 ljudi vodi koji se vode kao nestali te da se to pitanje treba riješiti.

-Nije bilo napretka u uspostavljanju fonda za podršku obiteljima nestalih, kako je predviđeno zakonom, kao ni u poboljšanju rada Instituta za nestale osobe i forenzičkih kapaciteta na državnom razini. Potrebno je izmijeniti Zakon o nestalim licima, preporuka je.

Nije postignut napredak u usklađivanju zakonodavstva sa acquisem o zaštiti podataka, uključujući Opću uredbu o zaštiti podataka, a navodi se i da Agencija za zaštitu podataka treba uspostaviti bolju ravnotežu između zaštite privatnosti i ciljeva od općeg javnog interesa, posebno slobode medija, izbornog integriteta i borbe protiv korupcije.

Podsjeća se i kako je pred Sudom BiH u tijeku 19 upravnih postupaka protiv rješenja Agencije, ali i povlači zanimljiva paralela - dok Parlament BiH mora konsultirati Agenciju o zakonskim prijedlozima, druge zakonodavne skupštine to još nisu obvezne.

Iako se konstatira kako se sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti i dalje generalno poštuje, navodi se kako se i dalje događaju slučajevi diskriminacije, govora mržnje i zločina iz mržnje na vjerskoj osnovi, a spominje se i nastavak incidenata usmjerenih na vjerske objekte, posebno u manjinskim i povratničkim područjima (RS), kao i vandalizam na mostarskom partizanskom groblju i uništenje spomen ploča. 

Diskriminacija manjina i dalje ozbiljan problem

I prema izvješću Human rights watch za 2022. zaštita ljudskih prava nije bila prioritet vlasti u BiH. te da je diskriminacija manjina i dalje ozbiljan problem.

Statistika je poražavajuća – u prvih šest mjeseci Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi (OSCE) zabilježila je 91 zločin iz mržnje na osnovu nacionalne pripadnosti ili vjere, od kojih su četiri uključivala fizičko nasilje.

I pri posjetu BiH, Michelle Bachelet, visoka povjerenica UN-a za ljudska prava, naglasila je problem diskriminacije po osnovu nacionalne pripadnosti, spola i seksualne orijentacije, te izrazila zabrinutost zbog pristupa obrazovanju, socijalnoj zaštiti i pravima Roma i osoba s invaliditetom koji se suočavaju sa zaprekama u ostvarivanju svojih prava.

Iako je Služba za poslove sa strancima od u prvih osam mjeseci evidentirala 11.881 osobu koja je izrazila namjeru traženja azila, iz Agencije UN-a za izbjeglice (UNHCR) se navodi da je samo 90 osoba podnijelo zahtjev za azil u prvih šest mjeseci 2022. Vlasti BiH donijele su 35 odluka, ali nijednom od njih nije dodijeljen status izbjeglice, dok je u 12 slučajeva dodijeljena supsidijarna zaštita.

U lipnju je Služba za poslove sa strancima evidentirala 363 Ukrajinca u BiH, od kojih je 102 izrazilo namjeru traženja azila. Ukrajincima se odobrava privremeni boravak iz humanitarnih razloga.

Istraživanje o djeci migrantima, u najvećem broju slučajeva djeci bez pratnje, ukazuje da je ova populacija izložena široko rasprostranjenom zlostavljanju od policije, krijumčara i drugih, te da su predmet seksualnog nasilja i prisilnog vraćanja. 

Obiteljsko i nasilje nad ženama među najtežim kršenjima ljudskih prava u BiH

U podnesku Institucije ombudsmana za ljudska prava BiH, koji je ova institucija uputila u siječnju specijalnom izvjestitelju UN-a za pravo na zdravlje, ističe se da je nasilje u obitelji, a posebno nasilje nad ženama u BiH, među najtežim kršenjima ljudskih prava u BiH.

Kako ističe organizacija za ženska prava Kvinna till Kvinna, napredak u rješavanju rodno zasnovanog nasilja ometaju mnogi problemi, uključujući neučinkovitu koordinaciju između pravosuđa, tijela za provođenje zakona i centara za socijalni rad.

Prošle godine, za prvih osam mjeseci, 2022, Sarajevski otvoreni centar zabilježio je osam incidenata potaknutih mržnjom prema LGBTQ osobama, od kojih su svi bili fizički napadi.

-Sarajevska Povorka ponosa održana je u lipnju 2022. Monitoring je pokazao da je uoči povorke došlo do povećanja retorike protiv LGBT osoba na društvenim mrežama, između ostalog i među političarima.

Općinski sud u Sarajevu je u travnju je donio presudu u korist Sarajevskog otvorenog centra koji je tužio bivšu parlamentarku za poticanje državnih institucija na diskriminaciju LBGT osoba. To je prva presuda na sudu u BiH protiv diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, navodi se.

U BiH najugroženiji mladi, žene, djeca, umirovljenici, invalidi, siromašni

Iz institucije ombudsmena za ljudska prava BiH za Dnevni list rezimiraju kako su, prema zaprimljenim žalbama u 2022. najugroženije kategorije stanovništva bile mladi, svakako zbog nemogućnosti zapošljavanja, umirovljenici, osobe s invaliditetom, obitelji s jednim roditeljem, djeca, posebno u određenim životnim situacijama poput konfliktnih razvoda svojih roditelja, te zaposleni u pojedinim granama gospodarstva s iznimno niskim primanjima, kao što su ugostiteljstvo, trgovina, neke proizvodne djelatnosti i dr.

-Slično prethodnim godinama, najveći broj registrovanih žalbi odnosi se na kršenje građanskih i političkih prava, uključujući pravosuđe i upravu, te ekonomska i socijalna prava. Podnesene žalbe ukazuju da je građanima otežan pristup učinkovitom pravosuđu, zaposlenju, socijalnim pravima, a često su prouzročene visokim stupnjem siromaštva, korupcije te migracija stanovništva. Kada je riječ o migracijskim procesima, sve je više indikatora koji ukazuju na permanentan odlazak mladih i obrazovanih građana iz BiH, što svakako zahtijeva poduzimanje adekvatnih i hitnih mjera s ciljem zaustavljanja ovog procesa, upozoravaju iz Institucije ombudsmana za BiH.

Stvarnost ranjivih grupa djece BiH su i dugotrajni postupci u kojima se donose ključne odluke za njihov život.

-To je neprihvatljivo, jer neizvjesnost u životu djeteta može dovesti do nepopravljivih posljedica, upozoravaju iz Institucije ombudsmena u izjavi za Dnevni list.

Također, kako navode, bez obzira na brojne poduzete aktivnosti koje za cilj imaju deinstitucionalizaciju i promociju hraniteljstva veliki broj djece bez roditeljskog staranja i dalje odrasta u ustanovama, dijelom i zbog nedovoljnog broja hraniteljskih obitelji, posebno u urbanim sredinama i nedostatka specijaliziranih hranitelja za djecu s problemima u ponašanju i teškoćama u razvoju. Također, nema podobne djece za usvajanje. Moraju se istaknuti problemi djece s poremećajima u ponašanju u ustanovama za djecu bez roditeljskog staranja, kojima se mora osigurati pravo na zaštitu od nasilja i zanemarivanja, na primjereno obrazovanje, psihijatrijsko liječenje i na dobivanje primjerene stručne podrške i zaštite.

Istaknut je i problem invalidnih osoba gdje, kako se ocjenjuje, također treba prioritetno djelovati.

Naglašava se kako se problemi s kojima se susreću osobe s invaliditetom razlikuju i od vrste invaliditeta, ali i od područja u kojem se ostvaruju određena prava. Međutim, ono što je potpuno sigurno je da se sve osobe s invaliditetom susreću s problemom pristupačnosti - arhitektonskoj, informacijskoj, medijskoj, pristupačnosti usluga i javnih servisa.

Nije svaki invalid isti

Ombudsmeni kontinuirano ukazuju na nejednak tretman ratnih vojnih invalida i osoba s invaliditetom koje su invaliditet stekle na drugi način te podsjećaju kako Izvješće EK o napretku BiH za 2022. jasno ukazuje da „država treba prijeći s pristupa zasnovanog na statusu (prioritet imaju ratni veterani i civilne žrtve rata) na pristup zasnovan na potrebama, s jedinstvenom definicijom invaliditeta i usklađenim kriterijima za invaliditet, pravima i standardima socijalne zaštite širom zemlje“.

-Osobe s invaliditetom predstavljaju posebno rizičnu kategoriju za neželjena ponašanja, poput različitih oblika diskriminacije, ali i seksualnog i rodno zasnovanog nasilja. Za ostvarivanje zaštite osoba s invaliditetom, posebno je značajno postojanje adekvatnih procedura prijave nasilja u institucijama u kojima su smještene osobe s invaliditetom (efikasnih i usmjerenih na žrtvu). Važno je istaknuti i da je koordinacija institucija najbitniji segment prevencije, otkrivanja slučaja, pomoći žrtvi i sankcioniranja učinioca, upozoravaju ombudsmeni.

Skreću pozornost i na još uvijek aktualno pitanje ostvarivanje prava povratnika u pogledu obnove imovine, obrazovanja, zapošljavanja, zdravstvene i socijalne zaštite, slučajeva govora mržnje i neučinkovitosti javne uprave, što sve utječe i na održivost povratka.

-Također, žalbe Instituciji izjavljuju se i zbog izravne ili, još češće, prikrivene i samim tim teško dokazive političke diskriminacije. Problematična je praksa smjenjivanja nositelja pojedinih dužnosti, prije isteka mandata na koji su izabrani, koja se najčešće poklapa s izbornim ciklusima, ali bez iznalaženja suštinskih razloga za uskraćivanje povjerenja. U takvim okolnostima postoji vjerojatnoća da se zakonska osnova za smjenu koristi radi ostvarenja pojedinih kadrovskih rješenja, a ne u cilju poboljšanja rada ustanove ili upravljanja javnim resursima, ombudsmeni ukazuju i na ovu vrstu diskriminacije u BiH.

Što je potrebno učiniti?

Ombudsmani smatraju da je važno da domaći javni organi prate i postupaju po preporukama nadležnih tijela UN i Vijeća Europe u pogledu inkluzija ranjivih grupa.

-Konkretni koraci koje treba poduzeti su izvršavanje preporuka UN Komiteta za prava djeteta, usvajanje Akcijskog plana BiH za društvenu inkluziju Roma i Romkinja i otvaranje dostupnih kriznih centara za žrtve silovanja ili seksualnog nasilja radi osiguravanja medicinskih i forenzičkih pregleda, podrške za doživljenu traumu i savjetovanje žrtava u sklopu projekta „Jačanje kapaciteta institucija za rješavanje rodno zasnovanog nasilja u Bosni i Hercegovini, ocjenjuju Ombudsmeni.

Ističu kako je u BiH nužno da se nadležni na svim razinama puno više posvete rješavanju problema ugroženih kategorija stanovništva te da se ispunjavanje i postupanje po strateškim dokumentima radi unaprjeđenja stanja u oblasti ljudskih prava „spusti“ na niže razine vlasti.

-Ombudsmeni pozivaju sve nadležne da ujedine svoje resurse, prepoznaju i adresiraju probleme i poteškoće u ostvarivanju prava ugroženih kategorija građana. Ombudsmeni se nadaju da će problemi na koje ukazuju u svojim godišnjim i posebnim izvješćima, biti smjernice i poticaj svim nadležnima, ali i svim pojedincima koji rade s ugroženim kategorijama građana, kako bi svojim daljnjim aktivnostima unaprijedili njihov položaj u društvu i zaštitili njihova prava, smatraju ombudsmeni, naglašavajući i nužnost stvaranja stvaranju većeg povjerenja javnosti u postojeće institucije sustava.

Ombudsmeni su ponavili i svoj nedvosmislen stav kako je za pojedine ugrožene kategorije, kao što su izbjegla i raseljena lica ili djeca u stanju socijalne potrebe potrebno prioritetno osigurati sredstva iz proračuna zbog osiguranja minimalnih standarda života.