Iznenađenja su na ovom Euru konstantna pojava, manje-više od samog početka. Nisu se prestala događati ni u četvrtfinalu, a tko zna – možda kojem svjedočili i u nadolazećim polufinalima. Mada… ne djeluje ćemo opet biti šokirani.

Italija je izbacila Belgiju, Španjolska Švicarsku, Danska Češku, a Engleska Ukrajinu. Bez nekih velikih potresa, bez mega-iznenađenja. Bile su to redom dobre utakmice u kojima su neki od favorita prošli na iskustvo, drugi opet pokazali da još nisu umorni, da žele samo jedno – trofej. No, tko je najviše pokazao, tko djeluje najozbiljnije i je li slika koju sada imamo pred sobom uopće jasna? Djeluje nam da su Talijani i Englezi ti između kojih treba tražiti novog prvaka Europe, ali to je samo dojam koji zna zavarati, dojam zasnovan na dosadašnjim partijama od kojih je svaka bila utakmica za sebe, iz kojih se nije mogao izvući kristalno jasan zaključak. Jedino što sigurno znamo je da je prvenstvo prestalo lutati (od Bakua do Glasgowa) i da ćemo ostatak turnira ispratiti na prigodnom zdanju – veličanstvenom Wembleyu.

Italija izbacila Belgiju

Italija je opet ona prava. Djelovalo je od samog početka da Azzuri imaju ono nešto, da igraju lepršavo, izrazito napadački i efektno, da su momčad, ali ipak se trebala dogoditi jedna utakmica s jakim protivnikom da se uvjerimo da su dovoljno dobri - za neko odličje, zlatno, srebrno, brončano. A na tu smo utakmicu morali čekati do četvrtfinala. Jer prije toga s druge su se strane našle Turska (3:0), Švicarska (3:0), Wales (1:0), Austrija (2:1 nakon produžetaka). A onda je došla Belgija, jedan od favorita prvenstva – i pokleknula. I to ne bilo kako. Bila je to partija koja je o Talijanima otkrila još nešto – da su sposobni i kontrolirati utakmicu, odvesti ju u željenom smjeru (poveli 2:o do poluvremena) i onda je propisno zatvoriti. Jasno, Belgija nija baš bila protivnik protiv kojeg se u svakom trenutku utakmice moglo kako su to Mancini i društvo zamislili – ali cilj je ostvaren. U stilu, onako – talijanskom.
- Zaslužili smo pobjedu, moji igrači su odigrali izvanrednu utakmicu. Pred kraj susreta smo bili umorni i zato smo se našli u teškoj situaciji, ali također smo mogli postići još golova. Čeka nas još dug put, moramo pobijediti u još dvije utakmice. Španjolska? Uživajmo sada u ovoj pobjedi, rekao je Mancini koji je ovu Italiju od preuzimanja 2018. izvlačio iz ambisa (nisu se kvalificirali na SP 2018.) i sada ju je podigao gdje ju svi očekujemo.
Je li Italija materijal za prvaka? O da. Priznao je to i njihov čuvar mreže, vrsni čuvar mreže Thibaut Courtois... koji je usput pohvalio kolegu Gianluigija Donnarummu.
- Ovo boli, ali znali smo da nas čeka teška utakmica. Imali smo dvije prilike da povedemo i onda bi utakmica bila nešto lakša, no njihov je vratar odlično branio. Utakmica je mogla otići i na našu stranu, ali Italija je zasluženo pobijedila, rekao je.
Zaslužena pobjeda, ako takvo što postoji, a iz ove perspektive rekli bismo da su se Talijani dosad prezentirali u takvom svjetlu da bi i titula prvaka, druga europska nakon one iz 1968., bila – zaslužena. Ako niste shvatili - Talijani su naš prvi izbor.

Španjolska izbacila Švicarsku

Ali da ne jurimo sa zaključcima, treba se još jednom podsjetiti tko to čeka Italiju u polufinalu. Da, reći će neki da su se Španjolci u zadnja dva nokaut duela provukli na produžetke, ali sagledajte tu njihovu priču s druge strane i možda će vam postati jasnije – da je trebalo dvije utakmice zaredom igrati po 120 minuta i na kraju pobijediti – Hrvatsku koja se u završnici regularnog dijela vratila iz 1:3 zaostatka, žilavu Švicarsku na penale. Sve je to trebalo izdržati i pri tomu ostati vjeran sebi, nastaviti igrati svoju igru – a Furija je tu pokazala još jednu vrijednu vrlinu, da je prilagodljiva, da ne robuje posjedu, da u trenutku iz uspavane tika take zna okrenuti u totalnu ofenzivu. A kao i duel Italije i Belgije, i ovaj su obilježili vratari.
- U polufinale moramo ući svježi, samopouzdani i uzdignute glave i zaboraviti na sve loše, kao što smo to uradili nakon dvoboja s Hrvatskom. Nakon ovoga sada moramo osvojiti Euro, komentirao je španjolski čuvar mreže Unai Simon pa dodao: Proglašen sam za igrača utakmice? Iskreno, mislim da je to zaslužio švicarski vratar Sommer.

Sommerov kolega iz svlačionice, Xherdan Shaqiri, naglasio je manjak sreće, nešto što Španjolska na svojoj koži dosad na ovom Euru nije osjetila…
- Stvarno sam ponosan na momčad. Penali su uvijek 50-50, a bio sam jako, jako nervozan gledajući ispucavanje. Mislim da nam je danas nedostajalo malo sreće, rekao je i tako nimalo umanjio trijumf Enriqueove Furije koja možda ne melje protivnike, ali ih neprestano udara i traži od njih da igraju do kraja.
Je li ovo vrijeme za neočekivani naslov Pirinejaca, njihov četvrti, najprije će reći Italija…. protiv koje će Morati i društvu trebati sva sreća ovog svijeta.

Danska izbacila Češku

Danci su u Bakuu pobijedili Češku sa 2:1 i izborili svoje prvo polufinale nakon 1992., nakon onog Eura kojeg su kao zamjena za Jugoslaviju, koja je imala neodgodivih obveza, senzacionalno osvojili.
- Ovo je čudo, ovo je ludo. Prije utakmice imali smo cilj, izboriti utakmicu na Wembleyju. To što je Christian Eriksen dobro, znači da možemo nastaviti gurati. Zna da igramo za njega," poručio je danski kapetan Simon Kjaer.
- Teško je pronaći riječi, bila je to teška utakmica, znali smo da će biti teško. Igrali smo protiv suparnika koji ima izvanrednu snagu i koji također ima isti intenzitet kao i mi. Znali smo da moramo odgovoriti na to i da moramo iskoristiti svoje kvalitete. Prvo poluvrijeme je bilo jako dobro, u drugom poluvremenu su rano zabili i potom stvorili veliki pritisak. No, izdržali smo, dodao je danski vratar Kasper Schmeichel.
Danci su dakle jedini od autsajdera koji su ostali na turniru, a to ih donekle više i ne čini autsajderima – jer su sada tu, u polufinalu. Sada nema povratka, nema polovičnih dodavanja, niti sprinteva s pola snage. Igrat će oni i za Eriksena i za sebe, kao takvi – bit će opasni za Engleze, a bili bi opasni i za nekog drugog rivala.
Česi jesu bili razočarani, ali imali su dovoljno preostalog dostojanstva čestitati čvrstom rivalu.
- Danska je sjajna momčad. Odlično su se branili. Njihovo rano vodstvo je pomoglo njihovoj taktici. Tako ih je teško probiti, Šteta, kazao je češki kapetan Vladimir Darida.
- Ne postoji ništa čega bismo se trebali sramiti. Pokazali smo dobre predstave i borbenost, borili smo se poput lavova na svom grbu. To je bilo očito i u ovoj utakmici. Šteta je što nismo izjednačili, dodao je češki kapetan i tako još jednom naglasio koliko je organiziranim Dancima teško zabiti, koliko će bit tvrd orah Englezima…, tko zna, možda i rivalu u finalu. Mada, kad koncentracija sjajne organizacije popusti, a u završnici se to događa, talent koji nije velik kao u rivala teško može izvući stvar.

Engleska izbacila Ukrajinu

Englezi ne da su izbacili Ukrajince, nego su ih i rezultatski razbili (4:0). Četiri komada su im ubacili, a realno – mogli su još koji. Bila je to demonstracija sile, pokazivanje protivnicima kako ih umor još ne dira, nastavak priče o tome kako se 'nogomet  vraća kući' – tamo gdje je izmišljen. No, kako to sa njima obično biva, u polufinale su ih dopratili duhovi prošlosti. Naime, Englezima će to biti treće polufinale u povijesti, a dosadašnja dva - su izgubili. Na EP-u 1968. godine Engleska je izgubila od Jugoslavije sa 0:1, a 1996. od Njemačke nakon izvođenja jedanaesteraca, od kojih je jedan promašio i sadašnji im izbornik Southgate koji se dosad sjajno borio sa tom noćnom morom – jer evo, tako barem kažu Otočani, Englezi sada imaju jedan sasvim novi mentalitet...
- Sjajan je osjećaj na dva vezana turnira izboriti polufinale. A ovog puta želimo otići dalje nego smo na Svjetskom prvenstvu, rekao je defanzivac Harry Maguire, jedan od strijelaca protiv Ukrajinaca.
- Imamo veliko samopouzdanje, ali teško je u ovom trenutku imati sabrane osjećaje kada znate da vas čeka još jedna teška utakmica, dodao je.
Kolega mu, dvostruki strijelac Harry Kane, odlično je sumirao večer protiv Ševčenkove družine: 'Bilo je dosta pritiska, jer bili smo izraziti favoriti. Ali odigrali smo perfektnu utakmicu, sačuvali mrežu netaknutom, zabili četiri komada.'
Ukrajince s druge strane može utješiti kako je već plasman u četvrtfinale njihov najveći uspjeh na europskim prvenstvima, ali da će to proslaviti… da će to proslaviti kao ludi Englezi, teško. A Englezi će sigurno slaviti kao da im je ovo zadnja pobjeda ikad, njihovi navijači… iako djeluje da bi vrlo lako mogli ostvariti još barem jednu.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba