Autori Dmytro Kuleba i Josep Borrell

Ukrajinci, Europljani i drugi širom svijeta imaju zajednički interes suprotstavljanja ovakvoj vrsti agresije koju je Rusija pokrenula prije dvije godine. Izostanak podrške Ukrajini u ovom trenutku doveo bi do povratka u mračnu prošlost vojne agresije, imperijalizma i kolonijalizma, i to ne samo u Europi.

KIJEV – Dana 24. veljače 2022. godine, sa pohodom stotina tisuća ruskih vojnika na Ukrajinu, pokrenute su tektonske geopolitičke promjene. Već dvije godine Europa živi suočena s mračnom realnošću najveće agresije na svom kontinentu od Drugog svjetskog rata i široko rasprostranjenim, užasnim zločinima.

Ovo što Rusija radi je klasičan primjer imperijalne i kolonijalne agresije u maniru devetnaestog vijeka. Ukrajina trpi što su mnoge druge zemlje surovo pretrpjele u prošlosti. Za Rusiju, ovaj rat nikada nije bio pitanje neutralnosti Ukrajine, proširenja NATO-a, zaštite onih koji govore ruski ili bilo kojeg drugog izmišljenog izgovora.

Ruski predsjednik Vladimir Putin je više puta ponavljao da Ukrajina ne postoji kao nacija i da je ukrajinski identitet vještački. Rat je isključivo pitanje uništenja jedne nezavisne zemlje, njenog osvajanja i ponovnog uspostavljanja dominacije nad narodom koji je odlučio da bude gospodar svoje sudbine. Ruske imperijalne ambicije nesumnjivo su dobro znane mnogim nacijama širom svijeta koje su u prošlosti bile ugnjetavane pod kolonijalnim vlastima.

Posljedice ruske agresije na Ukrajinu osjete se i daleko izvan Evrope. Rat je ostavio posljedice na sigurnost snabdijevanja hranom i cijene energenata, praćen masovnim dezinformacijama i kampanjama političke destabilizacije. Ovi udari su po svojoj prirodi uistinu globalni. Putin otvara vrata svijetu političke trgovine. Rasporedio je snage iz redova Wagnerove grupe u Africi, destabilizirao druge zemlje državnim udarima i aktivirao ekonomsku prisilu kroz prijetnju glađu – nudeći žito do čije oskudice je sam doveo sistematskim paljenjem žitnica u Ukrajini, gađanjem infrastrukture za skladištenje i blokiranjem važnih pomorskih izvoznih ruta.

Rat i njegove posljedice se, dakle, tiču svake zemlje. Pobjeda Rusije bi poslala vrlo opasnu poruku da je sila ta koja vlada. Svaka agresivna sila širom svijeta bila bi u iskušenju da krene stopama Rusije. Ako se agresija u konačnici isplati, šta bi spriječilo sve one sa teritorijalnim pretenzijama prema svojim susjedima da ih i ostvaruju? Zbog toga je u interesu brojnih azijskih, afričkih i latinoameričkih zemalja da Ukrajina dobije rat.

Na kraju krajeva, ovaj rat nije rat Zapada protiv ostalih. Podrška Ukrajini nije „prozapadna“. Riječ je o odbacivanju rata i terora. O zastupanju principa međunarodnih odnosa temeljenih na međusobnom poštivanju i podržavanju prava Ukrajinaca na sigurnost i slobodu. Ukrajina i Evropska unija dijele isti stav po pitanju međunarodnih odnosa u dvadeset prvom vijeku koji je potpuno suprotan stavu putinovske Rusije. Naša vizija se temelji na međunarodnom pravu, poštivanju i obostranoj koristi, a ne prinudi, podmićivanju i strahu.

Niko nema veći interes od nas da što prije okončamo ovaj rat i vratimo mir na naš kontinent. U tom cilju, Ukrajina je predstavila prijedlog formule mira u deset tačaka, koju EU u potpunosti podržava, a koja ne samo da predviđa okončanje neprijateljstava, već uključuje i prijedloge za jačanje sigurnosti snabdijevanja hranom, nuklearne sigurnosti, zaštite okoliša, energetske sigurnosti, međunarodne pravde, ljudskih prava i poštivanja Povelje UN-a.

Ova formula je jedini ozbiljan mirovni prijedlog na stolu i pozivamo sve zemlje posvećene miru da nam se pridruže u njegovoj realizaciji. Ukrajina trenutno organizuje Globalni mirovni samit u Švicarskoj, a EU aktivno podržava ovaj proces. Lideri iz cijelog svijeta radit će na usaglašavanju zajedničke vizije pravednog mira u Ukrajini na osnovu Povelje UN-a, koja će potom biti predstavljena Rusiji, kao usaglašeni stav globalne većine, ne ostavljajući drugog izbora Rusiji osim da se uključi u dobroj vjeri.

Kako rat ulazi u svoju treću godinu, naša poruka je otpornost pred agresijom i terorom. Ne možemo i nećemo dozvoliti da se agresija nagradi u dvadeset prvom vijeku, stoga zbijamo redove u suprotstavljanju agresiji. Jedini način da se postigne pravedni mir jeste da se udvostruči podrška Ukrajini. EU je upravo to i učinila posljednjih mjeseci, a planira dodatno povećati pomoć tokom 2024. godine.

Naš zajednički cilj je osigurati da Ukrajina može preokrenuti tok rata u svoju korist kako bi se pravičan mir mogao postići što je prije moguće. Podrška svijeta je ključna za postizanje ovog rezultata. U interesu svih je da se poštuje međunarodno pravo i da saradnja bude najviši prioritet. Ne smijemo kliznuti nazad u mračnu prošlost vojne agresije, imperijalizma i kolonijalizma – ni u Evropi ni u bilo kojoj drugoj regiji.

Dmitro Kuleba je ministar vanjskih poslova Ukrajine. Josep Borrell je visoki predstavnik Evropske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i potpredsjednik Europske komisije.