Kada je riječ o femicidu, najveći propusti društva i institucija u BiH su toleriranje obrazaca patrijarhalnog ponašanja, koji vode ka nasilju, i nedostatak političke volje jer bez nje zakoni i njihova primjena ostaju 'mrtvo slovo na papiru', sporedna stvar koja postaje aktualna tek nakon ubojstva žene. Na te i brojne druge probleme koji prate najozbiljniju posljedicu muškog nasilja prema ženama su u razgovoru za Fenu upozorili iz nevladine organizacije Helsinški parlament građana Banja Luka. 

Izmjena zakona kao prvi korak 

Na razini BiH ne postoji zakon koji femicid tretira kao zasebno kazneno djelo a kao zasebnog kaznenog djela ga nema ni u Kaznenom zakoniku Republike Srpske, iako taj Zakon sadrži članak koji navodi da je kazneno djelo iz mržnje ono koje je, među ostalim, počinjeno i zbog 'rodnog identiteta nekog lica'. Federacija BiH je, pak, načinila pomak po tom pitanju nedavnim usvajanjem izmijenjenog Kaznenog zakona FBiH koji femicid tretira kao zasebno kazneno djelo, a definira ga kao 'teško ubojstvo ženske osobe'. Za onog tko učini rodno zasnovano ubojstvo ženske osobe, predviđena je kazna zatvora u trajanju od deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora. 

Iz Helsinškog parlamenta građana Banja Luka ukazuju da se zakone koji reguliraju pitanje femicida može izmijeniti, ali da je to samo prvi korak. 

- Bez stvarne posvećenosti institucija i političkih lidera primjeni normi i osiguravanju adekvatnih resursa, promjene ostaju 'mrtvo slovo na papiru', pojašnjavaju iz te nevladine organizacije, koja se, među ostalim, bavi jačanjem civilnog društva i transformacijom javne vlasti u servis građana. Provedbu postojećih zakona u BiH kada je u pitanju femicid ocjenjuju kao slabu jer se često radi formalno, bez sustavne koordinacije, dok društvo i dalje tolerira obrasce patrijarhalnog ponašanja koji vode ka nasilju.

Niske kazne za počinitelje

S tim u vezi, podsjećaju da je BiH 2014. godine usvojila Istanbulsku konvenciju, instrument koji obvezuje države na borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, a koja, među ostalim, propisuje i obvezu država poduzeti potrebne mjere kako bi osigurale da se za prijavljene slučajeve nasilja nad ženama provede procjenu rizika opasnosti od ubojstva, ozbiljnosti situacije i opasnosti od ponovljenog nasilja te, ako je potrebno, osiguraju koordiniranu podršku žrtvama. 

Sugovornici Fene napominju da su entitetske, županijske i općinske vlade preuzele financiranje sigurnih kuća za žene i djecu žrtve nasilja, ali i ukazuju da su kašnjenja u uplatama sredstava u tu svrhu česta. Stoga nevladine organizacije koje vode sigurne kuće moraju osigurati dodatna sredstva putem stranih donatora, pojedinaca ili društveno odgovornih firmi. 

Helsinški parlament građana ukazuje i da nevladine organizacije kontinuirano upozoravaju da policija i centri za socijalni rad propuštaju adekvatno procesuirati prijave nasilja, što bi moglo prevenirati ubojstva žena. Nadalje se cijeni da su do sada izrečene kazne počiniteljima ubojstava žena niske te da neće odvratiti potencijalne počinitelje od njihovog namjere. 

- Analiza sudske prakse je pokazala da prosječna dužina izrečenih zatvorskih kazni počiniteljima ubojstava žena iznosi devet godina i devet mjeseci, navode iz Helsinškog parlamenta građana i naglašavaju da je, s druge strane, zaprijećena kazna za teško ubojstvo, što femicid zasigurno jest, od 21 do 45 godina.

Nevladine organizacije rijetka sigurna utočišta 

Na pitanje pruža li se dovoljno psihološke, pravne i socijalne podrške za žene koje prijave nasilje, iz Helsinškog parlamenta građana odgovaraju odrično i navode da je bilo predviđeno osnivanje kriznih centara za žrtve silovanja i seksualnog nasilja u BiH, ali da gotovo ništa u tom pogledu nije učinjeno. 

- Krizni centri u Sarajevu, Tuzli i Mostaru i dalje su u fazi razvoja, a u BiH bi trebalo biti 15 takvih centara jer je preporuka da se na 200.000 stanovnika osnuje jedan takav centar, pojašnjavaju. Kako ističu, nevladine organizacije rijetka su sigurna utočišta koja ženama žrtvama rodno zasnovanog nasilja pružaju pravnu i psihološku pomoć i podršku, iako se te nevladine organizacije svakodnevno bore osigurati vlastitu egzistenciju. Osobito se ističe da je jedno od stalno otvorenih pitanja i to što da te žene rade kada izađu iz sigurnih kuća. - Fondovi i programi za ekonomsko osnaživanje i zapošljavanje tih žena su nedovoljni i to je jedno od pitanja kojem se mora posvetiti više pozornosti, stav je  Helsinškog parlamenta građana, iz kojeg upozoravaju da rodno zasnovano nasilje nad ženama u BiH, općenito, ni nadalje nije prepoznato kao ozbiljan društveni problem čije bi rješavanje trebalo biti prioritet javnih politika, a ne sporedna stvar koju se aktualizira tek kad neka žena nasilno izgubi život.

Prema podacima Agencije za ravnopravnost spolova BiH, tijekom 2024. godine u BiH je ubijeno 12 žena. Podaci Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća BiH, pak, pokazuju da je u samo jednoj godini, točnije od 2021. do 2022. godine, ubijeno čak 19 žena. 

U razdoblju od 2015. do 2020. godine, u BiH ubijeno je 56 žena, no ta ubojstva nisu tretirana kao femicid, već su kvalificirana kao druga kaznena djela, tj. nasilje u obitelji. Većina žrtava femicida u BiH su žene koje su pretrpjele dugotrajno obiteljsko ili partnersko nasilje, što su često ranije prijavljivale nadležnim službama.