FKS: Definitivno na tragu Plemića
U redu, nogometna 2020. kod nas nije bila kompletna, ali svejedno je uspjeh Sarajeva, koje je kalendarsku završilo bez poraza, nešto dosad neviđeno u Premijer ligi BiH. Ima li razloga sumnjati da će Bordo tim u 2021. nastaviti u istom rimu?
Zrinjski je i dalje u posjedu rekorda po broju vezanih titula prvaka BiH, ali djeluje da je rekord ugrožen, jako ugrožen. Jer nakon dva vezana šampionska slavlja, FK Sarajevo odlučno korača ka trećem – godina na izmaku dokaz je da u premijerligašu s Koševa ne fali nimalo odlučnosti i kvalitete, u tolikoj mjeri, da nema naznaka da će u 2021. doći do neke značajne promjene. Ili se možda varamo?
Nekompletna, ali izazovna sezona
- Prije svega čestitke igračima na odličnoj polusezoni i čitavih godinu dana odličnih igara, konstatirao je šef struke Vinko Marinović poslije domaće pobjede (2:1) protiv Slobode, trinaeste u 19 odigranih kola, ukupno 22 prvenstvene u ovoj godini.
Bilo bi ih možda i više, a možda i manje, da je prošla sezona odigrana u kompletu – a nije. Proljetos nije odigrano jedanaest utakmica, prvenstvo je zbog korone zaključeno nakon samo dva prvenstvena kruga, što umanjuje uspjeh Bordo tima, ali ne previše. Jer rivali su imali vremena srušiti Sarajlije – a nisu.
- Veliki uspjeh za sve nas koji smo prošli kroz cijeli ovaj period… igralo se dosta utakmica na tri fronta, 45 osvojenih bodova veliki je uspjeh. Kroz cijelu sezonu smo težili ovoj poziciji, imali smo malih problema i sa virusom, ali ponovo kažem - ponosan sam na momke, dodao je Marinović koji je u cijeloj priči bio poprilično važan faktor.
Uprava se riješila loše navike
Kao i uvijek kada se analizira klupski uspjeh, potrebno je početi od vrha. Od čelnih ljudi. A oni su odabrali stručnu garnituru koja je prestala s jednom lošom navikom koja se ponavljala iz godine u godine. Sarajevu se dugo zamjeralo na gomilanju igrača istog tipa (npr. previše istih veznjaka), odnosno loše odrađenoj selekciji koja bi na kraju rezultirala disbalansom linija koji ni najbolji trener ne bi mogao popraviti. Sportska se politika u ovoj šampionskoj eri FK Sarajevo prosvijetlila, kadar se u svim linijama izbalansirao, a igrači poput Benjamina Tara, Amara Rahmanovića i Krste Velkoskog pravili su razliku koja se evo na kraju godine popela na ugodnih plus devet u odnosu na prvog pratitelja, Željezničar. Zapravo se u partijama Plavih ogledala i kvaliteta Sarajeva – jer tim Amara Osima možda nije bio savršen, gubio je i kući i na strani, ali je ostao drugi… ali na solidnoj distanci.
Marinović donio iskustvo
Drugi dobar, zapravo odličan potez Uprave, potpisivanje je Vinka Marinovića. Bio je prvak sa Zrinjskim u kojem je dokazao da je među najboljima u svom poslu, posebno kada stvari idu kao po loju, bez zapinjanja – neki će se sjetiti da je prije nego se razišao sa rekordnim prvakom pogubio konce, ali dobar dojam koji je ostavio na koncu je nadjačao ono loše. Bio je prije Sarajeva i U21 izbornik i s te je klupe također otišao uzdignute glave – odradio je jako dobar posao s mladima, no očito je uprava Sarajeva bila jako uvjerljiva kada je krajem 2019. odlučio preći na bordo klupu. A na njoj je u 2020. – radio čuda. Da, netko će reći da bi i lošiji trener s onakvom ekipom bio prvi, ali – ne bi bio u pravu. Jer njegovo je Sarajevo, dobrim dijelom kadar kojeg je isprofilirao prethodnik mu i 'vječni trener Sarajeva' Husref Musemić, bilo odlično i u Europi, gdje je odigralo četiri runde, što je presedan među našim euro-predstavnicima. Marinovićevo iskustvo u borbi za vrh, kao i ono reprezentativno, napravilo je razliku.
Rivali mogu napredovati
I što onda, Sarajevo će i u 2021. nastaviti pobjeđivati, odnosno ne gubiti? Moguće. Možda i izgubi utakmicu tu ili tamo, ali da će ispustiti uzde vrlo uvjerljive šampionske kampanje – sumnjamo. Jasno, može korona nastaviti ometati prvenstvo pa je moguće da oslabi i prvaka, ali taj peh vjerojatno ne bi potrajao, ne toliko dugo da bi se rivali značajno približili. I opet, kod priče o rivalima, dolazimo do jednog zaključka o samom Sarajevu – koje je dobro, odlično, a djeluje još bolje kada rivali nemaju konstante.
Drugim riječima, Sarajevo na proljeće ne može biti puno bolje (iako se recimo očekuje da će Sven Tino Sušić dignuti), što će reći da bi rivali mogli biti ti koji će kreirati odnos snaga. Uspiju li se popraviti, prednost Sarajeva mogla bi splasnuti, ali trenutno smo dojma da se to neće dogoditi… trenutno smo dojma se na kraju tekuće s tri vezane titule neće moći hvaliti samo u Zrinjskom…
Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba