Zašto je svakom, ili skoro svakom F1 vozaču, san postati prvakom s Ferrarijem? Zato što je to najslavnija momčad Formule 1, zato jer su crveni bolidi posebni. Ali još je jedan, skoro pa očit razlog zašto je to tako – postati prvak s Ferrarijem nije lako, nimalo. Okusili su to na svojoj koži mnogi pa i Michael Schumacher koji je do pet vezanih titula s Crvenima četiri sezone gledao u rep Hilla, Villeneuvea, Hakkinena. No, Schumi je poseban, vjerojatno i najveći, a detalj koji ga diže iznad ostalih sposobnost je da usmjeri i motivira momčad, nešto što njegovi nasljednici u Ferrariju sigurno nisu imali u potrebnim količinama, iako su Maranello stigli sa jakim CV-om.
Prvi je bio Kimi Raikkonen, a mora se priznati da je imao dosta sreće kod osvajanja naslova u toj prvoj godini (2007.) - uvelike mu je pomogao unutarnji rat (Hamiltona i Alonsa) u vrlo brzom McLarenu, a da je zaista bilo riječ o s(p)retnom spletu okolnosti, dokazala je činjenica da se više nije našao u borbi za naslov – a odradio je dva odvojena angažmana. Felipe Massa je u kaotičnom Brazilu 2008. ostao par stotina metara kratak od naslova, nakon čega više nije primirisao borbi za naslov, a prvi sljedeći koji je vratio Ferrari u fight bio je dvostruki prvak Fernando Alonso. Iznimno brz, agresivan, ali i težak karakter koji ne bira riječi kad kritizira, pokušavao je pet godina i dva puta bio blizu (2010. i 2012.), kao i čovjek koji je došao nakon njega - Sebastian Vetell. Bit će Seb i ove sezone u Maranellu, no svježe je obznanjeno kako to neće biti slučaj 2021…. a to će reći da bi nakon pet godina u crvenim bolidima vrlo lako mogao ostati bez svog petog naslova (četiri je osvojio s Red Bullom). Kao i s Alonsom, počelo je ohrabrujuće, našao se i Nijemac dva puta (2017. i 2018.) blizu trona, ali vozačke greške i nedovoljna potpora od strane momčadi njegovo su lice od dječačkog ubrzo pretvorila u namršteno, penzionersko… vidjet ćemo hoće li u okrnjenoj sezoni pred nama, ako počne, ispraviti sve bore. Snažan je osjećaj da neće… S. N.