Piše: V.S.Herceg

Knjiga ‘Samo Istina – ratni dnevnik generala Hrvatske vojske’, autora generala Rahima Ademija, predstavljena je prije više od tjedan dana, u subotu 9. travnja 2022. godine u Posušju, a u okviru obilježavanja utemeljenja HVO-a.

Knjiga je predstavljena pred brojnim zainteresiranim, ali i ratnim prijateljima i suborcima, kako samog autora-generala, tako i predstavljača, također visokih hrvatskih časnika.

Međutim, zanimljiv govor održao je general Ljubo Ćesić Rojs, koji je i sam kazao da “neće duljiti”, ali ipak – oduljio je i izrekao neke od nevjerojatnih izjava. Između ostaloga, da je bio “desna ruka Gojsku Šušku, nekadašnjem ministru obrane RH, kao i da se ništa nije moglo odlučiti u Herceg-Bosni bez Zagreba, seksistički je kritizirao bivšu hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, ali i „briselski HDZ“, kojeg sada vodi Andrej Plenković.

Rojs je u posljednje vrijeme imao nekoliko kontroverznih i neočekivanih poteza, između ostaloga i stavljanjem svog potpisa na zahtjev prema hrvatskom predsjedniku Zoranu Milanoviću za pomilovanje osuđenim Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, obojici visokih dužnosnika nekadašnje UDBA-e, a potom i bliskih suradnika predsjednik RH Franje Tuđmana.

'Nemam puno materijala – jedno 100 do 150 registratora, sve tajne ministra Šuška'

Iako je Ćesić-Rojs na početku kazao kako je "odlučio da neće govoriti" te da je "najteže govoriti u svom mjestu", ipak se za govornicom zadržao oko 25 minuta.

On je govorio i o prvom sastanku s predsjednikom Hrvatske Zoranom Milanovićem te utvrdio da se ispočetka nije želio sastati s predsjednikom, istaknuvši kako je on "tvrdi HDZ-ovac, ne onaj briselski, nego HDZ-ovac Tuđmanov".

General Rojs je na skupu govorio o mnogim događajima tijekom Domovinskog rata, citirao riječi prvog predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana, tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška, iznosio svoje viđenje tadašnje politike, ali i aktualnih političkih zbivanja uz isticanje vlastite uloge i utjecaja u sveukupnim tadašnjim zbivanjima.

On je dobrim dijelom uvrijeđeno istaknuo i kako ga nitko od 2000. godine, odnosno, od kada nema ni Tuđmana ni Šuška, ne poziva u Posušje te da on ni ne zna tko je načelnik.

Osvrćući se na zbivanja u Domovinskom ratu, Rojs je kazao: "Ja ću o tome objavljivati knjige, ali neću još iz razloga što tu moram objaviti istinu, pa onda oni povjesničari koji pišu knjige, pa se sjećaju, pa se ne sjećaju - oni će morati svoje knjige paliti. Znači ja ću objaviti istinu ili neću objaviti ništa. Nemam puno materijala, jedno 100 do 150 registratora, svake sitnice, sve tajne ministra obrane Gojka Šuška jer sam mu bio desna ruka. Ja ću napisati, ali najvjerojatnije neću dati da se objavi", kazao je general Ljubo Ćesić Rojs.

Šoljić nije mogao ništa bez šefa u Zagrebu

Nadalje govoreći o ratnim zbivanjima, kazao je da je svaki tjedan u Posušje dolazio hrvatski ratni ministar obrane Gojko Šušak, a objašnjavao je i uloge i dužnosti brojnih visokih dužnosnika, brzo preskačući s teme na temu.

-Hrvatske snage broje 23.900 vojnika, od toga 11.500 pripadnika HVO-a i 12.400 pripadnika HV-a. To vam je evanđelje, rekao je general Ljubo Ćesić Rojs.

Rojs je govorio i o prvom sastanku s hrvatskim predsjednikom Zoranom Milanovićem, HDZ-ovima iz dvije susjedne zemlje, ali i međusobnim relacijama tijekom Domovinskog rata:

-Ja sam mislio da predsjedniku Zoranu Milanoviću neću nikada pružiti ruku. Prvi put kad sam kod njega bio, bilo je nas 12 generala, ratnih, hrvatski. Ti puta sam odgađao - šta će sa mnom, ja sam HDZ-ovac čvrsti, Tuđmanov, ne ovaj briselski. Znači, mi imamo dva HDZ-a u Hrvatskoj. I HDZ BiH je do 2000. godine bio kćer HDZ-a Hrvatske. I kompletno vojska ovdje, glavni stožer, on je bio kao da u Hrvatskoj ustrojite još jedno zborno područje. Tako se to gledalo. Nijednog poteza Vlado Šoljić kao ministar HR H-B nije povukao da nije pitao 'chiefa', šefa, a 'chief' je predsjednik, a šef je Gojko Šušak. Svi su ostali ministri bili tetke, samo je bio jedan ministar obrane, ustvrdio je Rojs.

Nadalje, Rojs je kazao kako nije došao "držati lekcije", ali da će se "vratiti na Milanovića".

Prvi sastanak kod Milanovića i odmjeravanje Koli: „Volim vas više od Jakova“

-Rekao sam mu - poštovani gosp. predsjedniče, ja sam takav - kakav jesam. Od nas 12, 11 je glasovalo za moju ljubav Koli (Kolinda Grabar Kitarović, bivša predsjednica Republike Hrvatske op.au.). On (Milanović, op.au.) se tu nasmijao, njemu je to bilo simpatično i tu su došle te simpatije. I ja kažem da me je privarila. On kaže, "kako". Pa, sjedili smo, ja sam više gledao u nju, i gori, i doli, pola sata, i ona se okrenula meni i ja kažem "više vas volim predsjednice, nego vaš Jakov", suprug. To je istina. Zaljubljen bio u nju. Napisao o njoj guslar pjesme za izbore, ali džabe, izgubila. On me pitao "pa gdje me je povrijedila" i ja kažem za četiri gardijske brigade HVO-a i specijalnu policiju HVO-a. Meni je dodijalo više zvat', a ona se nije usudila jer šta će joj reć Bakir Izetbegović, govorio je Rojs pred publikom u Posušju, osvrnuvši se i na hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović pri tom je oštro kritizirajući te seksistički komentirajući, a što je izazvalo smijeh prisutnih.

Podsjetimo, on je u nekim istupima za medije i prije otvoreno isticao razočaranost bivšom hrvatskom predsjednicom jer nije udovoljila njegovim molbama oko njegovog skidanja s tzv. američke crne liste sankcioniranih osoba.

Pri tom je Rojs podsjetio na riječi Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH, za kojeg je kazao da mu je prijatelj, a koji je kazao da nije bilo HVO-a ne bi bilo ni Hrvatske, a ni hrvatskog naroda u BiH bez HVO-a i Hrvatske.

Međutim, General Ljubo Ćesić Rojs jedan je od nekoliko hrvatskih generala koji su potpisali zamolbu naslovljenu na predsjednika Milanovića o pomilovanju osuđenih Josipa Perkovića i Zdravka Mustača za ubojstvo hrvatskog migranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj.

Perković i Mustač, izuzev što su bili visoki dužnosnici u Tuđmanovoj vlati te s činovima brigadira HV-a, u vrijeme Jugoslavije bili su i istaknuti dužnosnici UDBA-e, nekadašnje tajne policije Jugoslavije.

Ovaj potez upravo je pred oštrim reakcijama i kritikama mnogih hrvatskih generala, kao i ostalih visokih časnika, braniteljskih udruga i javnih osoba itd., tako da je od svog potpisa u zahtjevu odustao predsjednik Hrvatskog generalskog zbora, general Marinko Krešić.