Piše: Dragan Bradvica

Bosna i Hercegovina nije prezadužena zemlja, naročito ukoliko gledamo situaciju u regiji, ali svakako jeste država koja redovno uzima takozvane 'glupe kredite', koji po pravilu idu u proračun i tamo iz glomazni državni aparat proguta.

Niti utječu na bilo kakav razvoj, bilo kakve reforme, bilo kakvu pomoć gospodarstvu ili najjednostavnije rečeno – dobrobit donose samo političarima, strankama i njihovom članstvu. Običnim puku, realnom sektoru pa čak i još nerođenoj djeci donose isključivo glavobolje – dugovi se gomilaju a njih ćemo vraćati svim mi. Novac će ići na pozamašne plaće naših dužnosnika, hraniti konstantno gladna usta vojske uhljeba, ići na sumnjive natječaje, uređenja velelijepih ureda, kupovinu bijesnih automobila, raskošna putovanja bh. dužnosnika a vraćati će radnici koji u najvećem broju imaju plaće od oko 700 maraka.

Foruma je jasna – osiromašene radnike i gospodarstvenike koji i sada jedva posluju cijedi koliko god možeš, a kada i to nije dovoljno tada dodatno podigni namete. I tako već 25 godina.

Laži i obmane

Ali kako je bogatstvo kao morska voda - što je više piješ, sve si žedniji – našim političkim (kvazi)elitama novca nikada dosta pa sada idu u nova zaduživanja. Već su određeni krediti podignuti, trezorci i obveznice izdaju se redovni, čeka se i 250 milijuna eura od Europske unije a u ponedjeljak kreću pregovori s Međunarodnim monetarnim fondom oko kredita teškog 1.5 milijardi maraka.

Prvo su, naime, govorili kako nam on uopće ne treba, pa kako će se podići oko milijarde, sada se sve popelo na 1,5 milijardi maraka. Možda se popne i još. Pojašnjenje za siromašni obespravljeni narod – novac nam je nasušno potreban za reforme. I borbu s pandemijom.

Koliko obmana i okretanja istine političari mogu kazati a žitelji ih progutati postaje sve nevjerojatnije i nevjerojatnije. Naime, EU i MMF više u BiH ne vjeruju nikome, a poodavno i nemaju razloga vjerovati ovdašnjim političarima, i sada jasno poručuju kako će se morati ispuniti podosta političkih uvjeta. Želi se kontrolirati zapošljavanje u javni sektor, uvesti kontrole tko se zapošljava, uvesti kontrole natječaja, stroga kontrola provođenja zakona i bespogovorna vladavina prava.

I to ovaj put ne da to provode naši političari, jer to je samo da pustit vukove među stado ovaca i očekujete da uvode red, nego će sve kontrolirati EU. Ali, na to ovdašnji dužnosnici ne žele pristati ni za živu glavu jer ukoliko se sve radilo po pravilima, bez nepotizma i korupcije, po principu meritokracije, ukoliko zaživjela vladavina prava oni neće imati nikakvu političku agendu niti će moći sudjelovati u političkom životu.

Tako su pobune iz BiH već krenule, naročito iz Republike Srpske, koja jasno poručuje da ima primjedbe na uvjete MMF-a, a već ranije su kazali da imaju primjedbe na uvjete EU-a. Zbog toga taj novac iz EU je još na čekanju. Konkretnije – najprije su puna usta bh. političara bila kako nam je eto novac nasušno potreban zbog reformi, MMF i EU kažu OK, evo vam novca koliko tražite ali od sad mi kontroliramo provođenje tih reformi, a bh. političari kažu da im to nije prihvatljivo. I naravno da nije, jer ne mogu više provoditi samo papirnate reforme (ima ih samo na papiru, u praksi nikada), virtualne infrastrukturne objekte (postoje samo na YouTube, u praksi ne), pravna država funkcionira ali kao iz Orwellove 'Životinjske farme' – sve su životinje jednake ali ima i jednakijih…

Vrijeme je da svi kažemo 'Ne'

Naravno da bh. politici reforme nisu ni na kraj pameti, kako samo žele novac da se slučajno ne bi ugrozila njihova primanja i bezbrojne naknade, kao i pozicije vojske uhljeba koja je njima najvažniji politički alat – ne postavljaju mnogo pitanja, bespogovorno slučaju i donose glasove na izborima. A tome smo zorno svjedočili u ovoj recesiji stoljeća – svu, ali apsolutnu svu cijelu krize plaća realni sektor i radnici a apsolutno ništa premijeri, ministri, zastupnici, javni sektor.

Pa oni se prije par dana nisu htjeli odreći jubilarnih nagrada a ranije niti regresa, ni smanjivanja otpremana a kamoli da se odreknu i dijela plaća. S državne razine nema nikakvih odluka vezano za pomoć gospodstvu, sjednice Parlamentarne skupštine BiH gotovo da su rjeđe od ono malo zakona koji dolaze iz Vijeća ministara BiH a kada ih i održe ne žele primjerice mijenjati Zakon o PDV-u kako bi pomogli gospodarstvu. Toliko o reformama i pomoći narodima i žiteljima.

Ali nadu budi što se sve više ljudi budi iz sna i jasno i glasno govori 'Ne' samovolji političara. Tako se grupa ekonomskih stručnjaka, koji su dio progresivne struke, već oglasila i zamolila MMF da nam uopće ne daje kredit, a sve zbog gore pobrojanih razloga. Čak i neki političari se slažu da nam se ne daju krediti koji će krpati proračunske rupe.

Teško da će sve to sada uroditi plodom ali budi nadu kako će uz dio medija koji godinama upozorava na sve anomalije, ogorčeni narod, struku ali i sve veći broj političara koji ne žele raditi po dosadašnjoj matrici da ipak idemo ka boljem razdoblju. Nesporna je činjenica kako su u ovoj krizi zaduženja nužna, ali isto tako je nesporno da se prvo moramo osloboditi korupcije, kriminala, nepotizma, uhljeba, krenuti u reforme u kojima će teret kriza jednako trpjeti i javni i realni sektor te novac usmjeravati u razvoje projekte. Sve drugo nije i nikada neće biti prihvatljivo jer nas vodi u još gore dubioze i korak bliže propasti.