Piše: V. S. Herceg

Priča o Husejinu Smajiću, čovjeku, Bošnjaku, muslimanu koji je svoje imanje ustupio katoličkoj župi i na njemu gradi crkvu, koji je oduševio Bosnu i Hercegovinu, prečesto razdiranu stalnim međunacionalnim tenzijama i mržnjom, nije završena. Husejin Smajić, miran obiteljski čovjek, biznismen, ima viziju bolje BiH i poziva na razumijevanje i življenje zajedničkog života, gdje su razlike bogatstvo, a ne povod za mržnju, netrpeljivost i razdor, kako to često svojim jezicima huškaju političari željni vlasti.

Smajić je prije osam godina na svom imanju prilikom izgradnje mini hidrocentrale pronašao ostatke srednjovjekovne katoličke crkve iz 13. stoljeća i 12 skerletnih ostataka, među njima i jedine vladajuće bosanske kraljice Jelene Kotromanić Grube. Potom je počeo graditi katoličku crkvu koju je blagoslovio kardinal Vinko Puljić. On svaki dan u 12 sati zvoni ispred slike Isusa Krista, ulja na platnu, zaštićene neprobojnim staklom i darovane od Općine Kupres, postavljene u blizini ostataka srednjovjekovne crkve. Tako je Husejin Smajić postao bh fenomen.

Otkriveni posmrtni ostatci bosanske kraljice Jelen Kotromanić Grube

On uz pomoć bh stručnjaka, konzervatora, konzervatora, arheologa i povjesničara, u svom mjestu Vesela straža blizu Bugojna, namjerava sagraditi muzej gdje će posjetiteljima prikazati pronađene bogate artefakte iz srednjovjekovne Bosne: skerletne ostatke kraljice Jelene umotane u pozlaćeni baršun i još 11 skerletnih ostataka među kojima i dvoje djece, a za koje se pretpostavlja da su bili njezini suvremenici s kojima je živjela.

Zanimanje javnosti koje je izazvala činjenica da jedan Bošnjak gradi crkvu kao da je u drugi plan 'bacila' povijesno blago koje je Smajić otkrio, otkrivajući temelje srednjovjekovne crkve.

Smajić planira i zaštititi-konzervirati temelje srednjovjekovne crkve čije istraživanje bi moglo dati odgovore na život nekadašnje bosanske kraljice Jelene Kotromanić Grube. Nakon što je u izgradnju crkve u blizini, a koja još uvijek nije potpuno dovršena, kao i u restoran predviđen za prihvat hodočasnika i posjetitelja te kameni kip bosanske vladarice s krunom i mačem u rukama, rad akademskog kipara Ante Braovca, uloženo više od 10 milijuna KM, planovi i o izgradnji muzeja zvuče vrlo realistično.

Ali, za oživljavanje i prikaz srednjovjekovne povijesti naroda ovih krajeva i prikaz života jedine vladajuće bosanske kraljice, potrebna i dodatna financijska sredstva. Ipak, vizija Husejina Smajića kako će Vesela straža privući mnoge posjetitelje željne saznanja o zajedničkoj povjesti, ali i ljubitelje prirode, kao i hodočasnike, ne blijedi. Iako je uspješan gospodarstvenik, zasigurno je to njegov projekt života kojeg, kako je kazao mnogim novinarskim ekipama koje su pristizale u Veselu stražu želeći snimiti "Bošnjaka koji je sagradio katoličku crkvu", ostavlja kao zalog miru i suživotu naroda u BiH.

Na pitanja zašto to čini i kako se može dogoditi da Bošnjak gradi katoličku crkvu, on uvijek odgovara: 'A što je tu čudno? Ne bi trebalo biti ništa čudno. Zar nije lijepa ova naša crkva Gospe od anđela? I zašto ju ne bi gradili? Zašto ime neke posebne veze jer Husein gradi crkvu? Ne razumijem to. Rekao sam i prije - ljudi nemojmo biti plemena. Učino sam to za ljubav svog naroda i za našu domovinu Bosnu i Hercegovinu. Hajdemo se poštovati i uvažavati i kroz crkvu. Nije grijeh graditi. Grijeh je rušiti vjerske objekte, crkve, džamije...Učinio sam to za ljubav našeg naroda, za budućnost i nikada se neću od toga umoriti'.

Bosanskoj kraljici izgubio se svaki trag

U 12 drvenih kovčega brižno su spremljeni pronađeni skerletni ostatci, među kojima je i bosanske kraljice. Čuvaju se i kameni ostatci stiliziranih dijelova crkve, kao i ostali predmeti koji su pripadali jedinoj bosanskoj vladarici. Sve do otkrića u Veseloj straži nije se znalo gdje je i kako završio život ove bosanske kraljice.

Jelena Gruba je bila bosanska kraljica, rođena u plemićkoj obitelji Nikolića koji su vladali dijelom Huma, supruga kralja Dabiše (izvanbračnog polubrata kralja Tvrtka 1.), od 1391. godine do muževe smrti 1395. godine. Nakon Dabišine smrti bila je vladarica Bosanskog kraljevstva i jedina je žena na bosanskom vladarskom tronu u srednjem stoljeću.

Zanimljiv je bio njezin dolazak, ali i odlazak s kraljevskog prijestolja. Naime, povijest govori kako je još za Dabišinog života, za njegovog nasljednika izabran ugarski kralj Žigmund Luksemburški jer je bio muž ugarske vladarice Marije, koja je bila kćerka Elizabete Kotromanić i unuka bana Stjepana II. Kako je Marija umrla u svibnju 1395. godine, Žigmund je izgubio pravo na bosanski tron, pa je po Dabišinoj smrti, 8. rujna 1395. godine izabrana za vladaricu od strane bosanske vlastele.

Vladala je uz pomoć sabora (stanak) i glavnih predstavnika vlastele (vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić, vojvoda Sandalj Hranić Kosača, i knez Pavle Radinović). Kraljica Jelena je imala problema s podizanjem dubrovačkih tributa (Stonski dohodak i Svetodmitarski dohodak) jer nije mogla ispuniti osnovni preduvjet - potpisati stare privilegije i povelje u odnosima između Bosne i Dubrovnika. Uz pomoć Dubrovčanina, protovestijara Žore Bokšića, Dubrovčanima je objašnjeno stanje međuvlašća koje je vladalo u Bosni i oni su joj tek tada isplatili tribute, 1397. godine.

O kraljici Jeleni doznajemo iz samo dva povijesna izvora. Ti dokumenti su jedna povelja upućena Dubrovniku, te jedan zahtjev. Nije kovala novac sa svojim likom, nego je koristila novac prethodnog bosanskog kralja, svoga muža, Stjepana Dabiše. Jelena Gruba se u poveljama na latinskom potpisivala kao Helena, regina Bosniae, Stephani Dabissa uxor - Jelena, kraljica Bosne, supruga Stjepana Dabiše. Njena puna titula glasila je: Mi, gospoja kira Jelena, po izvoljenju Božju kraljica Srbljem, Bosne i Primorju i zapadnem stranama i k tomu.

Jelenina vladavina je okončana u svibnju 1398., kada ju je vlastela bosanska vlastela, predvođena Hrvojem Vukčićem, postavila Ostoju za novog kralja. Razlozi za smjenu kraljice Jelene su prestanak ugarskog pritiska i administrativna težina interregnuma. Jelena je nakon vladavine nastavila živjeti u Bosni s titulom kraljice. Posljednje godine vladavine provela je u zapadnom Zahumlju, na posjedu svog zeta Jurja.

Izvori je nazivaju 'prisvitla i privisoka gospoja kir Gruba'. Dana 18. ožujka 1399. godine je još bila živa, ali joj se nakon toga datuma gubi svaki trag. Nagađa se da se povukla u samostan i tu preminula. Ali, nakon velikog otkrića Husejina Smajića u Veseloj straži kod Bugojna, sada je i činjenično jasno gdje je završen život jedine bosanske vladarice. Muzej o kraljici Jeleni Gruboj zasigurno će povratiti dio značaja koji zaslužuje u povijesti naroda ovih prostora.