Gost emisije Nedjeljom u 2 bio je je heroj Domovinskog rata Đuro Kovačević. U emisiji je vrlo otvoreno govorio o ratu i našem odnosu prema ratu, te o posljedicama koje je rat ostavio na naše društvo i tome što možemo učiniti da se rat više nikada ne ponovi

Đuro Kovačević, rodom iz Metkovića, tijekom Domovinskog rata bio je tri puta ranjavan i tri puta vraćan na bojište.

'Možda sam mogao biti vrhunski sportaš ili dobar književnik, a evo sad sam samo dobar invalid', rekao je Kovačević, koji i dan danas u svojem tijelu ima metak, što mu je, kako prepričava, izazivalo probleme, uglavnom u zračnim lukama.

Ima preko 200 šavova i gotovo da nema dijela tijela gdje nije bio ranjen.

Đuro nerado daje intervjue, no u ovom rijetkom javnom nastupu, u HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u 2, prisjetio se početaka svojeg ratnog puta. Kad se, naime, vratio iz JNA, odlučio je braniti Dubrovnik.

'Roditelji su bili protiv. Oni su mi već su sredili preko našeg bogatog rođaka posao i stan u Švicarskoj. Tako da ja ne bih bio prognanik. S druge strane, to su moji ljudi ovdje. Ja sam rekao da nema šanse. Otac mi je onda rekao da ću s takvim mentalitetom poginuti, a ja sam odgovorio - onda ću poginuti', prisjetio se Kovačević.

Kovačević se prisjetio najtežeg segmenta rata koji je doživio u Bosni.

'Za prvih deset minuta, zbrisano je pola naše satnije. Tamo je bio ranjen moj prijatelj. Nisam mogao ostaviti čovjeka. Ja sam bio udaljen četiri metra od bunkera, i jedini je način bio da ja izađem pred cijevi, da ispalim hrpu metaka i onda pokušavam njega gurnuti dolje da ga uhvate, a sa mnom je gotovo, kraj priče... Međutim, on je poginuo, ja to nisam znao. Spasio me Ivan Gotovac, jedan plemenit čovjek. On me previo. To su bile strašne rane', ispričao je Kovačević i dodao kako je morao još šest sati hodati do transportera da bi došao do medicinske pomoći.

Tijekom cijele emisije za vrijeme razgovora provlačili su se citati iz knjige 'Tako je pisao Ajant' - Ajant je nadimak Đure Kovačevića, ali i ime starogrčkog heroja Ajaksa.

'Ja osobno smatram da je rat zločin sam po sebi. Netko tamo ubije 5 ljudi, a ja imam uniformu i ubijem ih 50. To je to. Samo zato što imam uniformu, smatra Kovačević.

Kako sam kaže, rat od čovjeka kao što je on, koji voli ljude, stvorio ubojicu:

'Ja ne znam postoji li bog. Ako postoji, onda ima dobar smisao za humor. Ja sam potpuno antiratno raspoložen. Odmah sam znao da je to nešto što nije istinito', dodaje Kovačević.

Ipak, smatra da čovjek u ratu može ostati - čovjek.

'Ja imam tu jednu dosta simpatičnu scenu. Otprilike mjesec dana smo čuvali taj položaj i neki neprijateljski vojnik je dolje šetkao. Ja u jednom trenutku shvaćam da će biti smjena. I ustajem i kažem "sklanjaj se, hoćeš da ti se majka u crno obuče". Kad god sam mogao, poštedio bih čovjeka, nisam pucao u njega, nego kraj njega… Rekli su mi da će se vratiti, a ja sam odgovorio 'kad se vrati, onda ću ga roknuti'', priča Đuro.

U jednoj od objava na Facebooku osvrnuo se na svoju životnu situaciju - on i supruga žive, naime, od 900 eura mirovine:

'Ja sam ratni heroj kojega je punica na selu i nešto dobrih ljudi spasilo od gladi. A je li mi žao zbog svega? Ne. Žao mi je što nekad ne mogu kupiti neku knjigu. To je sve. Vozim se u Škodi Fabiji i staroj sedamnaest godina, koja nema klime, pa se ljeti moram vratiti kući do deset, najkasnije jedanaest sati. Morao sam izaći iz svoga stana i pretvoriti ga u apartman, da mogu vraćati dugove. Pa otići u kuću moga punca u Hercegovinu, gdje sam našao svoj novi dom i utočište. Da se razumijemo, ratni sam veteran, službeno ratni heroj i ništa ne tražim. Samo konstatiram', objavio je Đuro Kovačević na Facebooku.