Piše: Dragan Bradvica

Godina u koju uskoro ulazimo ponovno će biti, najblaže kazano, ekonomski izazovna. Stvari bi vrlo lako mogle s lošeg na gore ukoliko se dodatno zakompliciraju događanja oko ruske agresije na Ukrajinu, odnosa SAD-a i Kine…

U takvom scenariju značajna kriza bi prerasla u katastrofu. Ono što se već sada može kazati jeste da inflacija neće splasnuti niti iduće godine, kako nas očekuje recesija (samo je pitanje koliko će trajati i koje će biti dubine), očekuje nas i daljnje podizanje kamatnih stopa.

Čitav koloplet ekonomskih pojava koje će cijelu Europu držati u neizvjesnosti i ekonomskoj stagnaciju, a i to u najboljem slučaju jer mnogi prognoziraju i pad.

Mnogi izazovi

Malu, krhku, otvorenu ekonomiju kakva je naša, koja je uz to paralizirana razgranatom korupcijom, klijentelizmom, političkom, pravnom i ekonomskom nesigurnošću sve to bi moglo pogoditi još i jače.

Sve su prognoze kako će inflacija u BiH, ali i državama regije i u 2023. biti iznenađujuće visoka. Ne treba posebno niti naglašavati što to znači za ionako osiromašene bh. žitelje koji su više, manje u situaciji da su ostavljeni na milost i nemilost globalnih kretanja.

Država i njene institucije se o tome vrlo malo brinu. Ukoliko Njemačka, Italija i Austrija uđu u recesiju to znači kako će biti im manja potražnja za našim proizvodima, dakle manji izvoz, manji prihodi poduzetnika i države, vrlo moguće i pad zaposlenosti.

Novac na svjetskim tržištima više nije jeftin. Države i međunarodne organizacije su kao jedan od alata suzbijanja inflacije odabrale podizanja kamatnih stopa. Očekuje se isti trend i u sljedećoj godini, a to pak znači da će se i naše vlasti zaduživati po većim kamatnim stopama, da će bh. žitelji vraćati više novca u budućnosti. A i bez tog zaduživanja u 2023. na naplatu dolaze brojni ranije uzeti krediti, naročito kada je u pitanju Republika Srpska.

Nema razloga za optimizam

Uz sve to valja dodati kako je naša država još uvijek digitalna pustinja i dok dobar dio svijeta već ide četvrtom industrijskom revolucijom, mi nismo izašli iz druge.

Kada na to dodamo potpuno devastirano obrazovanje, od kojeg je politika napravila samo svoju produženu ruku, bh. tragikomedija je potpuna. Sve to je rezultiralo time da nam je u proteklih sedam, osam godina iz države 'pobjegao tko je stigao' pa sada kuburimo s kvalificiranim radnim kadrom.

Na sve to se nadovezuje bjesomučna borba za parče vlasti i vrlo vjerojatno mandat koji će ponovno biti obilježen raznoraznim podmetanjima, sukobima, a samim time i tenzijama. Nažalost po obične smrtnike koji žive u BiH razloga za optimizam je malo.