Inflacija već progutala minimalna povećanja plaća, a na vrata nam kuca i recesija

Piše: Dragan Bradvica
U moru političkih prepucavanja u Bosni i Hercegovini gotovo nitko ne vodi računa o totalnom rasulu koje nam radi inflacija, a kamoli o budućim koracima.
Dok sve države Europe prave jasne planove, mijenjaju porezne politike, planiraju dodatno dotok novca kojim bi pomagali gospodarstvo i žitelje, u BiH se jedino i isključivo vodi računa tko će sjesti u koju fotelju.
I do sada imamo jednu od najvećih stopa inflacije u svijetu, a polako nam na vrata kuca i recesija. Iz susjednih država već upozoravaju kako padaju narudžbe iz najjačih država Europske unije, što znači dodatno usporavanje ekonomije i vrlo vjerojatna recesija minimalno do proljeća iduće godine. U BiH o tome malo tko i govori, a kamoli da se povlače bilo kakvi smisleni potezi.
Plaće
A kako je već stanje neizdrživo i da se siromaštvo itekako povećalo svjedoče podaci o sindikalnoj potrošačkoj korpi i plaćama u našoj zemlji.
Sindikalna potrošačka korpa za četveročlanu obitelj se kreće oko tri tisuće maraka, a, prema mnogima, prenapuhana prosječna plaća za rujan ove godine bila je 1.154 marke. Dakle, i dvije ove plaće, a malo ih ima toliku plaću, nisu dovoljne niti da se pregura jedan mjesec.
Situacija je kudikamo gora ukoliko gledamo sektore koji zapošljavaju najveći broj naših žitelja. Tako je prosječna plaća u prerađivačkoj industriji 896 maraka, trgovini na veliko i malo; popravku motornih vozila i motocikala 881 marku, građevinarstvu 841 marku, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti 974 marke, umjetnost, zabava i rekreacija 899 maraka, djelatnosti pružanja smještaja, te pripreme i usluživanja hrane 746 maraka itd.
Prema tome, oni koji rade u ovim djelatnostima mogu pregurati mjesec dana jedino ukoliko im djeca u osnovnoškolskom i srednjoškolskom uzrastu rade i imaju tu razinu plaće. Tu nas je dovela bh. politika i velebne ekonomske mjere.
Superhik država
S obzirom kako se u idućoj godini očekuje veliko usporavanje ekonomije u Europi jasno je kako sve države u najboljoj varijanti mogu očekivati mizeran gospodarski rast, tek nešto više od nule.
A i to će biti zadovoljavajuće, samo da se recesija dodatno ne produbi. To, naravno, znači kako će države imati sve manje novca, zbog rasta kamatnih stopa on će biti skuplji, a pomoć gospodarstvu i žiteljima se neće smjeti zaustaviti.
Naša superhik država niti u pandemiji niti tijekom inflacije niti je što previše radila kako bi zaštitila svoje žitelje niti je radila na reformama. Štoviše. Niti je bilo ukidanja trošarina na gorivo, niti je bilo drugačije stope PDV-a, niti je bilo oporezivanja ekstraprofita…
Proračuni su zbog inflacije bili puniji no ikada. Međutim, sada se stvari mijenjaju pa ne treba uopće sumnjati kako će se novac za udobne fotelje, vojsku uhljeba i riktanje natječaja opet namiriti po istoj matrici – novi nameti na osiromašene žitelje i bjesomučna zaduživanja koja će opet vraćati žitelji.
I da – nova obećanja o boljem životu koji je ponovno nadohvat ruke. I to u biti i jeste istina, ali za one koji će biti dio vlasti i ljude bliske njima. Takvima svakako dolaze bolji dani.