Razgovarala Vesna Hlavaček

U povodu održanog 59. izdanja pjesničke manifestacije "Sarajevski dani poezije" razgovaramo s predsjednikom Društva pisaca Bosne i Hercegovine Hadžemom Hajdarevićem  

Unatoč pandemiji COVID-a, pjesnici ne posustaju?

- Pisanje, kao i svaki vid umjetničkog oblikovanja, pitanje je osobnosti svakog autora, njegove stvaralačke energije, intimnosti i spremnosti da se suoči s neposrednim spisateljskim nadahnućem, te da sve to pokuša prenijeti u određenu književnostvaralačku formu. Priznajem da je mene pandemija Covida 19 “zaustavila” u ikakvom pisanju. Ne da mi se! Doduše, jesam bio u prilici prepjevavati jednog od najvećih perzijskih klasika iz 12./13, stoljeća. Riječ je o pjesniku i misliocu Muhamedu Attaru i njegovu pjesničkom djelu Ilahinama od oko 14.000 stihova.

Društvo pisaca BiH pripremilo je bogat program ovogodišnjih "Dana"?

-U Programskom savjetu Manifestacije bojali smo se kako će u ovim vanrednim okolnostima proteći i uspjeti ovogodišnji, 59. Sarajevski dani poezije. Malo smo mi više starinski ljudi, nismo najvičniji internetskim mogućnostima i labirintima, ali pokazalo se da se i preko internetskih platformi, prije svega preko portala ZOOM, može govoriti i poezija i govoriti o poeziji. Najveći dio programskih sadržaja tako je plasiran. Jedino se tradicionalna Nagrada Sarajevskih dana poezije “Bosanski stećak”, ipak, morala direktno uručiti. Pokazalo se da je poezija jača od svih bolesti i svih pandemija, ali i da su se mnogima nama otvorile nove, gotovo beskrajne mogućnosti književnoumjetničke komunikacije i suradnje putem interneta.

Što ste sve i na koji način ponudili ljubiteljima pjesničke riječi?  

- Kako je u svemu važan kontinuitet, tako je i ove godine bilo važno obilježiti značajne književne godišnjice, ali i čuti stihove onih književnih stvaralaca koje ubrajamo u mladu bosanskohercegovačku poeziju. Pjesnici su čitali stihove jednog od klasika književnosti u Bosni i Hercegovini Skendera Kulenovića, u povodu 110 godina od njegova rođenja, zatim je obilježeno 100 godina od rođenja i 50 godina od smrti velikog pjesnika njemačkoga jezika Paula Celana. Promovirane su neke nove knjige domaćih pisaca. Profesor Edin Pobrić je, u vlastitoj profesorskoj selekciji, govorio o pet-šest novih pjesničkih ostvarenja autora iz Bosne i Hercegovine. Pjesnici su govorili svoje stihove. Dodijeljena je i Nagrada “Bosanski stećak”, koja je ove godine pripala našoj pjesnikinji Biseri Alikadić

Odakle su sve došli sudionici manifestacije?

-Do prošlogodišnjih Sarajevskih dana poezije dolazili su iz cijeloga svijeta. Sad se moralo djelovati vrlo reducirano pa su dolazili samo putem interneta. Kako je sve bilo uvjetovano pandemijom Covida 19, u Sarajevo nisu dolazili ni pisci iz unutrašnjosti Bosne i Hercegovine.

Koja je država bila gošća "Sarajevskih dana poezije"?

-Ove godine nije bilo tog programa. U dosadašnjim godinama bi to uglavnom bila zemlja čiji je pjesnik bio dobitnik Nagrade “Bosanski stećak”. Time bi bila predstavljena i suvremena poezija određene zemlje. Naši gosti su bili pjesnici iz Njemačke, Slovenije, Austrije, Hrvatske, Makedonije, Crne Gore, Njemačke, Švedske, Turske, Rusije, Danske i drugih zemalja. Ove je godine dobitnica bila bosanskohercegovačka pjesnikinja Bisera Alikadić.

Uživali smo slušajući stihove velikog Skendera Kulenovića...

- Pjesnikove stihove čitali su naši pjesnici. Zanimljivo je to bilo. Jako zanimljivo! Nije bilo onako kako bi stihove Skenderove čitali glumci, ali jest bilo neposrednije, iskrenije, dojmljivije. Skenderovi soneti su jedinstvena stvaralačka čuda i radosti u jeziku. 

U žiži zanimanja bila je i poezija Paula Celana i pjesnikinje Louise Gluck…

-Celanova pjesnička biografija predstavljena je u povodu 100 godina od njegova rođenja i 50 godina od smrti. To je jedna od najjedinstvenijih pjesničkih biografija u povijesti europske književnosti. Poznato je da je on, kao Židov, završio u jednom od nacističkih logora. Njegova pjesma “Fuga smrti” jedna je od najveličanstvenijih “slika” o razmjerima zla u Drugome svjetskom ratu. Poezija ovogodišnje književne nobelovke američke pjesnikinje Louise Gluck predstavljena je i iz razloga što smo prošle godine bili osupnuti činjenicom da je Nobelovu nagradu za književnost dobio pjesnik (nije vrijedno spominjanja imena) koji je podržavao neonacističke projekte na Balkanu, veličao ratne zločince i 1996. godine slikavao se po Srebrenici. Pjesnikinja Louise Gluck je velika pjesnikinja, važno je da se u glavama ljudi koliko-toliko vrati poljuljano povjerenje u Nobelovu nagradu. Šta je umjetnost ako ignorira ili, pak, karikaturalizira književnoetički aspekt vlastitog jezičkog poslanja?

Nagrada "Bosanski stećak" pripala je pjesnikinji Biseri Alikadić...

-Sretan sam što je Programski savjet Manifestacije baš tako predložio a Predsjedništvo Društva pisaca BiH podržalo taj prijedlog. Bisera Alikadić nije samo vrsna pjesnikinja, nije samo, jedna od najraznovrsnijih naših spisateljica što se tiče žanra, nego je i osoba koja se cijeli svoj život borila za slobodu i dostojanstvo izgovorene i napisane riječi. Sjetimo se samo koliko je njezin roman Larva, objavljen u ranim sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, svojom erotskom, a zapravo iskrenom ljudskom dimenzijom ”uznemirio” sarajevsku i bosansku čaršiju. Nije je pokolebao ni rat ni opsada Sarajeva da piše i ostvari neke od najboljih pjesničkih knjiga u posljednjem desetljeću prošloga stoljeća. Bisera je rijetki naš književni biser. Sretan sam i zbog nje i zbog same Nagrade “Bosanski stećak”.  

Kako je osmišljen program "Kratki rezovi"?

-To je zamišljeno kao zbirnica neposrednih poetičkih autorefleksija bosanskohercegovačkih autora. Djelovao je vrlo uspjelim. Pogotovo što je, emitiranjem preko ZOOM platforme, bilo omogućeno komuniciranje svima onima koji su izrazili interes da sudjeluju.

I mladi pjesnici su dobili svoju priliku  da se predstave?

-Naravno! O tome se vodi računa. Programski sadržaj je lijepo osmislila i uredila Emina Adilović.

Koliko zanimanje vlada za manifestaciju?

-Zanimanje za Manifestaciju ovisi onoliko koliko mi iz Društva pisaca budemo agresivni prema svojim neposrednim “konzumentima”. Društvena stvarnost suviše je istraumatizirana političkim i naciokratskim diskursima da joj je kultura ili utočište, ili ju se neka kultura i neka kuktura uopće ne tiče. Zahvalni smo svima koji su imali razumijevanje i pomogli nam, prije svega Ministarstvu kulture i sporta Županije Sarajevo, Upravi Grada Sarajeva, BBI Banci i drugima. Zahvalan sam i svim svojim kolegama u Društvu pisaca BiH koji nisu žalili ni truda ni vremena da ovogodišnji Sarajevski dani poeziji budu na visini samih sebe.

Koliko se danas uopće čita poezija? Drži li proza primat?

-Dobra poezija se uvijek čita. Kao i svaka dobra literatura. Bez obzira na žanr. Oni koji drže do sebe čitaju dobru književnost. Djeluje da je sve pomućeno Fb-profilima, blogovima, kičerajskim tzv. pjesničkim stranicama, pa činjenicom da svako može da piše, objavi, nalajka se koliko mu je volja, ali nije tako. Čita se i zna se šta jest poezija a šta nije. Oni koji to ne znaju, ili “miješaju”, znači da to nikad neće ni znati, neka im je lijepo i ugodno u njihovim “literaturama”. Prozu svi čitaju, poeziju čitaju, ipak, “odabraniji”...

Jedan ste od rijetkih sonetista u BiH... Zašto birate taj način pjesničkog izražavanja?

-Volim sonet. To je i radost i izazov. I vi, Vesna, pišete sonete. Tako smo nas dvoje nešto kao sonetistička svojta. Sonet je poput svjetlosne zvučne kutije. Sonet mi se ponekad učini kao uzgojena lijeha u oranici jezika. Koliko volim i druge vezane forme, govori i činjenica da sam prošle godine objavio knjigu od 400 rubaija: Arabeske od vode. Rubaije su katreni sa dosta strogim unutarnjim ritamskim rasporedom. Rimuju se prvi, drugi i četvrti stih, dok treći stih ima unutarnju rimu. Ove godine objavio sam knjigu soneta; Rasuta sonetna ostrva.

Pripremate li, možda, novu knjigu?

-Ne! Ne da mi se. Imam, doduše, već ranije zgotovljena četiri rukopisa. Valjda će se nešto pojaviti u toku sljedeće godine.

Jesmo li što izostavili, nečega se nismo sjetili?

-Ne znam. Prihvatit ćemo da smo se svega sjetili što je trebalo. S obzirom da je blagdan katoličkog Božića i svima nama Nova godina, sretan Božić svima onima koji vjeruju, pogotovo sretan Božić svim mojim prijateljima katolicima, i sretna nam svima Nova godina, u nadi da će ova pandemija, ako Bog da, zauvijek ispariti u 2021. godini.