Razgovarala Vesna Hlavaček

U povodu velikog kršćanskog blagdana Uskrsa, razgovarali smo s uzoritim Vinkom kardinalom Puljićem.

Uzoriti, u teškim uvjetima dočekujemo Uskrs 2021. Naravno, prije svega, pandemija je donijela golemu nesreću cijelome svijetu, pa naravno i Bosni i Hercegovini… Dodamo li tome brojne potrese, shvaćamo zašto puno ljudi komentira kako su došla “posljednja vremena”? Jesu li?

-Ni govora, ne možemo tako govoriti o ovim događanjima. Bolje bi bilo reći kako su sva buduća vremena ujedno i posljednja vremena jer se neće vratiti. Nije prvi puta takvo stanje, a nažalost niti zadnji. Čovjek se treba s vjerom nositi s izazovima koje doživljava i proživljava. Bolje bi bilo da iščitava što mu Bog poručuje s time, a ne izmišlja raznorazne teorije kako bi se utješio. Kao što se događaj Kristova uskrsnuća dogodio u onom vremenu i u onoj stvarnosti, tako mi uprisutnjujemo to Otajstvo u ovo vrijeme i ovo proživljavanje. Treba odgovorno živjeti i vjeru svjedočiti, a ne paničariti.

I sami ste osjetili kao bolesnik tegobe zaraze corona-virusom.Kako Vi komentirate ovakve prirodne nesreće?

-Treba učiti od života, pa i iz proživljene kušnje i bolesti. U ovoj pandemiji, koja nije prirodna nesreća, itekako smo mogli shvatiti koliko je čovjek nemoćno stvorenje, kada ga jedan mali virus može baciti na koljena. Zato ne bi trebalo biti mjesta za bahatost niti oholost. Ne treba tražiti lažno utočište i uporište. Ostaje svemoćni Bog na koga se jedino možemo osloniti, ako smo otvoreni učiti. S vjerom valja prihvatiti stvarnost i tražiti načina kako se u toj stvarnosti boriti, kako bi narod rekao:„Kako plivati u tim vodama.“

Kako se naša vlast nosi s pandemijom? Jeste li zadovoljni?

-Nažalost, s tugom promatram kako se vlast odnosi prema narodu. Očekivao sam da će pokazati više odgovornosti, no umjesto toga svjedočimo političkom prepucavaju. Svakodnevno se bore čija će biti jača, dok narod umire. Ne mogu razumjeti takav stav! Iako smo materijalno siromašna zemlja, čini mi se da su odgovorni trebali bolje reagirati, prije svega kada je u pitanju kupovina cjepiva.

Medicinski radnici su se hrabro uhvatili u koštac s covidom-19…

-Odajem iskreno priznanje medicinskom osoblju koje nije zarobljeno politikom. Oni su istinski pokazali velikodušnost i spremnost na rizik i žrtvu. To treba cijeniti, a osobno im zahvaljujem jer sam se o to osvjedočio. Moram naglasiti da nisu takvi bili samo prema meni nego prema svima koji su u to vrijeme bolovali. Ja sam tomu svjedok.

Jesu li žitelji BiH dovoljno svjesni da odgovornost leži i na njima – na pridržavanju mjera kriznih štabova, epidemiologa?

-Moram priznati kako su mnogi ostali zbunjeni raznim „učiteljima“ koji su preko raznih portala iznosili neistine ili su, kako se to u našem narodu kaže, pametovali. Zahvaljujući tomu određena skupina ljudi posumnjala je u ovu zarazu. Kako je dosta toga ispolitizirano mnogi su i ovome vidjeli politizaciju. Nije da nje nije bilo, ali ova zaraza je ozbiljna. Međutim, ne treba živjeti u strahu, nego se odgovorno postaviti čuvajući svoje i tuđe zdravlje. Peta zapovijed Božja, koja vrijedi za sve, glasi: Ne ubij! To znači da je potrebno čuvati kako svoj tako i živote drugih ljudi. Zato svaki koji osjeti simptome, ne bi trebao ići u zajednicu nego se kontrolirati kako bi bio siguran je li zaražen ili nije.

Je li zaista bilo potrebno da doživimo ovakvu pošast, kako bismo, makar neki od nas, shvatili važnost uloge obitelji i zajedništva u našim životima?

-Smatram da nije bilo potrebno. Dogodilo se da je čovjek izgubio orijentire te je mnoge sporedne stvari stavio na prvo mjesto. Pri tome je nerijetko zaboravio kako je obitelj središte društva. Stoga je ovakvo iskušenje došlo kako bi dušom progledao. Mnogi roditelji se upravo u ovoj pandemiji okrenuli svojoj bitnoj ulozi - biti roditelj i odgojitelj, a ne samo onaj koji zarađuje i troši. Zaboravili smo razgovarati jedni s drugima oči u oči, a ova situacija je vratila čovjeka čovjeku. Nažalost, gdje nema srca i ljubavi tamo je porasla agresivnost, što još više opterećava stanje u kojem se nalazimo.

Uz pandemiju, migrantska kriza bila je druga važna tema na 80. redovitom zasjedanju BK BiH? Nazire li se rješenje?

-Kada je govor o migrantskoj krizi to je mnogo šire područje. Prvo su krivi kreatori rata, tobože u ime demokracije, koji ljude tjeraju sa svojih ognjišta te mnogi ostaju bez doma, bez svojih najbližih. Mi dobro znamo što to znači! Osim ratnih zbivanja, mnogi su zaveli ljude jer im treba radne snage, a onda su zatvorili granice. Uz te dvije vrste migranata ima i onih koji su upućeni na Zapad s čudnim namjerama. To je svjetski problem. U našoj državi toliko toga ne funkcionira pa tako i čuvanje granica. Ako su ljude pustili u ovu zemlju, onda im moraju osigurati ljudska prava i dostojan ljudski život, pogotovo jer za to dobivaju sredstva. Zapadu je lakše davati sredstva nego rješavati ovu krizu. Crkva preko Caritasa pokušava barem malo ublažiti tu krizu, ali mi smo nemoćni to riješiti.

O čemu je još bilo riječi na Konferenciji?

-Posebno smo obrađivali naše crkvene teme i programe bilo na području BiH bilo na razini opće Crkve. To smo u priopćenju dali u javnost, a mnoge stvari su pred nama koje treba provesti za dobro naših vjernika.

Što želite poručiti našim čitateljima u povodu Uskrsa?

-Vjerujem da vam je poznato da mi biskupi svake godine prigodom Božića i Uskrsa uputimo poslanicu svećenicima, redovnicima, redovnicama, vjernicima, ali i svim ljudima dobre volje. Ovogodišnju Uskrsnu poslanicu, nadbiskup koadjutor mons. Tomo Vukšić i ja smo naslovili: Ne dajmo duhu sekularizma da nam Isusa istjera iz srca. U njoj smo među ostalim istaknuli kako živimo u vremenu straha, osobito u ovo vrijeme pandemije, gdje prevladava ne samo strah od zaraze nego i od smrti. Još ako se tomu doda ekonomska kriza, nezaposlenost, političke nepravde, svakovrsni kriminal i prirodne nepogode kao što su: potresi, poplave, požari… jasno je da se u takvoj situaciji mnogi pribojavaju budućnosti. Zato je u ovo uskrsno vrijeme nužno vratiti Isusa u našu sredinu. Slaveći uskrsnuće Kristovo, slavimo život, slavimo smisao muke i patnje, smisao smrti. Kroz slavlje Uskrsa želimo biti svjesni Isusove prisutnosti s nama. On nam je obećao da će biti s nama u sve dane našega života. Stoga svim katolicima želim sretan i blagoslovljen Uskrs, koji bi trebao biti ispunjen Isusovim mirom i radošću vjere te svjetlom koje razgoni svaki strah i ulijeva sigurnost i nadu u životu.