Mostar je dugi niz godina suočen s brojnim problemima koji otežavaju život žiteljima ovog grada. U intervjuu za Dnevni list, Zoran Petrić, predsjednik gradske organizacije HDZ-a 1990 Mostar govorio je upravo o najkritičnijim problemima grada na Neretvi, te je iznio niz kritika na račun gradskih vlastodržaca koji po njegovim riječima ne čini skoro ništa da riješe krucijalne probleme…

Prošlo je više od osam mjeseci od inauguriranja novog Gradskog vijeća i Gradonačelnika Mostara. Dovoljna vremenska distanca da se napravi analiza rada predstavničke i izvršne gradske vlasti. Što su po Vama Gradski vijećnici i Gradonačelnik trebali a nisu uradili, koje projekte su trebali pokrenuti i koje odluke donijeti?

-Predugo je Gradska uprava, iako broji pet stotina uposlenika, trom i neučinkovit administrativni aparat gdje se ne poštuju zakonski rokovi, gdje ne postoje razvojni planovi, niti se donose za razvoj grada značajni dokumenti.  Iako im je to zakonska obveza. Ostvarenje prava i potreba građana i poreskih obveznika u Gradskoj upravi je najčešće težak dug i mukotrpan posao praćen  složenim administrativnim procedurama i beskonačnim protokolarnim zavrzlamama. Proteklih godina u gradskim službama je ostalo neriješeno više od 3.500 zahtjeva, građana i poduzetnika. Bez odgovora i obustavljanja postupka. Iako su sve podnesene zahtjeve morali prema zakonu riješiti u okviru šezdeset dana. Pojedine gradske službe su monopolizirale usluge do te mjere da se izvršenje namjerno odlagalo dok se ne ispune određeni koruptivni apetiti. Vjerujte poznajem ne mali broj gospodarstvenika koji su izgubili svaku volju za investicijsko ulaganje samo radi beskrajnih administrativnih procedura i koruptivnih prohtjeva. Dakle ništa značajno u Mostaru se ne može pokrenuti dok se ne napravi učinkovit administrativni aparat koji će sve zahtjeve građana i gospodarstvenika rješavati ekspeditivno, kompetentno, u zakonskim okvirima i time osigurati povoljne uvjete za investicijska ulaganja. Ne vidim da se u osam mjeseci u Gradskim službama  bilo što promijenilo, glede kvaliteta administrativnih usluga. 

Koje je planove i projekte po vama trebalo odmah pokrenuti?

-Prošlo Gradsko vijeće je još 2012. godine usvojilo određeni broj Regulacionih planova kojima je istekao rok važenja još 2017 godine. Ove planove bi trebalo izmijeniti, dopuniti, uskladiti s potrebama razvoja grada i usvojiti. Regulacijski planovi su posebno značajni jer osiguravaju proračunski prihod za razvoj urbane i komunalne infrastrukture. Bez njih se ne može pokrenuti investicijska gradnja. Svi vidimo da u Mostaru u posljednje vrijeme nema kranova, nema gradnje, nema uposlene građevinske operative. A znamo koliko malih i srednjih poduzeća ovisi upravo od ove grane gospodarstva. Dakle vrlo je bitno da se Regulacijski planovi ažuriraju, što prije usvoje i osiguraju urbanistički uvjeti za investicijsku gradnju.

Poznato je da se komunalni problemi u gradu godinama gomilaju jer se nisu riješavali i da je komunala upravo najkritičnija i najzapuštenija oblast. Koji su osnovni problemi u vodoopskrbi grada i odvodnji?

- Što se tiče vodoopskrbe grada osnovni problem je nezaštićenost glavnih izvorišta pitke vode, Radobolje, Studenca i Bošnjaka. Vodoprivredno poduzeće je organiziralo izradu Elaborata o zaštiti slivnih zona glavnih vodocrpilišta, koji je prošlo Gradsko vijeće trebalo usvojiti još 2012. godine. Elaborat na žalost nije usvojen. Iz kojih razloga, nije mi poznato. Novo Gradsko vijeće je trebalo ovaj Elaborat odmah staviti na dnevni red, usvojiti ga i osigurati uvjete za donošenje zakonskih propisa kojima će se zaštititi gradski resursi pitke vode. Slivne zone glavnih izvorišta su ekološki vrlo ranjive i vrlo lako se mogu zagaditi, s dalekosežnim posljedicama. Koliko vidim nikome, do sada u Gradskoj upravi, Komunalnim poduzećima i Vodoprivredi nije palo na pamet da ovaj urgentni problem delegira i uvrsti u dnevni red Gradskog vijeća.             Što se tiče vodoopskrbe stanovništva, vrlo ozbiljan problem imaju naselja Panjevina, Đikovina i Masline. Mislim da se žurno treba uraditi projektna dokumentacija i pitanje opskrbe ovih gradskih kvartova trajno i kvalitetno riješiti.

Što se tiče gradske odvodnje, koji su problem najurgentniji?

- Gradska uprava nije nikada pravila dugoročne razvojne planove, pa je sve u  vezi komunalne i prometne infrastrukture rađeno stihijski, od slučaja do slučaja, od izbora do izbora. Sve značajnije komunalne projekte za grad su radili strani konzultanti. Jedan od najvećih problema Mostara je oborinsko plavljenje. Desetljećima gradske prometnice plivaju u oborinskoj vodi i ništa se ne poduzima. Poseban problem su bujični tokovi sa Mazoljica, Brankovca i drugih visokih zona koji ozbiljno ugrožavaju bivšu Titovu ulicu. Također, bujične vode s Panjevine i Đikovine pješčanim nanosima ugrožavaju niže kvartove i pune kanalizacijske kolektore. Ovaj problem se ne može riješiti bez kvalitetnog projektnoga rješenja. Mora se utvrditi stanje prohodnosti i kapacitet gradske kanalizacijske mreže i na osnovu toga uraditi projektnu dokumentaciju za izgradnju novih i rekonstruiranje postojećih kolektora. Dakle, Grad treba žurno raspisati natječaj za izradu projektne dokumentacije i usvojiti rješenje za oborinsko plavljenje. Rekonstruiranje gradskih prometnica bi se trebalo privremeno zaustaviti, do izrade ovoga projekta, jer ćemo doći u situaciju da ponovo prokopavamo tek asfaltirane kolnike. Na Aveniji je, recimo, trebalo u sklopu rekonstruiranja izgraditi najmanje dva nova oborinska kolektora većeg kapaciteta da se riješi plavljenje okolnih kvartova. To nije urađeno. Hoćemo li za godinu, dvije opet prokopavati ovu prometnicu? Gradsko vijeće bi trebalo donijeti odluku o zabrani oštećenja kolničkoih zastora, najmanje deset godina poslije rekonstruiranja. Koliko znam, problem plavljenja grada do sada nije  uvršten u dnevni red Gradskoga vijeća.

Kako gledate na problem komunalne deponije Uborak i odlaganja ostalih vrsta otpada u gradu?

-Vidimo da komunalna deponija, ponajviše zahvaljujući neregularnom eksploatiranju ugrožava okolno stanovništvo. Slažem se da bi se trebalo tražiti alternativno rješenje, ali za takvo što se moraju zadovoljiti zakonski, sanitarno ekološki, hidrološki, urbanistički i građevinski uvjeti. Nikakvog smisla nema praviti ishitrena rješenja koja će problem s jednog mjesta premjestiti na drugo. Recimo, jedan od temeljnih uvjeta za izbor nove lokacije je udaljenost od zračne luke Ortješ. Ona mora biti minimalno trinaest kilometara zračne linije. Osim toga, u našim okolnostima, za ovakav objekat, administrativna, tehnička i pravna procedura traje najmanje pet godina. Da ne govorimo u kojoj mjeri je Grad u stanju financirati ovakav projekat. Na iznalaženju rješenja svakako treba što prije početi raditi, a stanovnici Uborka trebaju razumjeti problem, imati strpljenja i ne praviti ekološki i zdravstveni problem cijelome gradu.

Što se tiče deponiranja ostalih vrsta otpada, praktično nije riješeno ništa.      

Jedan od većih problema je deponiranje građevinskog otpada. Svi vidimo da ova vrsta otpada uglavnom završava na divljim odlagalištima i zagađuje okolinu. Stanari deponiraju šut u podrumima kao i kućni mobilijar i tehniku, jer ne znaju gdje bi s time, pa se stvaraju uvjeti za razmnožavanje glodavaca.

Da ne govorimo koliko nehigijenski izgledaju i koliko su neekološka lokalna odlagališta kućnog komunalnog otpada. Nije poznato na koji način i gdje završavaju trafo ulja koja u najvećoj količini sadrže otrovni piralen. Upitno je porijeklo ovoga elementa u digestivnom mulju gradskog pročistača otpadne vode. Naftni zagađivači koji završavaju u separatorima na benzinskim crpkama se vjerojatno ne odvoze nego završavaju u gradskim kolektorima. Nije mi poznato da inspekcijske službe kontroliraju način odlaganja ovih zagađivača. Nepoznato je također na koji način i tko kontrolira zbrinjavanje kliničkog otpada. Stanovnici Uborka tvrde da završava na komunalnoj deponiji i ugrožava njihovo zdravlje. 

Dakle vidimo da grad kipi od administrativnih i komunalnih problemima, ali na žalost ne vidim da je išta od tih problema u proteklih osam mjeseci uvršteno u dnevni red Gradskoga vijeća.