Ivo Komšić: 'u Ankari su Demirel, Holbrooke i Alija Izetbegović dogovorili podjelu BiH i formiranje Republike Srpske'
Sadašnji srpski član Predsjedništva BiH 'po potrebi', Milorad Dodik i nekadašnji član kolektivnog šefa države dr. Ivo Komšić ovih dana su zatalasali ionako nemirnu političku pozornicu u našoj zemlji.
Prvo je zajapureni Dodik predložio bošnjačkim čelnicima da se konačno otvori taj famozni dijalog o budućnosti krhke BiH, a da medijatori budu predsjednici Hrvatske, Srbije i Turske: Zoran Milanović, Aleksandar Vučić i Tayyip Erdogan.
Minder je preko svog poglavice Bakira Izetbegovića energično odbacio takvu soluciju, a onda su se za bošnjačkim izbornikom utrkivali i ostali prvaci u degradiranju Dodikove ideje, a da pri tome nisu ničim razumnim i egzaktnim argumentirali svoju odbojnost.
Komšićeve teze
Izetbegović je samo kratko poručio kako nikakvih pregovora oko BiH neće biti po Dodikovim zamislima. Ostao je gorak okus nespremnosti za neizbježne razgovore i promjene iako svi jako dobro znaju da ovako više u BiH ne može i da je država na izdisaju.
Naspram bošnjačkih patriot-nacionalista ugledni sveučilišni profesor i bivši član državnog Predsjedništva dr. Ivo Komšić se u autorskome tekstu za jedan hrvatski portal silno potrudio da argumentima publici obrazloži zbog čega on misli da Milanović, Vučić i Erdogan nikako ne mogu biti kredibilni posrednici u razgovorima o budućnosti BiH.
Za starijega Komšića Vučić i MiIanović su neupitno sljedbenici Miloševićeve i Tuđmanove, velikosrpske, odnosno velikohrvatske projekcije podjele BiH. Međutim, dr. Komšić je uznemirio sarajevske elite i javnost u cjelini raščlambom o ulozi Turske u cijepanju BiH nakon svršetka rata i postavio jedan vrlo zanimljiv uvjet, pa zapravo i ultimatum sadašnjem suverenu i velikom prijatelju Tayyipu Erdoganu da bi uopće mogao sjesti za neki eventualni pregovarački stol.
Profesor želi testirati iskrenost i Erdoganovo prijateljstvo prema BiH i
njezinim narodima vrlo jednostavnim zahtijevom da se Tayyip Erdogan ogradi od politike tadašnjeg predsjednika Demirela i da se u ime Turske ispriča za sramno, neprijatesljko, sudjelovanje u izdajničkoj podjeli naše zemlje.
U biti Komšić se hrabro, to nije prvi put, vraća u povijest, stavlja sol na još svježu ranu o čemu Bošnjaci nerado pričaju i postavlja jednu sjajnu tezu.
On, dakle, podsjeća i upozorava da je Turska pod predsjednikom Demirelom uz suport pokojnog Richarda Holbrooka, u tajnosti privela za stol u Ankari bošnjačkog vođu Aliju Izetbegovića i, da li prisilila ili argumentirano omekšala da pristane na podjelu BiH i stvaranje Republike Srpske.
Izdaja
Povijest pamti, Alija Izetbegović je iza leđa podlo zgriješio iako je s hrvatskim i srpskim partnerima i patriotama u Sarajevu ranije dogovorio da se Karadžiću i Krajišniku ne smije dati Republika već neka administrativna labava jedinica sa skromnim ovlastima i veličine maksimalno 33 posto teritorija BiH.
Izetbegović je izdao i državu i najbliže suradnike. Frapantno je da se nikada nije pokajao za svoj krimen, dapače, tom istom “kasapinu” Demirelu i takvoj Turskoj je ostavio u amanet svoj prevareni bošnjački narod.
Ivo Komšić s pravom i lucidno traži od Tayyipa Erdogana da se ogradi od sramne uloge Turske i tadašnjeg predsjednika i da se izvini u ime svoje države, a u znak proklamiranog prijateljstva.
-Predsjednici susjednih država i Turske tako bi trebali biti i zavjesa i pokriće za sve ono što je Dodik činio i čini u BiH, jaki alibi za svu njegovu destruktivnu politiku. Možda se želi osloniti na tursku politiku iz devedesetih. I tada se Turska predstavljala kao prijateljska država prema BiH, javno deklarirala svoje stavove i svi su vjerovali u to, pokušava odgonetnuti vratolomije Milorada Dodika, dr.Komšić, a onda ide do kraja u genezu povijesnih veza.
-Malo je poznato, međutim, ali je konačno objelodanjeno, da je Turska imala, odnosno njen predsjednik Demirel, odlučujući uticaj na legalizaciju RS-a. Dugo i vješto skrivana tajna konačno je objelodanjena. U Ankari je postignut sporazum o legalizaciji koji će konačno potpisati u Ženevi, 8. rujna 1995. godine (dakle točno prije 26 godina), tadašnji ministar vanjskih poslova BiH Muhamed Šaćirbegović. Isposlovao ga je Richard Holbrook.
Tadašnja turska administracija je izvršila zajedno s Holbrookom pritisak na Aliju Izetbegovića, koji je boravio u Ankari, da odobri legalizaciju RS-a, demolirao je ulogu Turske, prof. Ivo Komšić, ovoga puta vješto izbjegavajući izdajničku ulogu Alije Izetbegovića.
Bakir...
Iako to nije eksplicitno potencirao mudri Komšić je u cijelu storiju posredno uvukao i sadašnjeg bošnjačkog nacionalnog poglavicu i Alijinoga sina Bakira Izetbegovića.
Zapravo mu je “sugerirao” da baš on zatraži ispriku od prijatelja Erdogana u ime Turske. Iluzorno je, naravno, i maštati da će mlađi Izetbegović 'popljuvati' kontroverznu ulogu svoga oca u podjeli BiH i kontaminirati Tursku politiku spram BiH u tim godinama.
Ali, povijest će i dalje neumoljivo svjedočiti: i Bakir Izetbegović je politički odrastao i stasao na tom teškom krimenu svoga oca i jedini način da se grijeh sapere je da se sjedne za pregovarački stol s predstavnicima legalne i priznate RS i Hrvatima, te razumno potraži trajno rješenje za izranjavanu državu i tako isprave barem neke krucijalne pogreške. J. S.