Priče o odlasku mladih o kojima smo desetljećima ponekad svjedočili i nebrojeno puta pisali i upozoravali, isprepliću se u medijskom prostoru  Bosne i Hercegovine.

Statistike, koliko god se nastojale frizirati, mnogo kažu. Naša zemlja je, prema njima, od neovisnosti do danas po “odlivu mozgova“, jedna od vodećih u Europi. Ništa neočekivavo – rekli bismo.

Uz nepotizam, korupciju u svim porama, nikakva tužiteljstva i nakaradan i nefunkcionalan sustav, mladi sreću traže diljem planete, a i među onima koji su i danas tu, značajan je postotak onih koji bi išli sutra, ali ne uspijevaju.

- Četvrtina osoba na evidenciji Službe za zapošljavanje HNŽ-a mlađa je od 30 godina, a trećina njih čeka na zaposlenje duže od tri godine, što pokazuje koliko je mladima teško doći i opstati na tržištu rada, ističe voditeljica Sektora za analizu, plan, informiranje i informatiku Službe za zapošljavanje HNŽ-a Anita Perić.

Boli nepravda

Dobar sustav cjeloživotnog učenja i obrazovanja vidi kao jedno od rješenja. Kratkoročni certificirani projekti za osposobljavanje za zanimanje ili čak u specifičnom dijelu nekog zanimanja u biti su ti koji mogu popuniti rupe na tržištu rada, smatra ona.

Prema izračunima Udruge Link Mostar je u posljednjem desetljeću napustilo više od 20 tisuća ljudi. Određeni broj njih i danas kao mjesto prebivališta navodi grad na Neretvi, iako tu ustvari ne živi.

Ukupno prema riječima predsjednika Udruge Tomislava Majića u Mostaru noći oko 80 tisuća građana, i to na cijelom području (ne samo u centralnoj zoni).

- Važna napomena je da je Mostar jedini grad u Bosni i Hercegovini koji je imao negativan priraštaj 2013. na popisu stanovništva. Jedini je, dakle, koji je imao manje stanovnika u odnosu na popis iz 1991. Imali smo nažalost rat koji je doprinio iseljavanju, a kasnije i ekonomske probleme. Zbrojno je otišlo više od 20 tisuća ljudi od 2012, upozorava Majić.

Na popisu prije devet godina u Mostaru je boravak prijavilo 115 tisuća stanovnika.

- Danas je tu oko 80 tisuća ljudi. Imamo zbrojno 27 tisuća radnih mjesta, koja zauzimaju ljudi iz Stoca, Konjica, Jablanice, Čitluka i općina u Zapadno-hercegovačkoj županiji. Nemamo, dakle, ni ekonomsku, ni demografsku stabilnost. Imamo, recimo, isti broj nastavnog osoblja kao i 2013., a od tad do danas je 25 posto manje učenika u školama. Imamo iste troškove održavanja u društvu, ne samo u školstvu, već i u drugim oblastima, iako je ljudi sve manje, rekao je Majić.

Traganje za zaposlenjem

Prema riječima Mirhunise Zukić iz Unije za održivi povratak i integracije u BiH, u 2021. godini našu zemlju je napustilo 170.000 osoba. Građani, kaže, prije svega odlaze jer u svojoj državi ne vide budućnost.

- Klima koja vlada, kako ekonomska, tako i politička, odavno je deprimirajuća, tako da građani lako prihvataju poslovne ponude iz europskih zemalja, najčešće Njemačke, Austrije, Slovenije i Švedske.Između sreće i egzistencije biraju egzistenciju. Iskustva govore da je u drugim zemljama, najvažnije znati i htjeti raditi, navodi Zukić.

Ekonomska kriza, besperspektivnost, nepoštivanje osnovnih ljudskih prava, politička i situacija u zemlji najčešći su razlozi koje navode obitelji koje zauvijek odlaze.

Zukić ne raspolaže podacima koliko je konkretno ljudi napustilo Mostar, ali na osnovu ranijih istraživanja koje je Unija radila povodom povratka, spoznala je da je broj odlazaka veliki, te da vlada apatija.

- Najčešći razlog odlazaka je nepravda. Odlaze ljudi koji predugo čekaju na poslove. Prije nekoliko godina uspjeli smo izgraditi 158 stanova u Mostaru i tada smo se uvjeril da je teško dočekati da se u tom gradu nešto riješi. Još tad su povratnici Srbi inststirali da radimo više na povratku Srba iz istočne Hercegovine i Srbije, ali se do danas nije napravio uspjeh po tom pitanju. Sporadično se napravi po desetak stanova godišnje, a onda se priča kako se ljudi vraćaju. Mostaru je potrebno sustavno rješenje, navela je Zukić.

H. Ž.