Propala je 'generalna proba' masovne pobune Srba u znak potpore svom poglavici Miloradu Dodiku pod nazivom ”srpska pred sud”.

Naprosto Srbi nisu došli pred Sud i Tužiteljstvo BiH, ispred nekadašnje vojarne zloglasne JNA  “Viktor Bubanj”, jer im to nisu dopustili bošnjačke vlasti u Sarajevu. Odluka je pokrivena navodnim strahom od ozbiljnog narušavanja sigurnosti u Sarajevu, ali i opasnosti po suce i tužitelje.  

Nekoliko dvojbi

U demokratskim zemljama nezapamćeno je održavanje prosvjeda pred zgradama državnog pravosuđa.

 To je nedopustivo i neprimjereno iz više razloga, a vjerojatno je najmanje u  pitanju ugrožavanje sigurnosti. U uređenim pravnim društvima se znaju lokacije za masovna okupljanja, a pravosuđu se uglavnom vjeruje. U BiH su  Sud i Tužiteljstvo možda i najbolesniji, da ne kažemo najkorumpiraniji, dio sustava. Njemu, i to opravdano, malo tko vjeruje. 

Međutim, to nije razlog da netko, pa makar to bio i Milorad Dodik, bude nedodirljiv  i nedostupan policiji,  tužiteljstvima i sudovima u BiH. Ako je Dodik čist onda nema razloga za strah, a ako je sumnjiv pa i krivac jadan je ako je spao na to da manipulira i prisiljava stranačku infrastrukturu i sirotinju da ga brani. 

Vlast u Sarajevu je spriječila “događanje Srba” pred Tužiteljstvom i Sudom BiH.  Dakako, običnom čovjeku koji ne želi nikakva arlaukanja i incidente je  laknulo, ali se ipak nameće nekoliko dvojbi oko odluka bošnjačkih vlasti.

Kao prvo, čiji su Tužiteljstvo i Sud BiH, koja policija osigurava te zgrade, tko kontrolira taj ipak državni prostor i kako je moguće da Bošnjaci mogu prosvjedovati pred tim istim pravosudnim institucijama, a Srbi primjerice   ne smiju.

Je su li i Bošnjaci i Srbi stanovnici iste države ili su Sud i Tužiteljstvo ipak pod nadzorom samo bošnjačkih vlasti. Pred državnim pravosudnim kućama ne bi trebao prosvjedovati nitko, naročito ne pritiskati Sud BiH i braniti  kriminalce i korumpirane vođe, ali se mora prizanti kako su Bošnjaci radili  presedane u nekoliko navrata. 

Arlaukanje

Nisu urlali za Bakira Izetbegovića, ali jesu za Fadila Novalića, Dragana Vikića, Atifa Dudakovića i najavljuju i nove prosvjede. Mora se postavti logično pitanje, da li sarajevska bošnjačka vlast u takvim slučajevima vodi računa da su zaposlenici srpske pa i hrvatske nacionalnosti ugroženi i prestravljeni od bošnjačkih prosvjednika?

U svakom slučaju to su pitanja za vladajuće elite. Milorad Dodik je okupio  svoje pristaše na nekoliko dodirnih točaka s Federacijom BiH i leđa su mu čuvali samo stranački poslušnici i stotine uhljeba koje je zaposlila njegova   stranačka mašinerija. 

Tu je zasigurno bilo i prisile. Ali, “duboka država“ nema razloga za likovanje.  Ne bi, naime, niti Bakir Izetbegović okupio više, ako ne bi i puno manje, svojih “zelenih fanova”. Ima ih sve manje. Vjerojatno bi u stroju bilo nekoliko stotina “bradatih” jastrebova i još toliko stranačkih klero-nacionalista.  Sluđenom bošnjačkom narodu je prisjela Bakirova i stranačka osionost.

Hrvatski stožernik Dragan Čović se već povlačio po sudovima i zatvorskim ćelijama. Nitko nije niti pomislio na prosvjede. U trenutcima kada mu je  stranka praktično u rasulu, a njegov moralni i politički autoritet srozan na najniže grane čak i u Hercegovini, Hrvati zasigurno ne bi oplakivali  neki novi  Čovićev sudski progon.

Njegova politika je demografski izmasakrirala hrvatske prostore u BiH i  narodu se naprosto ogadio. 

Ali, nisu presudni problem za ovu zemlju Dodik, Izetbegović i Čović, koliko god upravljali  procesima i manipulirali  ojađenim ljudima. Pravosuđe pod  političkom šapom je naša rak rana. Da u njemu rade stručni, moralni i hrabri  tužitelji i suci prosvjeda sigurno ne bi bilo.   

J. S.