Bošnjačke nacionalne poglavice, svi redom iz SDA, otkada je slobodne i neovisne BiH pokazale su se kao kalkulanti, dosta jalovi, te u konačnici poraženi pregovarači.

Alija Izetbegović je u Daytonu potpisao Republiku Srpsku, bez Srebrenice, Sulejman Tihić nije uspio progurati 'travanjski paket' ustavnih promjena 2007. godine, dok je sadašnji bošnjački izbornik Bakir Izetbegović opasno na 'pogrešnoj' strani i na putu da posrne pred novim najavama reformi Ustava  BiH i Izbornog zakona.  

Zatečeni sarajevski lideri

Iako je praktično tek zaposjela Bijelu kuću i zatekla strašne globalne izazove administracija predsjednika Joa Bidena, dobrog poznavatelja prilika i odnosa na Balkanu, ponudila je političkoj zajednici u BiH pomoć i potporu oko ograničenih ustavnih reformi, utemeljenih na Daytonskim principima.

Amerika naglašava kako je BiH država s dva entiteta i tri konstitutivna naroda i u preustroju zemlje želi sudjelovati samo u reformama koje će biti korak naprijed, a ne nikako nazadovanje prema euroatlanstkim integracijama i standardima. 

Ti se vrlo precizni američki postulati definitivno nisu svidjeli sarajevskim političkim akterima bez obzira na ideološku i svaku drugu provinijenciju.  Ključne političke vođe: Bakir Izetbegović, Nermin Nikšić, Željko Komšić, Elmedin Konaković i Predrag Kojović su zatečeni stajalištima prijateljskog Washingtona, a dodatnu konsternaciju izazivaju iznevjerene nade i očekivanja od Joa Bidena čiji su izbor trijumfalistički pozdravili pomalo se naslađujući Banja luci i Dodiku u uvjerenju da slijedi zavrtanje ruku i surova američka politička interevencija u BiH.

Gotova je stvar bilo ufanje da će Biden dati nužni impuls građanskom konceptu  u BiH kojega zapravo niti oni nisu svjesni i nisu ponudili dovoljno egzaktnih dokaza da razumiju što je to teorijski i pragmatično, osim što upadljivo naglašavaju da je to princip jedan čovjek jedan glas i sve suprotno od Dodikovih i Čovićevih pogleda.         

Tko će koga prevariti

Sarajevske stranačke vođe su opet na suprotnoj strani od Sjedinjenih američkih država, zbog fatalne 'konstitutivnosti', međutim ne smiju to javno kazati da se ne bi zamjerili 'prijatelju' od kojeg očekuju da stuče glave secesionističkim  aždajama, ali, tipično za njih šibicarski, svoje nezadovoljstvo i protivljenje lansiraju preko svojih političkih trabanata.   

Sve upućuje kako će sarajevske bošnjačke stranke, nakon 'travanjskog paketa' još jednom srušiti inicijativu SAD. Čini se da je samo nepoznanica tko će koga prevariti na minderu i na koga će biti svaljena krivica i urezan biljeg za konfrontaciju s Amerikom. 

Jer, niti jedna politička stranka niti grupacija nemaju kapacitet da ili prihvate ili odbiju stajališta koja su jasno Predsjedništvu i domaćoj javnosti pojasnili Državni tajnik Blinken i veleposlanik Nelson. Ako je suditi po službenim istupima i komentarima jedino je čelnik SBB-a Fahrudin Radončić  'izdvojio mišljenje' i on je nekako vrlo lojalan američkoj administraciji i razborito simpatizira njihova ponuđena rješenja.

U odnosu na 'travanjski paket' odnosi i omjer snaga unutar bošnjačkih  stranaka je ipak drugačiji. Potpuno su nova imena na bini sarajevske političke pozornice.  

Silajdžić i Ljubić

Oko 'travanjskog paketa' bošnjačke stranke su se žestoko podijelile. Tadašnji  čelnici SDA i SDP, Sulejman Tihić i Zlatko Lagumdžija su bili za ustavne  promjene, dok je paket srušio Haris Silajdžić iz SBiH i uz pragmatičnu pomoć Bože Ljubića iz HDZ-a 1990 i zastupnika Mehmeda Žilića.

Danas Bakir Izetbegović i SDA svakim danom gube političku moć i krajnje je kompromitiran parlamentarni kapacitet, a pitanje je u kakvom stanju će je zateći idući izbori.
Ako se Bakir Izetbegović usporedi sa svojim prethodnicima koji su bili nacionalni pregovarači, Alijom Izetbegovićem i Sulejmanom Tihićem, malo je podudarnosti između njih. Alija Izetbegović je bio ratni lider kada nije bilo obnavljanja izbora, pa je politički pluralizam i parlamentarni život jedva vegetirao, a i sam Daytonski sporazum, kojeg je potpisao, je ratni mirovni sporazum.
Pokojni Sulejman Tihić je bio ispregovarao tzv. Travanjski paket u kojem su bila tretirana ova pitanja na kojima sada insistiraju Biden i Blinken. Ali, pregovarač s Tihićem bio je i Zlatko Lagumdžija, kao lider oporbe. To je bilo i nužno s obzirom da je tzv. Travanjski paket morao biti usvojen dvotrećinskom većinom Parlamentu BiH. Po istoj logici bi pored Izetbegovića čelnici 'trojke' Nermin Nikšić , Elmedin Konaković i Predrag Kojović morali biti prateća služba svih budućih pregovora.

Stožernik likuje

Na drugoj strani stola ih čekaju spremni i zadovoljni hrvatski i srpski nacionalni  poglavica Dragan Čović i Milorad Dodik. Stožernik ne krije likovanje nad porukama Amerike koje se 'savršeno podudaraju' s ciljevima njegove stranke, dok je Milorad Dodik u svom stilu posprdno poručio kako su Bošnjaci dobili  'šamarčinu' od Joa Bidena.

Sarajevski čeklnici su trenutno zaokupirani silnim skandalima i sudskim procesima, u prvi plan forsiraju pandemiju i retardiranu nesposobnost za nabavkom cjepiva tako da o ograničenim ustavnim promjenama i konstitutivnosti naroda izbjegavaju debatirati. Pozicija je vrlo nezgodna, a još jedno odbijanje pružene ruke od prijatelja s one strane “bare” bilo bi vrlo neukusno i politički rizično. Amerika bi izgubila strpljenje, tu dvojbe nema.  J. S.