Danas će njemačka i francuska ambasadorica posjetiti Muzej ratnog djetinjstva u Sarajevu, kojeg su obje zemlje podržavale u prošlosti. Osnivač muzeja Jasminko Halilović rekao je da je "odrastanje u ratu složeno [...] i univerzalno iskustvo." Izjava koja vrijedi za generacije u Francuskoj i Njemačkoj koje su bile suočene s ogromnim teretom koji su im donijeli nasilni sukobi između njihove dvije države u godinama između 1870. i 1945. Kao što muzej izvrsno pokazuje, nema pobjednika u ratu i ljudske patnje , posebno dječije, su  univerzalne. Posjeta muzeju je još jednom dokazala zašto su Njemačka i Francuska odabrale ispravan pravac - fokusirajući se na budućnost - kada su 22. januara 1963. odlučile da potpišu Jelisejski sporazum.

Tada su njemački kancelar Konrad Adenauer i francuski predsjednik Charles de Gaulle odlučili da krenu naprijed, predviđajući budućnost koja će se graditi na saradnja dva naroda, ne samo u korist Njemačke i Francuske, već i Evrope u cjelini. Gotovo 20 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, dva bivša neprijatelja napravila važan korak u pravcu pomirenja i saradnje, i to je bio hrabar potez dvojice vođa. Čineći to, postavili su temelje za čvrst odnos koji do danas povezuje naša dva naroda.

Prednosti koje su obećane kroz tu blisku saradnju između Njemačke i Francuske obistinile su se nakon što je sporazum stupio na snagu. Od tada je odnos između naše dvije nacije jačao, naše su se ekonomije međusobno snažnije povezale i naša su se društva umnogome ispreplela kroz brojne razmjene na ljudskom nivou. To je ponovo postalo vidljivo kada su usred Covid-19 -krize naše dvije zemlje stale jedna uz drugu, posebno kada nas je pandemija najteže pogodila i kada smo zajednički radili na spašavanju života.

Ipak, Jelisejski sporazum je samo kamen temeljac za naše današnje blisko prijateljstvo. Adenaueru i de Gaulleu trebalo je političke hrabrosti i vizije da potpišu Jelisejski sporazum. Trebalo je da prođe još 21 godina nakon potpisivanja Jelisejskog sporazuma pa da u septembru 1984. kancelar Helmut Kohl i predsjednik Francois Mitterrand stanu u tišini jedan pored drugog, držeći se za ruke i odaju počast poginulim vojnicima s obje strane u Verdunu.

Uprkos činjenici da smo prešli dug put, naše dvije države znaju da je za odnose potreban kontinuiran rad i zalaganje. Tako su 2019. godine Francuska i Njemačka potpisale Ahenski sporazum kako bi se ponovo obavezale na prijateljstvo i jačanje saradnje.

Muzej ratnog djetinjstva vrlo upečatljivo pokazuje da je pamćenje važno i da je važno odati počast svim žrtvama rata. Francuska i Njemačka su naučile da bi takva sjećanja trebala poslužiti kao podsjetnik za pronalazak hrabrosti da se radujemo i kontinuirano radimo na održavanju i daljem jačanju naših bliskih veza.

Politička volja i hrabrost za potpisivanje Jelisejskog sporazuma prije 58 godina bile su dio puta ka pomirenju. Posvećenost mirnoj budućnosti i zalaganje ljudi, posebno mladih, bili su drugi dio puta. Partnerstva između gradova, organizacije civilnog društva i osnivanja Francusko-njemačke kancelarije za mlade samo nekoliko dana nakon potpisivanja Jelisejskog sporazuma, igrali su takođe presudnu ulogu u zbližavanju naša dva naroda. Bosna i Hercegovina ima sličan program - RYCO - koji je posvećen okupljanju mladih iz regiona zapadnog Balkana, ohrabrujući ih da poduzmu aktivnosti i da dijalogom definišu svoju zajedničku budućnost. Njemačka i Francuska, zajedno s Francusko-njemačkom kancelarijom za mlade, nastavit će podržavati RYCO sa njegovom važnom misijom da omogući mladim ljudima da iskoriste priliku da i sami budu hrabri, pruže ruku drugoj strani i teže ka vedrijoj budućnosti za sve.

Njemačka i Francuska znaju da je za izgradnju stabilnog i pouzdanog partnerstva potreban rad i da taj proces zahtijeva vrijeme. Pomirenje i definisanje zajedničke budućnosti ovisi o konkretnom kontekstu i ne postoji model rješenja koji odgovara svima. Stoga Bosna i Hercegovina mora nastaviti tražiti svoj put, ali mi smo spremni podržati proces. Naše iskustvo kontinuirano pokazuje međutim, da su koristi od takve saradnje vrijedne hrabrosti i truda potrebnog da se slijedi vizija - baš kao što su to učinili Konrad Adenauer i Charles de Gaulle 22. januara 1963. godine.