Konferencija Centra za istraživačko novinarstvo

SARAJEVO - Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva okupio je u utorak u Sarajevu stručnjake iz različitih oblasti, koji se bavio zlouporabom javnog prostora za različite oblike govora mržnje usmjerene protiv pojedinca i skupina i pitanjem kako se sankcije može pooštriti da bi se adekvatno djelovalo protiv širenja govora mržnje.

Govor mržnje najprisutniji na etničkom osnovu

Direktorica Centra Lejla Bičakčić iznijela je podatak da je u medijima u BiH zabilježeno 120 slučajeva govora mržnje, a radi se o najgorim primjerima govora mržnje jer, kako je istaknuto, nisu bilježili sve. Bilo je tu i niz reakcija koje su ‘išle’ na uočeni govor mržnje, ali je, nažalost, izostala reakcija pravosudnih tijela.

Govor mržnje kao problem nije novi, ali nam nedostaje mišljenje o tome kako sankcionirati one koji ga koriste, koji ga iniciraju te šire jer smo svjesni da društvene mreže omogućavaju širenje govora mržnje bez kontrole, rečeno je.

U BiH je govor mržnje najprisutniji na etničkom osnovu (protiv pripadnika etničkih skupina), a slijede žene. Slična situacija je, kako je ocijenjeno, i u regiji a oblasti u kojima je najizraženiji govor mržnje i u regiji se uglavnom tiču etničkih skupina ili manjina unutar tih država, a govor mržnje jednoobrazno je usmjeren na žene.

-Tu su LGBT skupina, i migranti su jedno vrijeme bili skupina prema kojoj je bio usmjeren govor mržnje, ali je to smanjeno u godinama pandemije i otvoren je prostor da se najviše cilja žene, osobito one u određenim profesijama. Tako su novinarke i žene u politici jako izložene. Sve su to primjeri govora mržnje karakteristični za cijelu regiju a karakteristično je i to da izvori govora mržnje, uglavnom, dolaze iz politike, tj. da su političari prvi generator govora mržnje koji se, potom, dalje širi preko društvenih mreža, ukazala je Bičakčić koja drži da, kad je riječ o medijima, regulatori moraju imati značajniju i jaču ulogu te biti prisutniji u kontroli govora mržnje.

Posebno se to odnosi na portale i to osobito one koji nemaju impresum niti se zna gdje su registrirani i slično.

-Tu je i regulatorna agencija za elektronske medije, ali trenutno najveći fokus mora biti na društvenim mrežama. Istodobno, i pravosuđe mora imati neki odgovor jer je svega nekoliko slučajeva govora mržnje procesuirano a i tu bilježimo oslobađajuće presude, poručeno je.

Tko treba stati iza onih koji su izloženi prijetnjama?

Jedan od panelista, psiholog Srđan Puhalo, smatra da govor mržnje mnogo govori o stanju u društvu, dok se istodobno zaboravlja kroz što sve prolaze ljudi koji su izloženi prijetnjama, kao i njihovo uže i šire okruženje, kako se nose s tim i imaju li odgovarajuću potporu.

-Postavlja se pitanje tko treba stati iza te osobe - da li društvo, struka, ili ćemo ih prepustiti da se s time nosi kako tko zna i umije. Ako ga prepustimo samom sebi, plašim se da ćemo izgubiti one koji imaju hrabrosti reći nešto što se ne sviđa drugima. To je poruka i drugima kako će proći u slučaju da kažu, misle ili se ponašaju drugačije od onog što je netko zadao i propisao, pojasnio je Puhalo, koji je česta meta govora mržnje u javnom prostoru. Za sebe kaže da je borac, pokušava objasniti što stoji iza onoga što je izazvalo reakciju.

Na skupu je zaključeno i da je pravni okvir protiv govora mržnje u BiH neujednačen i prilično fragmentiran. Različite vrste zakona upravljaju tom oblašću. Tako Kazneni zakon BiH ne daje eksplicitnu definiciju govora mržnje te ga regulira kroz nekoliko različitih članaka, dok se ostali zakoni razlikuju - od zabrane diskriminacije, pa do Izbornog zakona koji izričito zabranjuje govor mržnje.

Okrugli stol na temu ‘Mehanizmi zaštite od govora mržnje u BiH’ dio je projekta kojeg financiraju EU i The Balkan Trust for Democracy uz potporu Veleposlanstva Norveške u Beogradu.