Vođa političke pobune i predvodnik antiustavnog puča, Milorad Dodik kao ključni alibi za udar na Ustav BiH navodi povratak na „izvorni Dayton“.     

Argumentira da u Daytonskom sporazumu nema Tužiteljstva i Suda BiH, SIPA-e, Granične policije, Oružanih snaga i desetina drugih agencija. To nije sporno kao što nije niti prijepor da su sve te poluge ipak izglasane u Parlamentu, a na temelju odredbi iz daytonskog Ustava po kojima entiteti mogu na državnu razinu prenijeti ili proširiti neke ovlasti ili oblasti.  Zanimljivo je da u tom povratku na „izvorni Dayton“ odmetnuti Dodik  uopće ne spominje Vijeće ministara. Naime, po Daytonskom sporazumu Vijeće je brojalo samo tri ministarstva i predsjedatelja. To su bili Ministarstvo financija, Vanjske trgovine i ekonomskih odnosa i Ministarstvo  vanjskih poslova.  

Danas Vijeće ministara ima 9 ministarstava, uz spomenuta tri još i Ministarstvo civilnih poslova, Prometa i veza, Ministarstvo sigurnosti,  Ministarstvo pravde, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice i Ministarstvo  obrane.   

Za proširenje Vijeća ministara i za sve te državne institucije glasovali su i parlamentarci iz RS-a. odnosno srpske nacionalnosti.  

Švedski stol

Frapantno je podsjetiti kako je baš Milorad Dodik, prije 20 i više godina kao dio Alijanse za promjene zagovarao radikalnu reformu Vijeća ministara i njegovu pretvorbu u državnu Vladu. Danas neprepoznatljivi Dodik ruši državne institucije koje ga mogu koštati slobode, ali ne traži i ukidanje dodanih 6 ministarstava. Očigledno je da je za njega „izvorni Dayton“ kao „švedski stol“, ukinuo bi ono što mu može zagorčati život, a oko Vijeća ministara se ipak odlučio za instrument blokade, usput izvlačeći što više novca od mrske mu države.

Blokada se upravo demonstrira ovih dana upornim odbijanjem dnevnog reda od strane smijenjenih ministara Staše Košarca i Srđana Amidžića.   

Zasigurno Milorada Dodika od skrnavljenja Vijeća ministara odvraća i Ministarstvo obrane, odnosno Oružane snage. Oni su ortodoksno američki brend i lukavi Dodik je procijenio da je opasno se poigravati s Trumpovom administracijom. Jednako kao i oko Distrikta Brčko. 

Javnost sa zebnjom prati trakavicu oko privođenja Milorada Dodika zbog antiustavnog djelovanja. Paralelno s Dodikovim divljanjem odvija se i procedura ulaska srpske oporbe u državnu vlast.

Sarajevske stranke su plebiscitarno prekrižile vođu SNSD-a kao sugovornika i podržavaju zamjensku ulogu SDS-a, PDP-a i Stranke reda i pravde. Sarajevski mediji i analitička struka često i neukusno forsiraju Nebojšu Vukanovića i druge galamdžije iz RS-a, ostavljajući neograničeni prostor za pljuvanje po Miloradu Dodiku. 

Nikako da se dozovu pameti i izvuku pouke iz tako nakaradnog pristupa koji se u biti vrati kao bumerang i samo jača nacionalističke i separatističke snage u Republici Srpskoj.   

Nije više Republika Srpska

Umjesto korektnosti i uljudne pristojnosti pa i pravno-ustavnog legalizma, čime bi srpskoj oporbi iz Banjaluke pokazali dobrodošlicu i spremnost za uvažavanjem, bošnjački nacionalisti su počeli vrlo ljigavo omalovažavati, pa  čak i negirati, ustavnu kategoriju koja se precizno naziva Republika Srpska.  

Prema naputcima „duboke države“ u sarajevskom javnom prostoru se više gotovo i ne izgovara ili ne piše puni naziv „Republika Srpska“, nego skraćenica RS.  

Nekada je bila „šumska“ pa onda „mrska“, danas eto nije uopće Republika Srpska. To zasigurno boli, vrijeđa i to je prst u oko političkim čelnicima, ali i stanovnicima Republike Srpske. Na taj degutantni način bošnjački unitaristi, lažni promotori građanskog koncepta i nacionalisti nasrću i na Daytonski  sporazum. 

Naime, treba li podsjećati da je Republiku Srpsku i teritorij od 49 posto prostora države BiH svojim potpisom ovjerio Alija Izetbegović oko kojeg  Bošnjaci grade mit „oca nacije“.  

Što je učinio Izetbegović?

Pokojni Izetbegović je to uradio protivno ustavu FBiH, bez odobrenja Parlamenta i kontra dogovorenoj platformi s predstavnicima Hrvata i Srba iz FBiH. Po tom dogovoru predviđeno je da izaslanstvo iz FBiH u Daytonu zastupa stajalište da se Srbima ipak dadne jedna administrativna jedinica, nikako Republika Srpska, i maksimalno na 33 posto teritorije.  

Sve je to izigrao Alija Izetbegović i sada od BiH imamo „luđačku košulju“. Negiranjem Republike Srpske sarajevska čaršija pljuje i po obrazu i djelu  Alije Izetbegovića. Nedavno je jedan bivši pripadnik Vojske Republike Srpske, inače kritičar Milorada Dodika, zamjerio i upitao jednog sarajevskog tv voditelja, zašto ne želi izgovoriti puno ime „Republika Srpska“, nego samo   mrmlja ono RS?  

Taj mu je tzv-patriot nacionalista potvrdio da ne uvažava Daytonski  sporazum i da zagovara ukidanje entiteta. Možeš željeti što hoćeš, ali dok nešto piše i egzistira u Ustavu BiH, onda se mora biti legalista i to poštivati. 

I „zeleni“ Denis  Bećirović svako malo fantazira i iritira „povratkom“ na Republiku BiH pa dobije brutalan odgovor iz Banjaluke o povratku na „izvorni Dayton“ i skrnavljenje državnih institucija. 

Reklo bi se, i u Sarajevu i Banjaluci žive neki tajni planovi, prividno i retorički  suprotstavljeni, ali u svojim političkim i ustavnim mantrama povezani istom vodiljom, rušenjem Daytonskog sporazuma. 

J. S.