Novo otkriće o potonuću Titanika pokazuje kako je neobično svjetlo koje se pojavilo na nebu možda krivo za najveću katastrofu na moru u povijesti. Aurora borealis, jaka polarna svjetlost, čije je pojavljivanje povezano sa geomagnetnim olujama, obasjavala je nebo u noći 15. travnja 1912. godine, kada je u Atlantskom oceanu potonuo Titanik. Stručnjaci sada smatraju da je upravo geomagnetna oluja, koja je izazvala auroru, uticala na sustav navigacije i komunikacije broda i dovela do toga da više od 1.500 ljudi izgubi život, piše u znanstvenoj studiji čiji je autor Mila Zinkova sa Sveučilišta California. Tako je geomagnetna oluja ne samo možda skrenula brod sa kursa, već́ i dovela do toga da drugi brodovi ne dobiju na vrijeme poziv za pomoć́ sa Titanika, zbog čega je tragedija imala mnogo veće razmjere nego da toga nije bilo. Zinkova se poziva na svjedočenja preživjelih i očevidaca, koji navode kako je aurora bila vidljiva u noći potonuća. Kako objašnjava, aurora se formira tokom solarnih oluja, koje negativno mogu da utiču na električne i magnetne uređaje, kao što su kompasi ili radio-stanice. Prema ovoj studiji, odstupanje kompasa od samo 0,5 stupnjeva moglo je da odvede Titanik van zone sigurne od ledenih santi, s kojom se brod sudario. U povijesnim dokumentima zabilježeno je i da su neki brodovi čuli čudan radio-signal u vrijeme kada je Titanik slao poziv za pomoć́, a mnogi, iako su bili relativno blizu, uopće ga nisu ni čuli, tako da je samo jedan brod stigao da pomogne u spašavanju preživjelih.