Kod čelnika HDZ-a BiH Dragana Čovića u zadnje vrijeme se osjeća zamor materijala, izrauban je, prokužen i dobrano načet. Ako i nije osobno umoran od stresne politike , vrlo negativni komentari i stajališta o njegovom načinu stožerovanja, od Neuma, preko Središnje Bosne pa do Orašja i Brčkog nedvojbeno oglijevaju, po njega, surovu zbilju, da je sve omraženiji hrvatski političar.

Ljudi neće, nemaju prigodu, a mnogi se i plaše to kazati, međutim više nema nikakve dvojbe, Čović i njegova stranačka posluga su potrošili sve kredite u sluđenom narodu i, kako nedavno zavapi u svojoj kolumni ugledni analitičar iz Hrvatske, vrijeme je da Hrvati u BiH dobiju novo rukovodstvo.

Pogubljena politika

Naprosto, Dragan Čović je postao omča oko vrata “lijepoj našoj”, Andrej Plenković i Zoran Milanović sve teže podnose silne kritike europskih saveznika zbog nekih neprimjerenih saveza i stranputica i avantura čelnika najjače hrvatske stranke i sve se više doima kako bi voljeli da osvane jutro bez toga političkoga tereta.

Čović se stalno i pomalo pogubljeno vrti u krug, sve su mu se političke teme svele na izmjene Izbornoga zakona i u tom vrtlogu gubi saveznike i kontrolu.

Njegove poruke su se svele na ufanje kako će Eric Nelson i njegove kolege iz “Kvinte” pomoći stožerniku i Bakiru Izetbegoviću da u neizbornoj godini dođu do nekoga vražijeg rješenja.

Na pitanje dokle su stigle izmjene Izbornog zakona i što je s rokom koji je istekao ovog mjeseca, Čović je u ponedjeljak odgovorio:

“To je dokument koji smo pisali kolega Izetbegović i ja s predstavnicima međunarodne zajednice. Jasno smo definirali da pitanje Izbornog zakona treba riješiti u neizbornoj godini. Što se mene tiče, taj posao smo završili, to je rekao i kolega Izetbegović. Dali smo sve oblike koje mislimo da mogu predstavljati sukladno tom sporazumu i uvažiti sve odluke Ustavnog suda i suda u Strazburu kada je riječ o Predsjedništvu i Domu naroda. U subotu, nedjelju i ponedjeljak smo s najvišim predstavnicima međunarodne zajednice, koji će doći u BiH da završimo taj posao”, poručio je.

A posao nikako nije završen, uostalom kao i mnogo toga obećanoga je prosuto u zrak.

Je li Raguž taj?

Zato Hrvati fanatično čekaju da im se ukaže neki politički mesija, “mangup”, poput Elmedina Konakovića u bošnjačkom korpusu ili Draška Stanivukovića ili Nebojše Vukanovića na srpkoj političkoj pozornici.

Zbivanja na zadnjem zasjedanju Čovićevog Hrvatskog narodnog sabora slute da je konačno zasjala nova hrvatska politička zvijezda, hrvatski “mangup” Slaven Raguž, čelnik Hrvatske republikanske stranke.

Njegov rigidni govor u “konzervi bez klime”, kako je slikovito opisao lokaciju svenacionalnog okupljanja, razbuktao je strasti, ogolio mnoge grijehe i propuste vodeće hrvatske stranke i nacionalnog vođe i nesumnjivo izranjavao samuvjerenog i vještački hladnog Dragana Čovića.

Buntovnik Raguž je potpalio fitilj promjena sada je na njemu i drugim hrvatskim oporbenjacima breme odgovornosti da ne dopuste da se vatra na podmukli način naprasno ugasi. Važno je napomenuti da zastupnici HDZ 1990 iz Središnje Bosne nisu htjeli uopće doči na režiranu političku predstavu, jednako tako bitno je naglasiti kako su zastupnici iz oporbenih stranaka iz Tomislavgrada i Čapljine napustili zasjedanje i oni su dali beuzuvjetnu potporu i pokazali lojalnost nekrunisanom vođi hrvatske oporbe u BiH Slavenu Ragužu.

Dug je i trnovit put Raguža i njegovih suradnika i sljedbenika do senzacionalnog cilja. Vječita je enigma može li, i kako, oporba uzdramti i dotući HDZ BiH i dokrajčiti Čovićevu kontroverznu političku karijeru.

Narod treba promjene, kriminal cvjeta

Narod je gladan promjena, djeca su rasuta po bijelome svijetu, krajevi demografski opustošeni, kriminal i korupcija razaraju državu i narode.

S druge strane stožernici su sve gramzljiviji i nepodnošljivo osioni.

Mnogo je analitičara i intelektualaca koji smatraju da su preduvjeti za izbornu pobjedu hrvatske oporbe, jasan cilj, hrabrost, pamet, mudrost, solidne financije i svakako obaviještajni podatci presudni za kampanju u prokazivanju kriminalnih i koruptivnih kanala vladajuće hrvatske hobotnice, koja je od toga zla davno i neizliječivo oboljela.

Politička pragma i svježa isustva bošnjačkih i srspkih “mangupa”, neupitno pokazuju da se narod digne na noge stalnim otkrivanjem afera i skandala. Birači traže odvažne borce protiv te počasti jer u svojim sredinama svakoga dana izbezumljeno i iznova svjedoče pljački, krinalnom i bahatom bogaćenju, nepravdi i bijedi.

Slaven Raguž, koliko god netko sumnjao u njegovu kapacitiranost, je gurnut u orbitu i ima veliku šansu. Sve što je izgovorio na zasjedanju HNS-a sada mora prevoriti u ubojito političko oružje s kojim će svakoga dana mlatiti po odabranoj i uplašenoj meti. I pri tome mora prekrižiti i raščistiti s podvalama o hrvatskom jedinstvu, ugroženosti od ovih ili onih.

Jer, Hrvati su godinama ugroženi od svojih odnarođenih i abnormalno bogatih “legitimnih” predstavnika, i lažnih promicatelja europskih vrijednosti. Oni uglavnom promiču strahove, frustracije, iseljavanja i svoje nekretnine. J. S.