Ministri vanjskih poslova EU su ozbiljno razmotrili vrlo opasnu političku krizu i sigurnosnu prijetnju u BiH i regiji, ali, na veliku žalost sarajevske političke i intelektualne zajednice, nisu donijeli nikakve sankcije protiv Milorada Dodika i njegovog režima u RS-u.

Objektivno, uvertira pred susret šefova diplomacija i nije davala prevelikog optimizma niti povoda da će Bruxelles plebisticarno potegnuti za kažnjavanjem samo jedne strane, jer je bilo razvidno da neke zemlje poput Mađarske, Poljske, Slovačke, Slovenije pa i Hrvatske imaju potpuno drugačiji pristup rješavanju najteže političke krize u našoj zemlji od potpisivanja daytonskog mirovnog sporazuma.

Rusiju, Kinu, Tursku ili Srbiju je iluzorno i spominjati u tom konstekstu ispunjavanja nečijih želja. Naprosto, spomenute zemlje ne vide Milorada Dodika kao isključivog i jedinog generatora opasne situacije, ne misle da bi sankcije doprinijele dugoročnijem smirivanju napetosti i podjela, te zagovaraju domaći dijalog između ključnih vođa u državi.

Nerealna očekivanja

Međutim, ako se već raspravlja o nekakvim sankcijama jedinstvo u EU, osim simbolike, i nije toliko presudno, jer manje zemlje i ne bi toliko bitno naškodile bilo kojoj kažnjenoj strani. Sankcije bi imale ubojitu učinkovitost ako bi takve rigorozne mjere, poput zamrzavanja imovine, zabrane kretanja i finacijske blokade uvele Njemačka, Velika Britanija, Francuska, Italija, Austrija... Za sada se javno za kažnjavanje svih onih koji nasrću na suverenitet BiH i arhitekturu Daytona očitovala Njemačka preko svoga šefa diplomacije Heika Maasa.

S druge strane odavno je poznato da Američka administracija ne podnosi korupciju i njezino MInistarstvo financija, po naputku i odobrenju predsjednika Joea Bidena, spremno je u svakome trenutku nekoga uvrstiti na svoju “crnu listu”.

Ovdje se postavlja pitanje otkuda pravo i na čemu sarajevske elite temelje zablude da Zapad mora kazniti pa i eliminirati samo Dodika i njegove suradnike i ,napokon, zbog čega teško optužuju Europu što ne kažnjava RS kada je jasno da grešnika ima na sve strane.

Režimski mediji, lobisti i analitičari zbunjuju bošnjački narod i, što je krajnje licemjerno, patološki šire euroskepticizam. Pojedini intelektualci su toliko zadojeni da “staroj dami” spočitavaju islamofobiju kao glavnu kočnicu uskraćivanja sankcija i rješavanja globalne krize u BiH.

-Temeljni uzrok je u tome što je riječ o Bošnjacima kao većinskim muslimanima. Najzad se mora reći da je to suština problema. Prisjećamo se – u toj konzistentnosti – riječi britanskog premijera Johna Majora (1993.) upućivanih njegovom ministru vanjskih poslova, Douglasu Hoggu – da neće dopustiti da „muslimani u BiH dobiju naoružanje“; priznanja visokih francuskih oficira o tome kakve su pročetničke naredbe dobivali od francuskog predsjednika Mitterrana; Tuđmana i Bobana koji su proklamirali cilj da se dio Bošnjaka pokrsti a da se poubijaju oni koji na to ne pristanu., teza je akademika Esada Durakovića.

Lideri se okoristili situacijom

Teško je povjerovati da ne vidi u kakvom pravnom i moralnom brlogu žive ljudi u bošnjačkim županijama gdje nema Dodika i Čovića. Skandalozno je Europu dovoditi u vezu s mržnjom prema muslimanima pred činjenicom da je jedna Armenka Helić iz BiH tako uspješna žena u toj “fobičnoj” Europi ili Alma Zadić, ministrica u Austriji.

Bošnjački nacionalni poglavica Bakir Izetbegović preko “leđa sankcija” smanjuje fokus na jezive kriminalne afere, korupciju i nepotizam u koje su upetljani članovi njegove stranke, dok Dodikove nebuloze vješto koristi za discipliniranje i gušenje oporbe.

Milorad Dodik kao da je malo izgubio onaj zanos i polet o povratku nadležnosti nakon serije neugodnih susreta s američkim i europskim diplomatama i turskim suverenom Erdoganom. Ali, još ne pokazuje znakove uzmicanja, dapače, mogao bi lako ići dalje što nam pokazuje kako politička kriza u BiH još nije dotaknula dno. Ali, sve upućuje da, ako kažnjavanja i bude onda to neće biti nikakve smjene, nego drugačije mjere, više u domenu financija i investicija.

Upozorenje Njemačke

Izvješće Christiana Schmidta ipak je poguralo našu krizu na vrh međunarodne agende. BiH je u dva navrata posjetio Gabriel Escobar, američki izaslanik za zapadni Balkan. Obnova angažmana SAD-a u regiji je ključna, mada za sada djeluje previše pomirljivo.

-Razvoj događaja u Bosni i Hercegovini je ekstremno zabrinjavajući, kazao je Heiko Maas, njemački minister vanjskih poslova .

-Mi i Europskoj uniji ne možemo prema tome biti indifirentni, dodao je.

Maas je upozorio da Dodik, koji je najavio postupno povlačenje iz državnih institucija uključujući iz vojske, narušava arhitekturu Dejtonskog mirovnog sporazuma, što jasno aludira da se Njemačka ipak fokuira na RS.

Na pitanje je li Njemačka spremna poduzeti konkretne korake odnosno sankcionirati osobe odgovorne za rušilačko ponašanje u BiH, Maas je odgovorio kako vlada čiji je član neće biti ta koje će prekriženih ruku promatrati što se zbiva. Ugrožavanje mira, kako je pojasnio, imat će izravne konzekvencije.

Potvrdio je kako Njemačka čvrsto podupire svog političara Christiana Schmidta kao visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, uključujući korištenje širokih ovlasti koje mu stoje na raspolaganju.

Rusija ozbiljno razmatra prijetnje iz Berlina pa je glasnogovornica Zaharova poručila da je Moskva uvjerena u pogubnost pristrasnih ocjena njemačkog šefa diplomacije Heika Masa (Maas), koji je svu odgovornost za veliku unutarnju političku krizu u BiH svalio isključivo na Republiku Srpsku.

Amerika i Europa, makar i pojedinačno, će postupiti sukladno svojim interesima i procjenama. Kako god, dijalog nema alternative i najbolji lijek je dovesti Bakira Izetbegovića i Milorada Dodika za pregovarački stol. J. S.