Nekada živahno selo u plodnoj dolini, danas otrovno jezero iz koje viri samo toranj nekadašnje crkve. Tako izgleda Geamana na sjeverozapadu Rumunjske.

Vladini službenici stigli su 1977. godine u selo i obavijestili stanovnike da pokupe svoje stvari i pripreme se na selidbu. Za kompenzaciju im je obećano oko dvije tisuće dolara i 300 obitelji Geamane rasulo se diljem Rumunjske.
Na mjestu sela trebala je biti dolina otpada iz obližnjeg rudnika bakra, jednog od najvećih u Europi. Nakon što je selo ispražnjeno, otvorila se velika „posuda“ koja je mogla primiti tone toksičnog otpada.
Sljedećih desetljeća stvorila se otrovna juha sumnjivih boja koja je progutala cijelo selo.
Iznad površine jezera viri samo toranj crkve koja je stajala na brdu. Donedavno su bili vidljivi križevi i dijelovi grobova s okolnog groblja što je cijeli prizor činio još jezovitijim, no u međuvremenu je narančasto zeleni mulj prekrio i grobove.

Na nekim mjestima mulj psihodeličnih boja je toliko gust da možete zabosti štap u njega i ostat će stajati uspravno.
Jezero industrijskog otpada danas je duboko čak 90 metara, a raste iz godine u godinu.
No, nisu svi odselili odavde. Oko dvadesetak stanovnika ostalo je kraj jezera, pomaknuvši se gore. Upravo su oni spasili toranj crkve pobunivši se protiv njegova rušenja.

Jedina je to vidljiva uspomena na selo koje je nekada živjelo, međutim kako jezero raste, tako će i toranj nestati pod mutnom vodom, a preostalo malobrojno stanovništvo morat će odseliti zauvijek.