Godina za nama počela je zamahom zarad modernizacije i ubrzanja procesa pristupanja, a završila još jednom blokadom. Između ”cvijeća” i ”trnja”, ima li ravnog puta za Zapadni Balkan ka EU, pitanje koje se postavlja u analizi Deutsche Wellea (DW).

U tekstu se napominje kako se EU dužnosnici često znaju pozivati na riječi Winstona Curchilla da ”Balkan proizvodi više povijesti no što može podnijeti” uz opasku da su sa Zapadnim Balkanom ”uvijek pune ruke posla”.

Zapadni Balkan se nikada nije pretvarao da to nije istina, ali i sa svojim ”teškim kuferom” ide danim putem ka EU. Zapadni Balkan nije očekivao da će taj put biti posut ružama, no je li očekivao da će biti baš ovoliko trnovit?

Između ”cvijeća” i ”trnja” hoće li Zapadni Balkan nekada stići do iole ravnog puta ka EU?

U tekstu se podsjeća kako su se brojne računice u procesu pristupnja EU do sada zakomplicirvale, a politika proširenja postala ne samo složenija već i nepredvidljivija no ikada. Vanredne okolnosti koje su Europu pratile u svim oblastima u 2020. nisu zaobišle ni politku proširenja.

Kada je krajem 2019. na dužnost stupila nova Europska komisija, na čelu sa Ursulom von der Leyen, jedna od poruka je bila da će joj Zapadni Balkan i politika proširenja biti prioritet.

”Na kraju petogodišnjeg mandata, trebali bismo imati barem jednu zemlju spremnu ući u EU”, poručio je tada povjerenik EU-a za proširenje Olivér Várhelyi, podsjeća se.

MN: BiH: 14 prioritetnih zadaća koje je postavila Europska komisija

U tom trenutku, Várhelyi nije mogao pretpostaviti da će se prva godina njegovog mandata završiti kao prva godina u kojoj zemllje članice nisu uspjele usvojiti zaključke o proširenju na Zapadni Balkan i to, opet, zbog bilateralnih nesuglasica.

Kada su zemlje članice EU-a početkom svibnja 2020. na tzv. 'Zagrebačkom samitu' potvrdile europsku perspektivu za zemlje Zapadnog Balkana, ali i odluku Vijeća EU-a o otvaranju pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, tko je mogao pretpostaviti da će se godina završiti blokadom, ne samo pregovaračkih okvira sa Skopljem i Tiranom, već i izostankom koncenzusa zemalja članica kada je ukupna politika proširenja u pitanju i to sve, opet, zbog ”stare boljke”, bilatrelanih odnosa?

Proširenje nije krevet posut ružama…

Nije tajna da je tijekom 2020. cijela Europa ”gledala” u Berlin i njemačko predsjedavanje Vijećem EU-a u očekivanju da će tradicionalna njemačka praktičnost i efiksanost uspjeti  riješiti sve probleme, počev od nikad većeg i značajnijeg EU proračuna, na kojem se temelji oporavak pandemijom pokošene Europe, pa do balkanskih zavrzalma i nesuglasica.

Paket za opravak EU-a od gotovo dvije tisuće miljardi eura je dogovoren, ali ne i balkanski odnosi. Tim povodom, njemački državni tajnik za Europu Michael Roth iznio je frustraciju i ”duboko razočaranje”, upozorivši da se čini ”ozbiljnu političku grešku” koja bi mogla ugroziti sigurnost i stabilnost, ne samo regije, već i cijele Europe, dodaje se u analizi.

”To je gorak udarac za našu politiku prema Zapadnom Balkanu čiji je cilj razvoj stabilnosti i demokracije na Zapadnom Balkanu”, navode se, nadalje, riječi Rotha te ukazuje da, dok Njemačka svoj ne baš tako čest ”nedovršen posao” predaje na rješavanje Portugalu, koji od 1. siječnja preuzima predsjedavanje Vijećeom EU-a, u Bruxellesu naglašavaju da se proširenje na Zapadni Balkan nastavlja, unatoč preprekama kojih će, kako kažu, uvijek biti.

“Na putu proširenja uvijek će biti prepreka. Ulazak u EU nije ”krevet posut ružama”, ali to ne remeti činjenicu da je za predsjednicu Ursulu von der Leyen i cijelu Europsku komisiju proširenje na Zapadni Balkna prioritet”, kaže glavni glasnogovornik Europske komisije Eric Mamer.

U Komisiji napominju da se da se sa Zapadnim Balkanom ove godine radilo ”na više frontova”, počevši od pomoći u borbi pritiv pandemije, preko Ekonomsko-investicijskog plana za dugoročni oporavak regije, do usvajnja nove metodologije koju su, kako naglašavaju, prihvatile i sve članice EU-a, a koja je trebala odblokirati i ubrzati pregovore o pristupnju zemalja regije.

U dijelu posvećenom našoj zemlji, konstatira se da BiH i dalje ima 14 prioritenih zadaća koje joj je postavila Euopska komisija da bi uopće došla u poziciju razmišljati o pristupnim pregovorima. Untoč optimizmu bh. lidera, malo toga je prisutno i urađeno u zemlji u poslednjih godinu dana a što bi ju preporučilo za kandidata za članstvo u EU, konstatira se.