Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović sastao se u Zagrebu s premijerom Hrvatske Andrejom Plenkovićem s kojim je razgovarao o bilateralnim odnosima BiH i Hrvatske te nizu drugih pitanja.
Između ostalog, jedna od tema o kojoj se razgovaralo bila je i Izborni zakon Bosne i Hercegovine.
- Razgovarali smo o bilateralnim odnosima i suradnji te europskom putu BiH. Značajan napredak ostvaren je nedavnim usvajanjem reformskih zakona Europske unije. Izborni zakon i zaštita legitimnog predstavljanja ostaju prioritet, poručio je Čović.
Nema nikakve sumnje da je u Zagrebu jedna od tema bila nedavna nova presuda Europskog suda za ljudska prava u Strasboorgu, gdje je Čović sigurno otišao po još jednu potvrdu da Hrvatska stoji iza zahtjeva o tzv. legitimnom predstavljanju u novom Izbornom zakonu po volji HDZ-a BiH.
Andrej Plenković nije komentirao rezultate sastanka, ali se prije nekoliko dana na sjednici Vlade Hrvatske osvrnuo na presudu "Kovačević" Europskog suda za ljudska prava.
- Primili smo na znanje ovu presudu, ali isto tako ponavljamo vrlo jasno da ćemo se zauzimati za legitimno predstavljanje i jednakopravnost konstitutivnih naroda i svih drugih koji žive u BiH. Protiv smo politike i prakse nametanja hrvatskom narodu drugih predstavnika u najviša tijela. To se opetovano ponavlja sa izborom članova Predsjedništva i to već četiri puta u zadnjih 16 godina se dogodilo, rekao je Plenković.

Farsa oko 'legitimnog' predstavljanja

Na ovaj način nastavlja se igranka u režiji Dragana Čovića koji uporno s jedne strane u javnosti hvalisavo i uporno predstavlja sebe i svoju stranku nekakvim „nositeljima europskih vrijednosti“, a s druge strane uporno već godinama problematizira svaku presudu Europskog suda za ljudska prava. Zbog potreba takvih manipulacija izmišljen je i pojam o nekakvom „legitimnom predstavljanju“ koju već godinama predstavlja nekakvim europskim principom, a u suštini se radi o doktrini da bi pripadnici jedne etničke skupine trebali birati samo pripadnike svoje etničke skupine, i to bez mogućnosti da se dozvoli u BiH bilo kakva pomisao na išta imalo drugačije.

Čak i sintagma u kojoj se legitimnost stalno spominje iz usta HDZ-ovaca s obje strane granice kontradiktorna je s onim što govornici misle. Jer, pridjev legitiman u izvornom smislu znači: zakonit, odnosno zakonski. Sam pojam “legitimno” vodi porijeklo od latinske reči legitimatio, što znači – opravdanje, predstavljanje, pa se valjda neko dosjetio da bi se takva riječ mogla predstaviti kao nešto povezano s predstavljanjem jednog naroda, etnije ili nacije.

Međutim, radi se o pojmu koji je dosta prisutan u pravnoj i političkoj teoriji, i doslovno znači da je legitimno sve ono što je u suglasnosti sa zakonom ili važećim pravnim normama i aktima.

Po tome je upravo izbor Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH  potpuno legitiman i zakonit jer je izabran po važećim zakonskim pravilima i to nema nikakve veze s nikakvim nametanjima izbora nekome već je potrebno izmijeniti Izborni zakon na način koji je prihvatljiv svima, ali ne način da se uporno negiraju presude Europskog suda za ljudska prava.

A to i Čović i Plenković uporno rade pričajući o „legitimnom predstavljanju“, ali se boje to jasno iskomunicirati radi reakcije iz Europske unije čija je Hrvatska članica pa se uporno 'legitimno predstavljanje' želi mimikrijom prikazati nekakvim europskim principom.
Međutim, veliki problem za Čovića i HDZ BiH, kao i za Plenkovića koji se očito nikako ne može riješiti Čovićevog zagrljaja, jeste to što ne postoji nigdje nikakva presuda o legitimnom predstavljanju za izbor članova Predsjedništva BiH.

Sve presude iz Europskog suda za ljudska prava su dijametralno suprotne, a ona Ljubićeva na koju se HDZ BiH uporno poziva nikada nije ni bila tema Ustavnog suda BiH kada su članovi Predsjedništva BiH u pitanju. A nije bila radi toga jer ni HDZ BiH, niti Čović, niti bilo koji drugi politički dužnosnik ne smije pokrenuti takvu apelaciju ni pred Ustavnim sudom BiH, a kamoli pred Europskim sudom za ljudska prava.

Jer, potpuno je jasno da bi u tom slučaju presuda bila takva da bi ono što bi Čović i HDZ BiH zahtjevali bilo odbijeno bez ikakvog razmišljanja. Ukoliko zaista misle da to ne bi bilo tako, zašto onda već 20 godina izbjegavaju poslati takvu apelaciju Europskom sudu za ljudska prava, pa neka se onda na taj način izbor članova Predsjedništva BiH proglasi nelegitimnim i neustavnim i protivnim Europskoj povelji o ljudskim pravima.
Umjesto toga, iz HDZ BiH uporno prigovaraju pripadnicima drugih političkih opcija da su apelanti koji dobijaju presude u Strasbourgu pripadnici određenih političkih stranaka, i to pretežno onih građanskih.

Djeluje pomalo smiješno kao da je neko zabranio nekom političkom dužnosniku HDZ-a BiH da za sva prava za koja misli da su mu uskraćena potraži pravdu u Strasbourgu. S druge strane mnoge presude koje su donijete u Strasbourgu povećavaju i prava Hrvata na pojedinim područjima BiH. Pa je tako u niz presuda definirano da i svi Hrvati npr. iz Republike Srpske imaju pravo biti birani u Predsjedništvo BiH ili da mogu birati onog koga žele sa cijele teritorije BiH, a ne da su ograničeni da moraju glasovati za Srbina iz Republike Srpske. A trenutno stanje je zakonski takvo.

Također, sud u Strabourgu je u presudi „Kovačević“ donio odluku da se Hrvatima iz RS-a mora dozvoliti mogućnost da biraju i da budu izabrani u Dom naroda BiH. Zašto HDZ BiH, Čović i Plenković protiv toga i onih rješenja koja bi to omogućili?

Rješenje nije uporno kukanje
Rješenje za BiH i Hrvate u BiH nije uporna kuknjava zbog presuda Europskog suda za ljudska prava i traženje podrške od Plenkovića, Dodika, Orbana za nešto što je nemoguće već sjedanje za stol za političkim partnerima u BiH i politički dogovor koji će u najvećoj mogućoj mjeri zadovoljiti sve europske i domaće presude, ali i postići dugoročniji politički konsenzus. Izborni zakon i promjene Ustava su u svakoj državi prvenstveno političko pitanje gdje sve zainteresirane strane imaju svoje interese koje treba uskladiti i na taj način postići politički dogovor.
Svako drugo ponašanje uključujući i stalne žalopojke i traženje podrške od 'velikog brata' u Zagrebu samo održavaju „status quo“. Možda to i jeste jedini cilj, jer tema tzv. „legitimnog predstavljanja“ za HDZ BiH je odlična i iskorištava se u svakoj predizbornoj kampanji.

Jer, ako nema priče o ugroženosti i nametanju na čemu bi HDZ BiH uopće gradio svoje kampanje.  Međutim, krajnje je vrijeme da se prestane s takvim igricama i da se ključna pitanja u BiH konačno dogovore na dugoročniji vremenski period kroz izmjene Ustava i izmjene Izbornog zakona. Veliku većinu političkih želja najvažnijih aktera u BiH moguće je ispuniti jednostavnim dogovorima. No, pitanje je da li je to uopće nekima cilj? D. G.