Iako je s područja zapadnog Balkana stanovništvo tradicionalno išlo raditi u Njemačku te bili 'gastabajteri' (gostujući radnici), posljednjih pet ili šest godina sve je uzelo maha te u 'lokomotivu Europske unije' odlaze cijele obitelji bez ikakve namjere da se vrate.

Naravno, pandemija koronavirusa sve je te trendove malo zaustavila ali ne treba sumnjati kako će se oni skoro nastaviti. Tim više što se Njemačka već počela oporavljati a tamošnji poslodavci vape za radnom snagom.

Ono što je razlika od odlazaka nekada i sada jeste što bi prije 40 ili 50 godina iz Bosne i Hercegovine u Njemačku (ili bilo koju drugu zemlju) otišao samo jedan član obitelji (većinom suprug) a ostatak ostajao u zemlji te tu gradili svoju budućnost. Već nekoliko godina to nije slučaj nego iz ove zemlje bježi tko stigne bez ikakve želje da se vrati.

Rezultati studije

Institut za istraživanje tržišta rada i poziva (IAB) sa sjedištem u Nürnbergu, kako prenosi DW, proveo je studiju oko radne snage koja u tu zemlju dolazi sa zapadnog Balkana.

Ona je pokazala kako  je čak 54 posto radnih odnosa koji se u Njemačkoj sklope preko regulative za zapadni Balkan odnose se na stručnu radnu snagu.

Na sljedećem, višoj razini kvalifikacija – 'specijalisti' i 'eksperti' čine oko četiri posto, a 42 posto su pomoćna radna snaga. Studija je promatrala godine 2016. i 2017. i u njima je prosječna starost doseljenika u 73 posto slučajeva bila manja od 40. A čak 86 posto su muškarci.

Razlog je velika potražnja u građevinarstvu koje spada u tradicionalne muške pozive. U toj gospodarskoj grani posao je pronašlo 44 posto zaposlenih koji su u Njemačku došli po regulativi za zapadnobalkanske zemlje. U uslužnim djelatnostima, kao što su hotelijerstvo i gastronomija, radi 13 posto ljudi iz regije, 11posto su u zdravstvenoj i socijalnoj branši, a u ostale uslužne djelatnosti, u koje spada recimo čišćenje i pranje, radi 10 posto ljudi koji su se trbuhom za kruhom uputili u Njemačku.

Posao se dobiva uglavnom posredstvom privatnih i profesionalnih mreža. Takvi posrednici, prema nalazima studije, ispunjavaju važnu funkciju i od suštinskog su značaja za uspješan nastavak radnog odnosa. Te posredničke mreže brinu se o tome da profil kandidata za posao odgovara očekivanjima firme. Time se, navode u Institutu IAB, stvara predvidljivost i za poslodavca i za zaposlenog.

Uspješna integracija

- Integracija osoba koje su na osnovu te regulative našle posao u Njemačkoj uspješna je u pogledu stabilnosti radnih odnosa i prihoda – u usporedbi s drugim migrantskim grupama i njemačkim početnicima na poslu, naglašavaju autori studije.

Nezaposlenost, kao i uzimanje pomoći za nezaposlene prvog ili drugog stepena iznose svega 0,1 posto. Doduše, produžetak dozvole boravka povezan je sa sposobnošću da se osigura pokrivanje životnih troškova vlastitim prihodima. Ali autori studije kažu da to ne isključuje makar privremeno primanje pomoći za nezaposlene kada dođe do otpuštanja ili zatvaranja tvrtki.

Kako podsjećaju iz DW, ljudi iz zemalja koje nisu članice EU – Albanije, BiH, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Srbije i Kosova – mogu u okviru utvrđenih pravila za regiju od 2016. da se zaposle u Njemačkoj. Uvjet je da posjeduju obavezujući iskaz nekog poslodavca kako ih želi zaposliti. Dokaz o kvalifikacijama nije neophodan. Ta regulativa koja za sada važi do kraja 2020. naišla je na veliki interes ljudi iz regije koji su u potrazi za poslom – tako je bilo i u njemačkim tvrtkama, u najmanju ruku do izbijanja pandemije. Veliki broj aplikacija doveo je do uskog grla u njihovoj administrativnoj obradi u njemačkim diplomatskim predstavništvima na Zapadnom Balkanu: predugo se čekalo na vizu, pa je broj realiziranih ugovora manji nego što bi mogao biti. D. Bradvica