Piše: Dragan Bradvica

Dok nas bh. političke elite iz dana u dan zabavljaju, iako je sve manje i manje onih kojima je stanje u Bosni i Hercegovi zabavno, svojim jednim te istim igricama koje igraju posljednjih dvadesetak godina sve je više onih iz susjedstva i Europe koji se čudom čude kako bh. narodi i žitelji preživljavaju.

U jeku istih priča o nadležnostima, preglasavanju, otimanjima nadležnosti, predstavljanju isl. vlasti se, naravno, nisu sjetili uraditi mnogo toga kako bi pomogli ljudima tijekom najžešćih inflatornih udara.

 Tako se oni sa višemilijunskom imovinom za koju nemaju racionalna i logična pojašnjenja kako su ju stekli sada su kao najveći borci za Ustav, zakone i procedure.

Ali samo kada se taj Ustav, zakoni i propisi odnose na obične smrtnike, a ne na njih. Bez da su trepnuli tako su odbili po žurnoj proceduru ukinuti trošarine na naftne derivate i PDV na osnovne životne namirnice, a cilj je jasan – proračunskim domoljubima upravo je proračun jedino ono u što vjeruju i što su spremni braniti pod svaku cijenu. A Ustav, zakoni i propisi su ionako za sirotinju.

Enorman rast cijena

U kakvoj svakodnevici žive naši narodi i žitelji vidi se i iz posljednjih statističkih podataka vezanih za poskupljenja. Makroekonomski analitičar Faruk Hadžić tako navodi da smo u ožujku u odnosu na baznu godinu imali rast cijena - ukupni indeks (CPI) 13,6 posto (10,3 posto bilo u veljači), indeks hrane 23 posto (19,5 posto u veljači), električna energija, plin i drugi energenti 20,1 posto (17,8 posto u veljači).

- Na sve ovo sam nažalost upozoravao desetine puta, uz apele da se na vrijeme privremeno ukine naplata trošarina na gorivo, smanje porezi i doprinosi, što bi se automatski usmjerilo na povećanje plaća radnika, te jača proizvodnja uz poticaje. Danas više nitko o tome ne priča. Ovo sada što imamo je samo konstatiranje onoga što osjetimo svaki dan prilikom kupovanja. Još uvijek čekamo da ministri/zamjenici ministara i njihovi savjetnici, ponude rješenja kako se izboriti sa inflacijom, za što su u konačnici i plaćeni, naglašava Hadžić.

Bh. politika u svom svijetu

Prosto je nevjerojatno kako u ovoj zemlji preživljava između 55 i 60 posto svih zaposlenih koji rade u branšama u kojima je prosječna plaća oko 700 maraka, umirovljenici od kojih dobar dio prima minimalnu mirovinu ili 17,4 posto onih koji su nezaposleni (podatak iz Ankete o radnoj snazi za 2021. godinu).

Ne zaboravimo kako je potrošačka korpa za četveročlanu obitelj prije posljednjih poskupljenja dosegla gotovo dvije i pol tisuće maraka. Naravno, sve ovo političke (kvazi)elite niti zanima niti to mogu razumjeti. Mnogo od njih desetljećima nisu otišli u trgovinu, na benzinsku postaju, šoping centar…

Žive u svom paralelnom, zatvorenom svijetu rezerviranom za one slične njima koji su samo na osnovu bavljenja politikom stekli enormno bogatstvo pa ih inflacije i slične ekonomske pojave uopće ne dotiču. Važno je samo se 'nakačiti' na novi proračun, uhljebiti svoje 'partijske drugove', rodbinu i prijatelje, u jeku najvećih kriza bez imao srama opremati 'kraljevske urede', kupovati čak i umjetničke slike, 'bijesne' automobile, nariktavati natječaje…

To su discipline u kojima bi vjerojatno biti u samom svjetskom vrhu i ono što im dobro ide. Očekivati od takvih ljudi da se naglo počnu brinuti za opću dobrobit, a ne samo, jedino i isključivo vlastitu naivno je isto kao očekivati da kada pustite vukove među ovce da će ih ovi čuvati, a ne pojesti.