Prepoznati sadržaj koji je napisala umjetna inteligencija postaje sve važnija vještina. Digitalni svijet prepun je članaka, blogova i objava koje su se možda rodile u stroju. I iako mnogi ne vide problem u tome, sve više čitatelja primjećuje kada nešto jednostavno „nije to to“.

Zvuči pametno, ali ne ostavlja trag
Postoji nekoliko znakova koji otkrivaju da sadržaj nije plod ljudskog razmišljanja. Prvi je dojam kao da se čita govor izvučen s prezentacije na poslovnoj konferenciji. Tekstovi koji stalno ponavljaju izraze poput „brzorastuće okruženje“, „digitalna transformacija“ ili „inovativna rješenja“ obično ne nude konkretne informacije. Sve zvuči pametno, ali ništa ne ostavlja trag.

Uredna struktura, ali bez osobnosti
Drugi znak je previše uredna struktura bez ikakve osobnosti. AI često piše tekstove kao da su školski eseji – uvod, razrada, zaključak – bez da se ijedna rečenica ističe. Stil je često sterilan, a ton preoprezan. Nema rizika, nema humora, nema začina. Sve se svodi na „kako bi to trebalo izgledati“, a ne kako to stvarno zvuči kad netko ima što reći.

Neutralnost
Treći pokazatelj je neutralnost koja ide do krajnosti. Umjetna inteligencija izbjegava konflikt, pa često balansira svaku tvrdnju s kontrapunktom. Ako članak naizgled kaže nešto, ali se odmah ogradi i ponudi „drugu stranu medalje“, vrlo je vjerojatno da je algoritam pokušao zadovoljiti sve – i nikoga zapravo nije uvjerio.

Ni kraj ni početak – samo niz riječi
Još jedan znak je prepoznatljiv završetak koji zvuči kao generička motivacijska poruka. Zaključci tipa: „Kako bismo uspjeli, moramo prigrliti promjene“ zvuče poznato jer jesu – često se koriste u sadržaju koji proizvode jezični modeli. Umjesto da tekst završi poentom, ostavlja dojam da je završetak tu samo zato što mora postojati.

No, možda je najbolji detektor ipak – osjećaj čitatelja. Kada sadržaj nema učinka, kada ne potakne razmišljanje ni emociju, nešto nedostaje. Pravi tekst ostavlja dojam, čak i ako nije savršen. Umjetna inteligencija često napiše nešto što tehnički ima smisla, ali ostavlja čitatelja potpuno ravnodušnim.

Upozoravajuće riječi poput „ključan“, „presudan“, „sveobuhvatan“ i dalje dominiraju u tekstovima generiranima umjetnom inteligencijom. Iako se čine kao ozbiljan i pametan izbor, njihova prekomjerna upotreba čini da sadržaj izgleda kao katalog iz ureda za odnose s javnošću. Upozorenje dolazi kada su rečenice glatke, ali beživotne.

S obzirom na sve češću upotrebu AI alata, postaje jasno da prepoznavanje takvog sadržaja nije samo korisna vještina – već nužnost. Ako se rečenice čine kao da su sastavljene za manje od minute, vjerojatno i jesu. Algoritamski sadržaj može biti efikasan, ali nikad ne zamjenjuje stvarni ljudski uvid.

Kreativnost i autentičnost ne mogu se automatizirati. Publika traži sadržaj koji prenosi osjećaj, koji se ne boji zauzeti stav, koji donosi priču. U doba kada umjetna inteligencija zna stvoriti savršeno „točan“ tekst, najveća vrijednost ostaje u onom nesavršenom, ali ljudskom tonu koji se pamti, prenosi financa.

Ako je tekst previše uglađen, previše neutralan ili previše savršen – možda je vrijeme da se zapitate tko ga je napisao.

Izvor: Fast Company