Priredila: V.S.Herceg

Sjedinjene Države (SAD) su u 2022. godini sankcionirale 13 pojedinaca i pravnih lica iz Bosne i Hercegovine (BiH), uvjerljivo najviše u usporedbi s drugim zemljama Zapadnog Balkana. Kao razlog su obično navođeni korupcija, te destabilizacija zemlje i regije, analizirao je u svom tekstu VOICE of America (VOA - Glas Amerike).

Unatoč tomu, gotovo svi političari pod sankcijama bili su kandidati na nedavno održanim izborima, te su uz tisuće glasova uglavnom dobili nove javne dužnosti. Istovremeno, mjere poput zabrane ulaska ili blokiranja imovine u SAD ne pogađaju puno sankcionirane dužnosnike, dok se američka i druga izaslanstva nastavljaju sa njima sastajati.

-To su nesporni nedostaci dosadašnjih sankcija, i često se to uzima kao ključna kritika njihove učinkovitosti, kaže Siniša Vuković, profesor na Školi za napredne međunarodne studije Univerziteta Johns Hopkins.

On napominje da je ipak važno razumjeti stvarnu svrhu sankcija kao alata američke vanjske politike:

„Dosadašnji učinak ovih sankcija se prije svega ogleda u jakoj političkoj poruci, kojom se ti pojedinci obilježavaju kao remetilački faktori koji urušavaju stabilnost i sigurnost BiH, a samim tim postaju neprihvatljivi i za druge Zapadne aktere. Ovom porukom se ne ostavlja nikakva sumnja tko su problematični činitelji u društvu.“

Vuković dodaje da se sankcijama šalje i poruka regiji „da se bilo kakva suradnja s takvim akterima neće gledati blagonaklono u bliskoj budućnosti“.

Razlozi za veću američku angažiranost

Većinu američkih sankcija provodi Ministarstvo financija SAD, putem svog Odjela za kontrolu strane imovine (OFAC), ali ih mogu izricati i State Department, pa i Ministarstvo trgovine, uz odobrenje predsjednika SAD. Primjerice, američki predsjednik svake godine obnavlja vanredno stanje za Zapadni Balkan, što olakšava održavanje starih i uvođenje novih sankcija.

Također, Joe Biden je u lipnju 2021. godine dodatno proširio ovlasti za sankcioniranje na Zapadnom Balkanu, izvršnom naredbom „EO 14003“, koja kao razloge navodi korupciju, te ugrožavanje mira i stabilnosti. Upravo po tom osnovu izrečena je većina sankcija prema BiH u 2022. godini.

Leon Hartwell, viši savjetnik organizacije IDEAS, na Londonskoj školi ekonomije i političkih nauka, te Centra za analizu europskih politika, kaže da postoji nekoliko razloga za pojačano američko djelovanje tijekom 2022. godine: od angažiranosti novog veleposlanika SAD u BiH, Michaela Murphya, preko percepcije koja već neko vrijeme postoji u Washingtonu da je BiH „zaglavljena u vremenu“, pa do postupaka Rusije.

-Mislim da je eskalacija Rusije u Ukrajini od veljače osigurala da u Washingtonu postoji snažniji fokus na središnju i istočnu Europu. Dodik se, primjerice, nastavlja sretati sa svojim prijateljem Vladimirom Putinom. Tako da je jačanje režima sankcija, posebno protiv nekoliko pojedinaca koji su, čini se, bliski Kremlju, stoga imalo smisla, dodaje Hartwell.

Adi Ćerimagić, viši analitičar Inicijative za europsku stabilnost, objašnjava da SAD kroz sankcije globalno, a ne samo prema BiH, žele poslati poruku da postoji problem s korupcijom i njenim vezama s politikom.

-Da ta korupcija i politika utječu na kvalitetu demokracije i onda i kvalitet odnosa SAD s tim zemljama. Svakako želja i motivacija iza tih sankcija jest i da u zemljama gdje se te sankcije događaju, kao što je BiH, imate reakciju na to, ne samo kada je u pitanju pravosudni sustav, već i kada je u pitanju čitava politička kultura, odnosno, politička zajednica, kaže Ćerimagić, kazavši kako je pitanje zašto se to ne događa, ili do koje mjere se događa, poseban aspekt te priče.“

Učinkovitost sankcija

Na upit Glasa Amerike o učinkovitosti sankcija, neimenovani glasnogovornik State Departmenta je naveo: „Sankcije nameću stvarne troškove onima na koje su usmjerene i šalju vrlo jasnu poruku o riziku poslovanja ili pružanja podrške imenovanoj osobi. Ipak, one nisu zamjena za lokalno djelovanje – javne institucije u BiH moraju ispuniti svoju dužnost držanja odgovornim svih javnih dužnosnika koji su korumpirani, destabiliziraju zemlju i njenu demokraciju, ili podrivaju Daytonski mirovni sporazum.“

Prvi bh. dužnosnik sankcioniran po osnovu izvršne naredbe „EO 14003“ u 2022. godini bio je član Predsjedništva BiH, Milorad Dodik (SNSD), već 5. siječnja. Kao razlozi su navedeni podrivanje državnih institucija i rad na kreiranju paralelnih institucija u Republici Srpskoj (RS), koruptivne aktivnosti, te etno-nacionalistička retorika koja izaziva podjele.

Tom prilikom na listu OFAC-a je uvršteno i poduzeće „Alternativna televizija“, uz objašnjenje da je poslovni subjekt pod Dodikovom kontrolom. Početkom listopada, sankcioniran je Slobodan Stanković, kao “biznismen povezan s Dodikom”, te njegovo poduzeće „Integral Inženjering“.

Ministarstvo financija prvi put je sankcioniralo Dodika još 2017. godine, zbog opstrukcije Daytonskog mirovnog sporazuma. Već tada, donesena je odluka o blokiranju sve imovine koju on eventualno posjeduje u SAD, o zabrani ulaska u SAD, dok su američkim državljanima zabranjeni transakcije i poslovanje s njim.

Sankcije pa sastanci – konfuzija poruka za javnost

U travnju 2022. godine, Dodiku i njegovoj suradnici, predsjednici RS Željki Cvijanović, sankcije sa sličnim mjerama je uvelo i Ujedinjeno kraljevstvo, navodeći kao razlog „namjerno podrivanje teško stečenog mira u BiH“.

U praksi, malo toga se promijenilo nakon sankcija. Dodik je nastavio sa zapaljivom retorikom i uvrjedama za američke i druge međunarodne predstavnike, koji su se pak nastavili sastajati s njim. Prilikom posjete BiH u travnju, s Dodikom je u Predsjedništvu BiH razgovarala grupa senatora, uključujući Jeanne Shaheen.

-Mislim da je za nas važno nastaviti se sastajati s ljudima koji su državni dužnosnici, zbog čega je i bio sastanak s Dodikom. Imali smo priliku  uživo razgovarati i izraziti našu zabrinutost zbog onoga što se događa u zemlji, kazala je Shaheen za Glas Amerike.

Prema riječima Shaheen, američke sankcije imaju učinak i upravo je to bila jedna od prvih stvari koje je Dodik kritizirao prilikom travanjskog susreta.

Vuković navodi da taj sastanak može djelovati kontradiktorno ili kontraproduktivno, ali da je riječ o uobičajenoj praksi: „Diplomacija zahtjeva povremene kontakte i s najproblematičnijim akterima“.

Ćerimagić kaže da se SAD u kontekstu izricanja sankcija ne mogu promatrati kao izolirani akter, ali da u odnosima zapadnih partnera, pa i u samoj SAD, postoje određene proturječnosti. Kao primjer upravo navodi sankcije za Dodika i Cvijanović.

-Samo nekoliko mjeseci prije početka izborne kampanje, imate veliku posjetu Željke Cvijanović Washingtonu, imate njene razgovore s Administracijom, sa političarima u Washingtonu. I imate medije u BiH koji prenose i izvješćuju o toj posjeti kao o jednoj od najuspješnijih posjeta jednog dužnosnika iz BiH SAD-u u posljednjih nekoliko godina, kaže Ćerimagić.

-Naravno, za nas koji promatramo procese, jasno je oko prilike o čemu se tu radi. Međutim, za javnost, to su ustvari jedne konfuzne poruke, koje onda slabe i same inicijalne ciljeve takvih sankcija, ističe on.

Podrška birača i novi mandati za sankcionirane političare

Kako podsjeća VOA. izuzev Dodika, OFAC je u 2022. godini sankcionirao još visokorangiranih dužnosnika. U lipnju, mjere su izrečene predsjedniku Federacije BiH (FBiH) Marinku Čavari (HDZ BiH) i ministru zdravlja i socijalne zaštite RS Alenu Šeraniću (SNSD). Za Čavaru je navedeno da je od 2019. odbijao nominirati sudce za Ustavni sud FBiH, a za Šeranića da je doprinosio secesionističkim pokušajima RS.

U travnju, OFAC je za Asima Sarajlića naveo da je bio “uključen u korupciju visoke razine“, nakon čega je on napustio stranačke dužnosti u SDA, kao i parlamentarne dužnosti, ali je ostao izaslanik u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. U međuvremenu ga je Općinski sud u Sarajevu nepravomoćno oslobodio optužbe da je posredovao pri nezakonitom zapošljavanju, dok mu je u tijeku suđenje za davanje dara pri unutarstranačkim izborima u SDA.

U listopadu je sankcioniran i premijer FBiH, Fadil Novalić (SDA), zbog zloupotrebe podataka o umirovljenicima pred izbore 2018. godine. OFAC je naveo da to „odražava širi obrazac korištenja njegove pozicije političkog utjecaja, o kojem je javno izvješćivano, za vlastitu ili stranačku korist, podrivanjem demokratskih procesa ili institucija BiH.“

Sankcionirani pojedinci na izborima - BiH u problematičnom društvu

Svi navedeni dužnosnici, izuzev Sarajlića, bili su kandidati na nedavno okončanim izborima i prema trenutnim rezultatima, dobili su značajnu podršku birača.

Novalić, kojem se sudi po optužbi za zloupotrebe prilikom nabavke respiratora u vrijeme pandemije, dobio je 10.657 glasova i mandat u Parlamentu FBiH. Šeranić je sa 11.847 glasova izabran u Narodnu Skupštinu RS, a Čavara sa 16.379 glasova u Parlamentarnu skupštinu BiH. Prema preliminarnim rezultatima, Dodik je sa 291.915 glasova izabran za Predsjednika RS, ali je zbog pritužbi oporbe u tijeku ponovno brojanje glasačkih listića za tu razinu.

Jednom od kandidata na izborima, sankcije je uveo i State Department. U siječnju, Mirsadu Kukiću, koji je nakon odlaska iz SDA osnovao stranku PDA, zabranjen je ulazak u SAD zbog „umiješanosti u značajnu korupciju“. On je 2020. godine nepravomoćno osuđen na godinu zatvora zbog trgovine utjecajem i zloupotrebe pri zapošljavanju.

Na izborima u listopadu 2022. godine, Kukić je dobio podršku 11.142 glasača, ali iz razloga što PDA nije prešla izborni prag, neće imati novi zastupnički mandat u Parlamentarnoj skupštini BiH. Ipak, nedavno je sa predstavnicima drugih stranaka u ime PDA pregovarao o uspostavi vlasti u FBiH.

Vuković navodi da su sankcionirani pojedinci sudjelovali na izborima jer im to omogućavaju izborna pravila, uz napomenu da slični primjeri postoje diljem svijeta.

„Ali kada vidite koji su to primjeri, vidite da je tu BiH u vrlo problematičnom društvu. Tu su Iran, Sjeverna Koreja, Rusija, Sirija, Venecuela. Ako je to bh društvu u redu, onda je tu još veći problem. Ako se u društvu i dalje održava dojam da su takvi pojedinci prihvatljivi i da su građani i dalje spremni dati im glas, čak i većinu, da vode državu, onda se postavlja pitanje kojim putem ide BiH“, kaže Vuković i dodaje: „Neosporno je da Zapadne zemlje moraju imati puno  bolju strategiju javne diplomacije, kojom bi se jasno stavilo do znanja što su posljedice odabira takvih kandidata.“

"...nismo sposobni uvjeriti većinu u BiH tko su stvarni partneri i prijatelji za bolju i drukčiju BiH"

Izuzev Mirsada Kukića, State Department je u siječnju 2022. godine sankcionirao Dodikovog savjetnika Milana Tegeltiju i njegovu suprugu Tijanu. Za Tegeltiju je navedeno da je kao predsjednik Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća „bio umiješan u koruptivne akte, uključujući korištenje političkog utjecaja i službene moći za vlastitu korist“.

State Department je prije toga izrekao dvije sankcije: Nikoli Špiriću u rujnu 2018. i Amiru Zukiću u svibnju 2020. godine. U oba slučaja kao razlog je navedena „umiješanost u značajnu korupciju“.

Iako nije bio kandidat na proteklim izborima, sankcije nisu spriječile Špirića, dugogodišnjeg političara SNSD-a, u obavljanju dužnosti. Trenutno je član Kolegija Doma naroda Parlamenta BiH.

Kandidat na izborima nije bio ni Amir Zukić. Njega je SDA s pozicije generalnog tajnika smijenila zbog optužnice za primanje dara i nezakonitog posredovanja u zapošljavanju iz vremena kada je bio zastupnik u Parlamentu FBiH. U međuvremenu, u srpnju 2022, prvostupanjski je osuđen na tri godine zatvora.

Svima koje je sankcionirao State Department zabranjeno je putovanje u SAD. Kod OFAC-a, izuzev zabrane ulaska u SAD, fokus je na trgovini i ekonomiji, pa oni koji se nalaze na listama ne smiju poslovati s američkim poduzećima i državljanima, te im je blokirana imovina koju eventualno posjeduju u SAD.

Ćerimagić napominje da BiH nije izuzetak po tome što sankcije ne vode ka promjenama političke snage pojedinaca. Dodatno, zbog percepcije da bi se povezanost sa SAD mogla nepovoljno odraziti, ni politički protivnici sankcioniranih ne koriste često sankcije kao argument: „Postoji određeni strah da ukoliko se stranke oporbe na to puno usredotoče, da će to, zapravo, djelovati negativno prema njima.“

-Mislim da za to nisu krivi samo političari, već i mi, iz pozicije ljudi koji sudjeluju u javnom životu, iz akademske zajednice, što zapravo nismo sposobni uvjeriti većinu u BiH i u regiji tko su stvarni partneri, stvarni prijatelji, za jednu bolju i drukčiju BiH i regiju, pojašnjava Ćerimagić.

Ćerimagić također napominje da se na primjerima SDA i PDA, gdje su pritisak javnosti i strah stranaka da će ih sankcije dovesti do problema bili veći, mogu vidjeti barem male razlike u reakcijama „koje su za nekoga u DC-u ko razmišlja o uspješnosti tih sankcija, možda važne.“

Same sankcije nisu dovoljne - sankcionirani ih "nose kao orden"

OFAC je u 2022. godini sankcionirao i dvije osobe iz pravosuđa. U travnju je za Gordanu Tadić, bivšu glavnu tužiteljicu Tužiteljstva BiH, navedeno da je sudjelovala u potkopavanju demokratskih procesa i institucija, te da je koristila poziciju za promociju osobnih i obiteljskih interesa. U rujnu, OFAC je za Dianu Kajmaković, također državnu tužiteljicu, kao razlog sankcija naveo korupciju i veze s kriminalnim organizacijama.

Hartwell pojašnjava da izricanje sankcija podrazumijeva opširan proces odlučivanja „što pokazuje da Washington ne samo da prepoznaje, već i osuđuje destabilizirajuću ulogu koju ti pojedinci igraju u kontekstu nestabilnosti BiH“.

Prema Hartwellovim riječima, učinkovitost sankcija je teško mjeriti, ali njihov dugoročni cilj je oslabiti mogućnosti onih koji blokiraju procese da utječu na druge, pa samim tim i mogućnost destabiliziranja BiH.

Sugovornici Glasa Amerike slažu se da bi utjecaj sankcija na pojedince bio veći kada bi ih uvela i Europska unija (EU), ili barem pojedine članice.

Ćerimagić podsjeća da Europa jest donijela određene mjere zbog rada vlasti RS na urušavanju BiH, primjerice, zaustavljanje višemilijunskih investicija Europske komisije i Njemačke. Ipak, izostale su sankcije EU protiv Dodika.

-To je propalo zbog oporbe Mađarske, i zbog prije svega važnosti da se, kada su u pitanje sankcije prema Ruskoj Federaciji, ostane ujedinjeno. Tako da je, da tako kažem, zamijenjena BiH za Rusiju, kaže Ćerimagić i dodaje da se to u RS predstavlja „kao neka vrsta njegove velike pobjede nad Zapadom“.

Vuković navodi da je značajan nedostatak dosadašnjih sankcija to što nisu u dovoljnoj mjeri obeshrabrile sve one na koje su usmjerene: „Stvara se dojam da pojedinci koji su pogođeni sankcijama to doživljavaju kao neku vrstu priznanja, da to nose kao orden, da 'ostaju nepokolebljivi na njihovom anti-zapadnom putu'. Nije dovoljno samo udariti sankcije. Sankcije su neka vrsta etikete. Sankcije su neka vrsta upozorenja, neka vrsta namjere. Ali same po sebi ne mogu postići konačni učinak apsolutnog obeshrabrivanja određenih praksi i politika. One moraju biti dio rješenja, a ne samo rješenje po sebi", zaključuje Vuković.

Ukupno 114 sankcioniranih iz BiH

Uključujući i sankcije iz 2022. godine, SAD imaju javno objavljene sankcije protiv ukupno 107 osoba i 7 pravnih lica iz BiH, od čega pet State Departmenta, dok su ostale OFAC-ove.

Veći dio sankcija izrečen je u poslijeratnom periodu, pa se kao povod obično navode rad Međunarodnog kaznenog tribunala za bivšu Jugoslaviju i ugrožavanje mira i sigurnosti, primjerice u slučajevima Ratka Mladića i Darija Kordića. Pretraga OFAC-ove baze podataka pokazuje da se dio sankcija odnosi i na veze sa organiziranim kriminalom i terorizmom.

Također, na listama OFAC-a su organizacije i pojedinci koji nisu iz BiH, ali razlozi za sankcije (najčešće optužnice i istrage haškog tribunala) imaju veze s BiH, na primjer Radovan Karadžić. Liste se povremeno ažuriraju, dodavanjem novih osoba i brisanjem onih koji su preminuli.