Problem ruševina u Mostaru star je 30 godina i zasad se ne uspijeva riješiti uglavnom zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, izostanka investicija ili nepostojanja, odnosno nefunkcionalne vlasti. 

Grad na Neretvi tako i dalje nosi neslavnu titulu grada s najviše ruševina zaostalih iz vremena rata. U užoj jezgri nalazi se 20 objekata na kojima se godinama obnavljaju tek table koje upozoravaju za moguće obrušavanje, jer objekti dugo predstavljaju opasnost za građane i turiste, narušavajući i izgled grada.

Vlasništvo, nacionalizacija...

Problem je vidljiv i u centru, odnosno oko Starog Mosta, na prostoru kojim godišnje prolazi više od millijun turista. Iz Grada Mostara su bezbroj puta dosad poručili kako to nije pitanje lokalne samouprave, već Federacije BiH ili države. Ruševine su vremenom došle u izuzetno loše stanje, pa je, prema mišljenju dijela struke, najbolji način njihovo potpuno uklanjanje i gradnja sasvim novih objekata.

Novi predsjednik Gradskog vijeća Đani Rahimić po zanimanju je građevinski inžinjer, te se problematike obnove dotakao još tokom kampanje. 

- Obnova je jedan od prioriteta aktualne vlasti. Od početka mandata upoznao sam se s problematikom skoro svih tih objekata koji su ruševni. Imovinsko-pravni odnosi predstavljaju veliku komplikaciju. Neki od njih su u prošlosti nacionalizirani, pa se danas s njima ne može raspolagati, neki nisu u vlasništvu Grada, već su u privatnom ili vlasništvu države Bosne i Hercegovine. Izazov je pronaći rješenja za obnovu. To nije samo pitanje financijskih sredstava. Dakle, opterećeni smo starim zakonskim rješenjima poput nacionalizacije iz četrdesetih ili pedesetih godina koja i danas blokira investicije do državne imovine – pitanja koje je aktualno, kaže Rahimić.

Popovac: Sve nam uništiše!

Iako je nova vlast naslijedila mnogo neriješenih problema od prethodne, Rahimić upravo obnovu stavlja među prioritete. Slika koja se šalje iz Mostara u svijet je iznimno važna.

- Opredjeljen sam učiniti sve u mojoj moći da animirano vlasnike da krenu s obnovom ili prenamjenom svojih objekata. Važan aspekat koji otežava stvari je što se neki objekti nalaze pod zaštitom od strane države, pa je i s te strane izazovna njihova obnova. Svakodnevno razgovaramo na tu temu, tražimo rješenja, javljaju se i investitori. I oni kada se upoznaju s imovinskim stanjem često odustaju. Mi nećemo odustati jer mislimo da su to objekti koji kvare opću sliku grada, ali i sigurnost građana. Trudit ćemo se da ih obnovimo, poručio je Rahimić.

Zanimljivo je razmišljanje arhitektice Maje Popovac, koja je nezadovoljna načinom na koji su dosad obnavljani ruševni objekti. Smatra da to nije ispravno rađeno, a da su po srijedi uglavnom bili osobni interesi.

- Neke od ruševina zasad ne treba obnoviti, jer još caruju korupcija, kriminal i nepotizam. Bolje da ih čuvamo do vremena kada društvo bude bolje, pa da ih pošteno obnovimo. Ovo što su dosad obnavljali – uništiše. Bolje sačekajmo da budemo pametniji, nekorumpirani, s više znanja i više tehnologije, pa da ih obnovimo kako treba zbog naše djece. A ne na način kao što se radilo dosad. Na ruševine ja gledam kao potencijal, komentirala je Popovac.

Najugorženiji dio grada Mostara je prostor oko Šantićeve ulice i Bulevara narodne revolucije. Na ovom prostoru najveći su i najbolniji ratni ožiljci i upravo tamo je i smješten najvećih broj objekata koji 30 godina čekaju na obnovu.

Zanimljiva usporedba 

Zanimljivo viđenje situacije s ruševinama u Mostaru nedavno je dao Dragi Šestić, producent i čovjek koji je stvorio Mostar Sevdah Reunion, a koji danas živi u Nizozemskoj. 

-Ono što me strašno iritira, je što ne mogu da vjerujem da još toliko stoji srušenih zgrada, da dosta toga uopće još nije sređeno. Da Titova ulica kad prolazim njom, pogotovo kada idem u centar Pavaroti, samo čekaš kada će nešto da padne. Ne znam šta je problem. Ne razumijem zašto se ne mogu neke stvari obnoviti. Sad ćemo doći do toga da se ne zna šta je čije vlasništvo, kakva je imovinska karta. Ali ne mogu da vjerujem da ne postoji nikakav sistem s kojim bi se to moglo ubrzati. Recimo, ja sam rođen 1966. Dakle, 1975., to je 30 godina od onog Drugog svjetskog rata, Mostar je bio pravo lijep grad. Ne sjećam se da je tada bilo ikakvih ruševina po Mostaru. A ti pogledaj sad. Mi smo sad isto 30 godina nakon rata, a i dalje su ovdje ruševine. Dakle, strašno je, kazao je Šestić u podcastu 'U kontru' s Draganom Markovinom. 

S. Ž.