Piše: Slaven Nikšić

Odlazak u Barcelonu bio mu je predodređen, ali nitko ne može garantirati da će se snaći na Camp Nou. Ipak, ono što Miralema Pjanića i njegove fanove može učiniti sretnim i optimističnim za godine koje dolaze – brojke su koje ga prate… a ne govorimo samo o novcu kojeg ovaj veznjak već ima dovoljno.
- Kad drugi igrači ne znaju što će s loptom, daju je njemu, on uvijek ima rješenje, komentar je jednog kolege koji je zaista dobro opisao tko je što je Miralem Pjanić na terenu.
Odnosilo se to jedan njegov reprezentativni nastup u Zenici, gdje se i s najnepreglednijih mjesta na stadionu vidi njegova profinjenost s loptom, drugi će reći i previše istaknuta mekanost, ali nitko nije savršen. Kako god bilo, taj znalac s loptom od iduće je sezone Barcelonin igrač, suigrač vjerojatno najboljeg igrača današnjice, Lea Messija. Hoće li se snaći?

'Četiri intenzivne godine'

Barcelona je u ponedjeljak potvrdila transfer 23-godišnjeg brazilskog veznjaka Arthura Mela talijanskom prvaku Juventusu za 72 milijuna eura, a u suprotnome smjeru će 30-godišnji Miralem Pjanić za 60 milijuna eura.  Tako je službeno obznanjena ova skupa razmjena, nakon koje je Miralem dao službenu izjavu upućenu navijačima Barcelone.
- Jako sam sretan, dat ću sve od sebe za ovaj klub. Vidimo se uskoro, rekao je na ne baš tečnom španjolskom, zbog čega su ga na Instagramu prozvali i Džeko i Misimović, ali nitko od njih ne može reći da na terenu nisu razumjeli Pjanića, jer prije da je bilo obratno.
Da ne bude zabune, Mali princ, kako ga vole zvati, plasirao je i izjavu na talijanskom, da sve bude jasno…  
- Diši Mire, to je ono što ponavljam u sebi u odlučujućim momentima utakmice. I to je ono što sada sebi stalno govorim, dok pokušavam napisati ono što trenutno osjećam, uveo je Miralem u svoje obraćanje putem Instagrama.

- Stigao sam prije četiri godine pokušavajući osvojiti sve. Čak i kada to ne možete, to je ono što igrač Juventusa uvijek mora pokušavati. Bile su to četiri intenzivne godine, tokom kojih sam živio sa velikim profesionalcima, ali prije svega sa iskrenim prijateljima. Sa njima sam dijelio pobjede i rekorde, ali i gorke poraze, poraze koji su se događali na samo jedan korak od cilja... Ovo su godine u kojima sam sazrio kao čovjek i otac. Ovo je grad u kojem je Edin odrastao, postao navijač ovog kluba i grad u kojem smo moja porodica i ja stvorili najbolje uspomene naših života, dodao je, usput se zahvalivši i Agnellijima, čiji je Juventus.

Konstantne brojke

Emotivni dio na stranu, idemo se malo pozabaviti brojkama, a koje zapravo otkrivaju zašto je Pjanić završio gdje jeste. Ispred njega još je šačica utakmica za Juventus, točnije njih sedam u prvenstvu. Period je to u kojem će biti u prilici dodatno popraviti svoje brojke, a koje su u prosjeku stabilne i u usponu. Tako je recimo u Metzu u 38 utakmica zabio pet golova i tomu dodao dvije asistencije. Već u Lyonu postao je ozbiljan igrač pa je iz 121 nastupa izvukao 16 pogodaka (7.5 po utakmici) i potpisao 21 asistenciju, što je od tada njegov potpis na igri svake momčadi čiji je bio član.
U Romi, u kojoj je njegova odgovornost otišla na daleko višu razinu i za koju je zasad upisao najviše nastupa, u 185 utakmica zabio je 30 golova (6.1 gol po susretu), ali na sve to dodao i 44 asistencije. Naravno, pored Juventusa je teško bilo nešto osvojiti, ali Pjanićev moral nije padao  - naprotiv, držao se tako dobro tijekom tih pet godina da je zavrijedio transfer baš u Juventus. A tamo je trenutno na ovim brojkama: 171 utakmica, 22 gola (7.7 po utakmici), 36 asistencija. Bit će one do kraja ere u Juventusu još bolje, u to nema sumnje, a mogao bi se okiti još kojim trofejem. No, što će mu dati još koja kanta, što će one značiti za njegovu budućnost, njegovu karijeru u Barceloni?

Nema garancije, ali…

Nitko nije siguran da će se Pjanić snaći u Barceloni, da će pronaći zajednički jezik (razgovjetniji španjolski ili neki drugi) sa Messijem i društvom. Za takvo što nema garancije... Ali svi znakovi upućuju na to da bi trebalo biti dobro.
Kao prvo, njegov stil igre zaista je nešto što se cijeni u Barceloni, možda koji dodir manje ne bi škodio, ali to se u kolektivu kao što je katalonski tim brzo ispravi, a usvoje se neke posebne vještine i kvalitete – pogledajte samo kako se u Kataloniji razvio Ivan Rakitić koji je doduše nešto mlađi potpisao za Barcelonu, ali svejedno je u međuvremenu izrastao u igrača kojeg bi teško povezali s njegovom prethodnom karijerom. Dakle, okruženje u Barceloni itekako pomaže.
Kao drugo, kreativac je, a to bi u kombinaciji sa sličnim suigračima moralo dati rezultat, trebalo bi to kliknuti, možda dodati još čarolije koje na Camp Nou najčešće ima u izobilju. Nadalje, iskusan je, 30 mu je godina, vidio je u nogometnom svijetu sve i svašta pa ga blještavilo Camp Noua ne bi trebalo skameniti, ostaviti previše impresioniranim. Naprotiv, ako se pokaže da je spreman za Barcelonu, Pjanić bi se trebao podići na još višu razinu, na što bi trebao utjecati i trener – tko god bude, dok on ne preseli u Kataloniju. A Quique Setien već uoči sinoćnjeg sraza s Atleticom nije dobro kotirao…

Bajević mu korigira ulogu u reprezentaciji

Miralem Pjanić u reprezentaciji? Po mnogima, mogao je dati, može dati još više. Neki će reći da je ovo, drugi da je ono, ali činjenica je da je Pjanić u reprezentaciji donekle uvijek bio rob – sustava, ekipe. Da ga se gušilo, ponekad i pretjerano naglašeno defanzivnim tonovima. E čini se da je tomu došao kraj. Tako specijalizirani portal Reprezenetacija.ba saznaje da se na sastancima stručnog stožera u ovom vremenu korone u kontekstu akcije koja dolaze, ponajprije kvalifikacija za idući SP i doigravanja Lige nacija za plasman na Euro, pričalo u njegovoj ulozi na terenu, a koju je novi izbornik Dušan Bajević odlučio korigirati. Navodno će mu dati više slobode na travnjaku i jednog 'hamala' na raspolaganje, radnika, trkača koji bi ga trebao rasteretiti defanzivnih zadaća.