Xi Jinping ima sve. Iz perspektive Donalda Trumpa, kineski se vođa kupa u ulizivačkoj srdačnosti ostalih globalnih autoritaraca dok uživa u paradi tenkova i "nevidljivih" bombardera, golemih projektila, lasera i masovnim paradama besprijekorno uvježbanog pješaštva.

Xijev međunarodni ugled na povijesno je visokoj razini. A Trump mu ga je podario, za Independent piše Sam Kiley.
 
Xi je svoja razmišljanja mogao izravno uputiti Bijeloj kući kada je na summitu Šangajske organizacije za suradnju (ŠOS) u ponedjeljak rekao da prolazimo kroz "burne promjene" i da je ono što je potrebno uredan "multipolarni svijet".
 
Kina, vjeruje on, jest kandidat da vodi taj multipolarni svijet kao "prva među jednakima", dok je Trump zamahnuo kuglom za rušenje prema temeljima međunarodnog prava koje podupire globalnu sigurnost.

U prvim mjesecima svog drugog mandata američki je predsjednik napao vlastite saveznike. Odjeknuo je imperijalne ambicije Vladimira Putina iznoseći prijetnje Kanadi i Danskoj. Napustio je i borbu protiv klimatskih promjena i globalnu demokraciju kao strateške prioritete vrijedne promicanja.

Trump je potkopao Zapad. A to čini da Xi ne samo izgleda dobro, nego i postaje moćniji

Amerika se, zajedno s Izraelom, odriče demokracije kod kuće i ignorira međunarodno pravo u inozemstvu. Obje su napale Iran bez potpore Ujedinjenih naroda. Obje sudjeluju u neumoljivom bombardiranju Gaze. Obje podupiru sve luđe ideje o etničkom čišćenju Palestinaca iz njihove domovine.

U svojoj viziji budućnosti, Xi je na konferenciji ŠOS-a rekao: "Trebali bismo proširiti opseg suradnje, najbolje iskoristiti jedinstvene snage svake zemlje i zajedno preuzeti zajedničku odgovornost za promicanje regionalnog mira, stabilnosti i prosperiteta."
 
Kina je najveći uvoznik ruske nafte – Xijeva zemlja financira Putinov rat, zajedno s Europskom unijom koja i dalje uvozi goleme količine plina. Xijeva vlada opskrbljuje Kremlj tehnologijom potrebnom za rakete i bombe, dronove i komunikacije.

Za razliku od SAD-a, Kina se nije izravno uključila ni u jedan nedavni vojni sukob
 
Nije ilegalno izvršila invaziju na Irak. Nije vodila uzaludan rat u Afganistanu. I ne provodi izvansudska ubojstva diljem svijeta u ime sprečavanja budućih napada.

 
Kina igra dugu igru. Osigurala je pristup svjetskim rijetkim zemnim elementima – proizvodi 70 posto, rafinira 90 posto i drži 40 posto onoga što nam treba da bi planet funkcionirao.
 
Za razliku od Trumpa, Xi je ozbiljan i državnički. Ciničan je i neprincipijelan u primjeni autoritarnog kapitalizma – ali nije nestabilan i ekonomski nepismen. Xi razumije, primjerice, da svaki cent američkih carina na uvoz plaćaju Amerikanci, dok Trump iskreno vjeruje da u zemlju "stiže strani novac".
 
Rusija i Kina dugoročne su prijetnje ili rivali Zapada. Rusija je izvršila invaziju na Europu i Putin je rekao da želi više od same Ukrajine. Xi je izravna prijetnja Tajvanu.

Moć Kine više je ekonomska – sporo i strateško trošenje 30 mlrd. dolara na projekte luka na svakom kontinentu osim Antarktike i uključivanje 140 država u njezinu cestovnu, energetsku i digitalnu infrastrukturu. Po ekonomskoj je snazi druga odmah iza SAD-a.
 
No devet od 25 najvećih svjetskih gospodarstava nalazi se u Europskoj uniji – uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo i Švicarsku, što čini 11 europskih država. Dodajte Kanadu, Japan i Tajvan i prozapadne zemlje očito dominiraju svijetom.
 
Ipak, Trumpu je očito ugodnije u društvu ljudi poput Kim Jong Una iz Sjeverne Koreje, Putina i Narendre Modija, indijskog premijera i hinduističkog nacionalista. Potonji vodi najveću svjetsku demokraciju, ali, poput Trumpa, snažno naginje populizmu s autoritarnim tendencijama.

Trump ne želi dijeliti pozornicu s Xijem
 
Trump ne bi želio dijeliti pozornicu s Xijem. Ali Kina je domaćin vrste okupljanja kakvo bi Trump najradije imao. A Xi se pojavljuje kao odrasli, ozbiljni vođa novog globalnog bloka moći koji njegovu zemlju čvršće veže uz Rusiju, Indiju i Sjevernu Koreju. Druge azijske nacije ulaze u njegovu orbitu jer je Zapad, pod Trumpovim vodstvom, bez kormila i potpuno čudan.
 
Prizor Trumpova kabineta koji se u trosatnim seansama ponizno ulizuje predsjedniku SAD-a podsjeća na najgore prizore diktatorskog kazališta sovjetske ere i Kineske kulturne revolucije.
 
Europa može preživjeti Trumpa i, kao što se ugled slijeva iz Washingtona u Peking, tako se može preusmjeriti i na kontinent. Američki gubitak ne mora biti isključivo kineska dobit.
 
Uostalom, Trumpova ljubav prema paradama nije počela nakon što ga je zasjenio Putin, nego nakon što ga je polaskao Emmanuel Macron i kada je vidio kako Francuska pokazuje svoje boje duž Elizejskih poljana.