Na kraju prošle, 2023. godine pisali smo kako su 'Plemići ukrali show' – što ćemo ponoviti i na isteku 2024. Jer u nogometnoj retrospektivi godine na zalasku, opet je Zrinjski bio taj koji je odnio većinu superlativa… s dodatkom najvećeg rivala Borca koji je ponovio europski uspjeh Plemića i nadogradio ga novim iskorakom za klupski bh. nogomet. 

Vrijeme je sumiranja učinjenog. Na reprezentativnom i klupskom nivou. I ponovno, kao i 2023., imamo istu situaciju – da su onaj pozitivni dio priče iznijeli klubovi, a da se reprezentacija morala zadovoljiti vrlo, vrlo lošom godinom. 

Uz snažan vjetar u leđa do treće titule

Proljetos je to bila bitka – koju Zrinjski nije mogao dobiti. Borac je u 2024., u drugi dio prošle sezone, unio plus sedam… što se na kraju istopilo na samo dva boda prednosti za Banjolučane koji su, mora se istaknuti, imali osjetnu i itekako primjetnu pomoć sudaca. 

- Mi idemo odigrati gospodski do kraja, govorio je tadašnji trener Željko Petrović uoči same završnice prošle sezone. 

Zrinjskom ništa drugo nije ni preostalo nego odigrati svom snagom pa što bude… a bilo je to da je Borac do naslova stigao u pretposljednjem kolu - domaćom pobjedom protiv Igmana (4:3) u koju je bila utkana sva priča oko sudačkog vjetra u leđa Banjolučanima. Sudac Aleksandar Njegomirović iz Prnjavora poprilično je otvoreno Konjičanima dao da znanja da se neće tek tako odšteti s 2:1 na poluvremenu pa je u nastavku viđeno sve i svašta, od čega je šlag na tortu bilo poveliko zaleđe za pobjednički, šampionski pogodak Zorana Kvržića…

- Bila je to najteža utakmica sezone. Prije ove utakmice si su nas već vidjeli kao prvake. To nije bilo tako, ali opet smo uspjeli okrenuti rezultat i doći do pobjede, što nam je  omogućilo da ostvarimo konačni cilj. Gdje god sam bio trener, osvajao sam trofeje, a ovdje sam bio i igrač i trener pa sam baš sretan, govorio je Vinko Marinović koji je tako postao prvi trener s tri titule -  s tri različita kluba. 

Najprije je slavio sa Zrinjskim (2016.), zatim Sarajevom (2020.), a onda i Borcem. 

Neočekivano europsko proljeće 

- Želim im sreću svima u Europi, svim našim ekipama. Jer to je dobro za naš nogomet. Ali bojim se da će biti teško, jer - sudi se drukčije. 
Bio je to Petrovićev komentar nakon predaje titule Borcu, a uoči uzvrata finala Kupa s Banjolučanima, u kojem je Zrinjski uzeo i drugu minimalnu pobjedu, svoj drugi vezani Kup. Jasno je na što je Crnogorac ciljao i njegov je komentar iz te perspektive zvučao legitimno, realno. Posebno zbog činjenice da je šest od sedam Borčevih poslijeratnih euro-kampanja stalo je već na prvoj prepreci, da je od 2010. na ovamo, izbacio je samo jednog rivala, Sutjesku iz Nikšića.

A onda – ipak iznenađenje. Veliko. Jer Borac je ne samo ponovio Zrinjski i izborio skupine Konferencijske lige, nego kao prvi bh. klub u poslijeratnoj eri osigurao i europsko proljeće! Remizirao je s Panathinaikosom, dobio  APOEL i LASK te za kraj remizirao s Omonijom – što je bilo dovoljno za 20 mjesto ligaške faze i ždrijeb 1/16 finala u kojem je tim Mladena Žižovića dočekala ljubljanska Olimpija. 

Najbolja jesen ikad!  

Kako je Zrinjski na to odgovorio? Na Borčevu europsku jesen iz snova? Jednostavno. Najboljom prvenstvenom jeseni ikad! Ne samo u klupskoj, nego i u povijesti Lige. Uz to, Zrinjski ju je odigrao pod palicom domaćeg trenera, Marija Ivankovića – što u startu nije bio detalj koji obećava, jer mnogi su ostali iznenađeni razilaskom s Petrovićem na samom startu priprema, atmosfera je bila pomalo čudna, nepredvidljiva u tom periodu godine. Na koncu, skepsu su zatrpali rekordi Zrinjskog.

Jer osvojen je rekordni broj bodova (44 iz 17 utakmica), srušen rekord neporaženosti koji je potrajao 27 utakmica, pobjednički niz na strani potrajao je 13 duela… Zrinjski se sav dao u rekorde, ali daleko od toga da je zanemario onog glavno – bodove.

Doduše, oni su došli usputno uz rekorde, ili je bilo obratno – nije ni bitno. Bitno je da se Ivanković u svom prvom angažmanu odrađenom na poziciji šefa struke, ne privremenog rješenja, snašao jako, jako dobro – i usmjerio Zrinjski prema rekordnoj devetoj tituli. Plemstvo će 2025. dočekati s plus tri u odnosu na Borac, koji se usprkos uvođenju VAR-a nije riješio navike da ciljeve napada uz 'malu pomoć prijatelja', ali Mostarci su ovog puta u kontroli, u plusu… kojeg namjeravaju očuvati. 

Čudna godina reprezentacije 

Reprezentacija u 2024.? Bila je to rezultatski nikakva, ali generalno jedna čudna godina. Godina u kojoj je, za razliku od 2023., u kojoj su na klupi sjedila tri različita izbornika, Zmajeve vodio 'samo jedan' čovjek – Sergej Barbarez. I odradio posao za kojeg nitko ne može reći da je bio dobar. Jer presnažan je bio vrlo blijed, kaotičan dojam proistekao iz osam susreta (dva prijateljska i šest u Ligi nacija) u kojima je nekadašnji kapetan reprezentacije uglavnom tražio i tražio… a na koncu je našao dva remija (kod Mađara i protiv Nizozemaca), ali i onih ružnih 0:7 iz Njemačke, poraza zbog kojeg su mnogi htjeli reći da je dosta rasprodaje ugleda… a onda se sjetili da ga već duže vrijeme nema. 

Znakovito je u kontekstu bilo i obraćanje prvog čovjeka Saveza Vice Zeljkovića na kraju godine…

- Mi ne bi bili sportski nastrojeni da kažemo - idemo onako igrati. Već sada treba imati jasan plan kako naša igra treba izgledati, da se zna 90 posto rostera, rekao je pa okrenuo ploču po pitanju dotad nepostojećih ambicija. 

Jer do tada se stalno isticalo kako je konačni cilj Barbareza i suradnika mu – Euro 2028., ne SP 2026…. no kvalifikacijski ždrijeb za Mundijal, sigurno i izraženo nezadovoljstvo javnosti, ipak su učinili svoje da priča dobije novi smjer. 

- Želimo vidjeti na koji način možemo do uspjeha, a to su ta prva dva mjesta. Želimo taj plasman na Mundijal. Moramo otkloniti sve nedoumice, da se jasno izađe pred javnost kako vidimo te kvalifikacije. Želimo znati na kojih 25 igrača plus pet možemo računati, da ih već sada znamo.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba