Dok Bosna i Hercegovina iz godine u godinu bilježi sve nepovoljniju trgovinsku bilancu u sektoru hrane, postaje sve jasnije da nije riječ o nedostatku resursa – već o nedostatku volje, politike i vizije. Profesor emeritus Hamid Čustović sa Poljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Sarajevu u sveobuhvatnoj analizi otkriva kako BiH, usprkos ogromnom potencijalu, gubi bitku za svoju poljoprivredu – ali i za svoju budućnost.

 
Poljoprivreda u vrtlogu kriza i bez državne zaštite
BiH agrar se suočava s nizom globalnih i lokalnih izazova: rat u Ukrajini, afrička svinjska kuga u RS-u, klimatske promjene, ali i domaći institucionalni haos. Rezultat su visoke cijene inputa, inflacija (2022. godine prosječno 14,1%, u oktobru čak 17,8%), te rekordno negativna trgovinska bilanca u poljoprivredno-prehrambenom sektoru: -3,5 milijardi KM u 2023. godini, kažu zvanični podaci udruženja poljoprovrednika BiH.

Tržište je nezaštićeno. BiH nema jasno definisanu nadležnost ni strategiju zaštite domaće proizvodnje. Ministarstva, kako navodi profesor Čustović, “funkcionišu kao protočni bojleri” bez ikakvih razvojnih ciljeva.

Koliko zemlje imamo – a koliko koristimo?
Prema novoj metodologiji iz 2022. godine, BiH koristi tek 534.800 hektara poljoprivrednog zemljišta. Usporedbe radi, godinu prije – po staroj metodologiji – taj broj iznosio je 1,87 miliona hektara. Prijašnje procjene govorile su čak o 2,5 miliona hektara obradive površine.

 
U 2022. godini:

Oranične površine: 247.900 ha (2021: 1,07 miliona ha)

Travnjaci: 247.500 ha (2021: 1,15 miliona ha)

 
Voćnjaci: 28.000 ha (2021: 101.000 ha)

“Dakle, BiH koristi oko 50% obradivog zemljišta. Ogromne površine ostaju zapuštene. Prema istraživanjima, oko 37% teritorije BiH je nenaseljeno. Desetine i stotine sela su napuštene, kao posljedica rata, etničkog čišćenja i masovnog iseljavanja”, kaže profesor.

Šta se proizvodi i kome služi?
BiH poljoprivreda je uglavnom usmjerena na niskovrijedne primarne proizvode poput kukuruza i krompira. Tri sektora pokazuju donekle konkurentnost: mljekarstvo, voćarstvo i povrtlarstvo. Međutim, i to je nedovoljno, kaže profesor.

Prosječna gazdinstva imaju 2 ha i 4 usitnjene parcele, proizvodnja je najčešće za vlastite potrebe, produktivnost i prihodi su niski, te nedostaje znanje, tehnologija, standardi kvaliteta.

“Mladi ne vide budućnost u poljoprivredi. Demografski pad i depopulacija dodatno ugrožavaju proizvodnju.”

 
Izvoz hrane je simboličan. BiH pokriva tek 23,7% uvoza prehrambenih proizvoda izvozom. U 2023.

“Učešće izvoza hrane: 6,6%, a učešće uvoza: 16,7%.”

Bruto dodana vrijednost (BDV) iz sektora poljoprivrede stagnira. 2,13 milijardi KM u 2023, kao i prethodnih šest godina. Učešće sektora u BDP-u BiH je 5,2%, najniže u regiji (Albanija 18%, Srbija i Crna Gora 8%).

Gubimo najvrijedniju zemlju – i to legalno
Svake godine BiH trajno ili privremeno izgubi oko 3.500 ha poljoprivrednog zemljišta, najčešće u urbanim i prigradskim zonama. Iako zakon zabranjuje prenamjenu najkvalitetnijih zemljišta (I-IV bonitetna klasa), u praksi se zakon ignoriše.

“Ne postoji ažurna bonitetna karta. Katastri se koriste i dalje kao osnov za prostorno planiranje – što otvara prostor za korupciju i devastaciju. Zavod za agropedologiju, iako postoji, je kadrovski zapušten i bez stvarne funkcije.”

Pitanja restitucije, vlasništva, komasacije, poreza na zemljište – ostaju netaknuta. Profesor Čustović ističe da je Federacija BiH vjerovatno “jedina regija na planeti gdje se ne plaća porez na zemljište”.

Gdje je najplodnija zemlja?
BiH ima tri ključne agroregije, ato su kako kaže profesor Posavina (ravnice, pogodna za ratarstvo – žitnice BiH), centralna BiH (brdsko-planinski teren – idealan za stočarstvo i voćarstvo), submediteran (uz dobar sistem navodnjavanja može postati lider u vinogradarstvu, voćarstvu i povrtlarstvu. Trenutno – sve se uvozi.

“Dodatno, preko 100.000 ha kraških polja i planinskih područja ostaje neiskorišteno, Gacko, Nevesinje, Livno…”

Živjeti od zemlje – mit ili realnost?
“Ne radi se o zainteresiranosti ljudi, već o postojanju agrarne politike – a nje nema,” jasan je profesor Čustović.

Mladi ne žele raditi u sektoru bez sigurnosti i podrške. Proizvodnja hrane je na margini društva, a država ne garantuje ni osnovnu prehrambenu sigurnost građanima.

U selima se prazne kuće, dok uvoz hrane raste. Očekivati da se uvoz prepolovi je nerealno bez sistemskih promjena.

Bez ruralnog razvoja nema poljoprivrede
Jedini realni okvir za spas sektora je ruralni razvoj. EU je već uvela ovaj koncept u sve svoje politike, dok BiH još tapka u mjestu.

Ruralni programi moraju uključiti puteve, internet, škole, zdravstvene i socijalne usluge, dostupnost hrane, lijekova, veterinarske zaštite, besplatan prijevoz za učenike i studente iz ruralnih krajeva, razvoj agroturizma, ekološke proizvodnje i lokalne prerade.

Poljoprivreda ne može sama nositi ruralni razvoj, ali mora biti njegov ključni oslonac.

Profesor Čustović jasno poručuje. “Nema agrarne politike, nema zaštite zemljišta, nema strategije. Sve ukazuje da se država povlači iz sela. Ako tako nastavimo – ostat ćemo bez hrane, bez sela i bez sebe.”

Ako želite razumjeti stanje BiH agrara – poslušajte onoga ko ovu zemlju poznaje do korijena. A ako želite promjenu – ona mora početi upravo od zemlje, prenosi N1.