Kada prvu utakmicu za bodove nakon pauze, koja je trajala skoro više od dva mjeseca, igrate u gostima, onda je svakako jedan od prioritetnih ciljeva ostati neporažen. Naravno, jesu iz tabora Veleža najavljivali pobjedu u Bijeljini, jer su igrali protiv objektivno lošijeg tima koji je bio desetkovan ozljedama i odlascima, ali kada se uzme u obzir činjenica da su i Veležu nedostajali neki igrači, da je igrao više od pola sata s čovjekom manje, onda mjesta nekom prevelikom nezadovoljstvu nema.

Nezadovoljstvo u Veležu naglašeno je ishodima susreta ostalih ekipa s kojima bi se Velež trebao boriti za mjesta koja vode u Europu. Željezničar i Sarajevo su uzeli po bod, Široki je u finišu s penala ugrabio tri, dok su tek nešto lakše, ali i donekle očekivano, do pobjeda došli Zrinjski, Tuzla City i Borac. Ipak, treba uzeti u obzir i to da je još uvijek početak i da su bilo kakve analize jednostavno nemoguće, barem ne one velike. Svi ulaze u utakmice sa puno respekta prema protivniku, rizik se skoro i ne preuzima. Razumljivo, to je i zbog činjenice da je pet klubova posloženo u tri boda i svaki poraz u takvoj situaciji pa skoro vas izbacuje iz tog društva.

Ono što smo vidjeli protiv Radnika dijelom nije bilo loše, ali je opet bilo daleko za recimo jednu sigurnu  pobjedu. Nedostajalo je malo više rizika u sredini terena, malo više kreacije iako je ona dobrim dijelom bila uvjetovana lošim terenom. Opet, u tom periodu kada se igralo jedanaest na jedanaest, Veležove najbolje prilike imali su Radovac i dva puta Anđušić, koji nisu napadači, već vezni igrači. Uz prave lopte iz sredine terena, Veležu je nedostajalo prodornosti sa boka, sa krila, Radović i Ćosić su bili orijentirani na defanzivne zadatke, dok je prema naprijed, gledajući bokove ,Velež bio više nego skroman.

Za idućeg rivala, Borac, trebat će i kreacije u sredini i prodornosti po bokovima, ali i više rizika, međutim, pitanje je koliko Velež može ići u rizik protiv jedne ekipe ako što je Borac. Određeni segmenti u samoj igri dali bi se popraviti, neki igrači bi se mogli promijeniti, ali upravo tu leži najveći problem Veleža. Sa svakim kartonom i ozljedom, Dudiću je prostor za manevar manji i pitanje je kako će se stvari razvijati u nastavku sezone. Kako vrijeme prolazi, najave o eventualnim transferima, dolascima igrača, po svemu sudeći ostaju najave… a na Dudiću težak zadatak da od ekipe koja je takva kakva jeste, iz koje je u prvom dijelu izvukao jako puno, proba još nešto napraviti - izvući ili pripremiti neko iznenađenje za protivnika.F. I.