Od AEK-a do Borca, Velež je visoko letio pa nisko pao. Za prvo, za neočekivanu dobru europsku prezentaciju, klub se s pravom dizao u nebesa, ali ovo drugo – ovaj pad – tu su ipak proradile emocije koje su kada je Velež u pitanju uvijek jake, a ponekad i štetne. Je li prekid protiv Borca i napad na suce bio trenutak  koji će odrediti sezonu Rođenih?

Koliko se pričalo i pisalo o neočekivanom uspjehu Veleža u povratničkoj sezoni u Europu, na tu se temu skoro pa više nema što dodati. Trideset i tri godine čekao se taj europski nastup i kad je došao – bio je to pravi hit. Coleraine je izbačen, pomalo sramežljivo, ali je izbačen. A onda je pukla bomba, na razini Europe. U srazu s Veležom, u dva meča, Mostarcima se morao pokloniti favorizirani AEK i samo je to bilo dovoljno da se iz pepela izvuku priče o nekoć moćnom Veležu protiv kojeg se povijala i Borussia Dortmund.

Ali podsjetnik da je to bilo nekada, a da ovaj današnji Velež funkcionira u jednom drugom vremenu, došao je vrlo, vrlo brzo. Nedugo nakon Elfsborga protiv kojeg se nije moglo, ali što je svejedno zavedeno u arhivu slavnu arhivu Veležovih euro-nastupa.

Mostarci su na prvenstveni kolosijek skrenuli prevelikom brzinom, onom sa europskih autocesta, ne obazirući se pri tomu na zahtjevne prijevoje bh. drumova, a kada se umor/stres zbog te lude, nekontrolirane vožnje nagomilao – došlo je do ružne nesreće, do tragedije. Utakmica s Borcem na prvu nije mirisala na takvo što, ali sada, iz ove perspektive, djeluje da je joj je suđeno da bude obilježena kao utakmica koja je možda i odredila sezonu Veleža. Kako, zašto? Pa iz par vrlo jednostavnih razloga.

Kao prvo, s Borcem je zbog sudačke tematike u svakom od nekoliko zadnjih obračuna iskrilo – prije i poslije tih utakmica. Kao drugo, ulazak navijača na teren, napad na suca na stadionu, već su to dovoljno grubi prekršaji da bi se prvenstvena kampanja održala na sigurnom kursu – zbog kazni, zbog nepotrebnih pritisaka, nepotrebno prizvanih u jednoj utakmici na koju se s rezultatske strane gledalo kao priliku za povratak u prošlosezonski ritam.

Na tu se incidentnu završnicu utakmice nadovezao još jedan krupniji, skoro pa tragičan događaj – napad na suce u Jablanici, napad koji je iznjedrio ozljede i zapaljen automobil. Incident za kojeg nema opravdanja. FK Velež tu nitko neće moći okriviti i ne treba, ali događaj je to koji će na Velež utjecati – itekako. Jer jasno je da je to bila posljedica prekinute utakmice, a kao takva sigurno će se odraziti na psihu svih u klubu, na kraju i igrače koji su ti koji od kojih ovisi sportski uspjeh/neuspjeh.

I sada, ono pitanje iz naslova: Šta bi? Šta se dogodi? Pa dogodilo se to da se Velež vratio u stvarnost – iz bajkovite Europe. Sva ona nakupljena pozitivna europska energija sagorjela je u nepovrat, a da se nije iskoristila na konstruktivan način – naprotiv. Velež se grubo probudio i svima u klubu, možda djelom i oko njega, opet je sinulo kako još jučerašnji uspjeh može vrlo brzo, za manje od 90 minuta, postati jučerašnjom temom, 'lanjskim snijegom'. I sada, kada je puklo, postavlja se pitanje: Je li se moglo drukčije, je li se mogao izbjeći ovaj pucanj u nogu? Moguće. Vjerojatno. Je li to bila prvenstvena srijeda koja bi mogla odrediti sezonu Veleža. Isto tako. Moguće. Vjerojatno.  

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba