Ovakvih utakmica, kao što je bila posljednja protiv Radnika, sigurno će biti u nastavku sezone. I na to moraju biti spremni kako igrači, tako i navijači Veleža.

Dva remija protiv istog protivnika u kratkom razdoblju pokazuju da Radnik jednostavno ne leži Veležu. Jer neke su se stvari ponovile. Razlika je samo bila u broju postignutih golova. U prvoj utakmici Velež nije zabio gol u prvom poluvremenu, kasnije se morao čupati. U drugoj, opet je Velež imao svoje prilike koje nije iskoristio - za razliku od protivnika. Vratio se jednom, vratio se i drugi put ali to nije bilo dovoljno za pobjedu. Dva su boda itekako važna, vrijedna u borbi za mjesta koja vode u Europu, ali kada se pogleda start proljetnog dijela, odnosno četiri kola koja su iza nas, teško se možemo oteti dojmu da je neka ekipa briljirala i napravila ono što se od nje očekivalo. Možda tek recimo Široki Brijeg. Svi ostali iz tog gornjeg doma, imali dobrih i loših partija, izgubljenih bodova. Ostaje pitanje - što je razlog ovog kiksa Rođenih?

Jesu li nakon serije bez poraza igrači možda podcijenili protivnika? Možda u neku ruku. Je li ih protivnik iznenadio s trojicom u zadnjoj liniji? Rekao bih da nije, jer su analizirajući Radnik i promjenu formacije, u drugom poluvremenu susreta kontra Borca bili spremni na to. Je li bilo previše ofanzivno orijentiranih individualaca u prvoj postavi? Možda, jer Brandao – Anđušić – Cvijanović – Georgijević već duže vremena na terenu nisu bili zajedno od prve minute, dok je, čini se, donekle trpjela sredina - tamo gdje je Velež najjači, bilo ofanzivno ili defanzivno. Velež jeste i sada imao daleko veći posjed (70:30) i daleko više stvarnog vremena igre na svojoj polovini, ali sve to nije bilo dovoljno. Gosti su znali da moraju maksimalno usporiti ritam utakmice, da moraju sitnim prekršajima na sredini terena zaustaviti bilo kakvu brzu tranziciju domaćeg sastava i dobrim dijelom su uspjeli. Pokušao je šef Feđa Dudić u drugom dijelu mijenjati igrače, formaciju… što bi možda urodilo plodom da gosti iz jednog prekida nisu ponovo poveli.

Bilo kako bilo, pauza će dobro doći Veležu, prije svega da ekipa regenerira - jer osim Georgijeva i Zubanovića, u rosteru nema novih igrača, što može biti problem ako zatreba svježe krvi. Također Velež mora podignuti, tako da kažemo, nivo opasnosti po protivnički gol, jer iz utakmice u utakmicu ima posjed, daleko više na svojoj strani, a to se na terenu u pojedinim trenucima ipak ne osjeti. Mora biti opasniji iz prekida, kojih Rođeni po utakmici izvedu veliki broj, baš kao što mora biti opasniji, prodorniji u igri prema naprijed - po bokovima.
Naravno, od dva izgubljena boda ne treba praviti dramu, ali da bi ostao u iscrpljujućoj borbi za mjesta koja bi mogla voditi u Europu, Velež svoju igru jednostavno mora za podići nijansu, dvije. F. I.