Svako malo dogodi se situacija u kojoj je potrebno dodatno objasniti - zašto je trener dobio otkaz? Jer na prvu - nije jasno. Situacija u kojoj su se našli Zrinjski i Krunoslav Rendulić, upravo je takva, a najsvježije izjave sada već bivšeg stratega Plemića – dale su naslutiti i pravu istinu... koja se i ovog puta smjestila 'negdje između'.

Bilo je slučajeva kada su Zrinjski, ali i ostali premijerligaši, otpuštali trenere s prve pozicije. Obično bi klub ostao dužan za to neko službeno objašnjenje, ali istinu nije bilo teško dokučiti – trener se u tu situaciju doveo zbog narušenih odnosa, najčešće s Upravom... koja bi osjetila da je ovaj izgubio konce. I da je najbolje reagirati na vrijeme, dok nije kasno. To se sigurno u nekoj mjeri dogodilo i sa Zrinjskim i donedavnim trenerom Krunoslavom Rendulićem koji je sada, u podcastu Tribina, javno progovorio o svojim zadnjim danima u Mostaru.

- Prvi put nešto se spremalo prije dva mjeseca kada smo izgubili od Posušja. Tada se moglo naslutiti da stvari ne idu u pozitivnom smjeru. Kada novine počnu brujati da vam se sprema otkaz, a klub ne stane iza vas glasnim priopćenjem i kaže 'nije tako', onda je jasno odakle vjetar puše. Moj otkaz traje već dva mjeseca, primjetio je Rendulić koji je optušten nakon teškog poraza (0:3) od Veleža, najtežeg poraza u gradskim derbijima ikad.

I dok se Rendulić na situaciju po otkazu osvrće s opservacijom kako je po pitanju rezultata i igara 'situacija bila više nego u redu', tribine su već neko vrijeme imale zamjerki na njegov rad... a tribine je nemoguće ignorirati. Ne kažemo da ga je smijenila ulica, ali ako postoji nezadovoljstvo navijača, a Uprava ga ignorira, to teško može izdobriti – barem na duže staze. A prigovaralo mu se da je previše uljudan, da mu nedostaje mangupluka, da je previše defanzivan, a kao najveći grijeh isticala se činjenica da nije nastavio ultra-napadačkom rutom u Mostaru i dalje omiljenog mu prethodnika, Sergeja Jakirovića... gdje možda leži 'njegov najveći propust'.

- Ne bih ulazio u razloge, ali bih rekao da sam na kraju postao žrtva svog uspjeha. Letvica je podignuta visoko, a naravno da ljudi u svemu tome postanu i nerealni. Svi smo mi to pomalo, ali treba sagledati priču i donijeti zaključke na realnim osnovama. Mi smo drugi u prvenstvu, jako dobre partije pružali smo u Europi, pokušao je Rendulić još jednom iznijeti validne kontraargumente odluci Uprave.

Žrtva vlastitog uspjeha? Da, jednim dijelom. Jer nakon što je sa Zrinjskim uzeo povijesnu duplu krunu i izborio prvi plasman nekog bh. kluba u UEFA-ine skupine, prosječne partije, a posebno teški porazi, nisu više prolazili kao nešto - što se događa. Naprotiv, Renduliću se u tim situacijama spočitavalo da je srozao igru u odnosu na prošlu sezonu, a oni oštrijeg jezika na to dodavali da mu je prethodnik Jakirović stvorio ekipu koja je neko vrijeme igrala po inerciji.

Da se razumijemo, Renduliću naslove i europsku jesen nitko neće moći oduzeti, teško da će mu se moći spočitavati i neke velike greške u zadnjem periodu na klupi... kao što mu se ne može prigovoriti karakterna suprotnost u odnosu na Jakirovića. No isto tako, bila je to suprotnost koja mu nije dozvoljavala da možda rezolutnije, oštrije reagira u situacijama kada bi Zrinjskog 'nestalo' u pojedinim utakmicama. S druge strane, gledajući iz ove perspektive, možda se u nekim medijskim istupima mogao suzdržati, kao npr. onda kada je nakon AZ-a javno poručio da 'Uprava zavuče ruke u džep' i premira igrače...

Svi ti neki sitni detalji kada se skupe na gomilu, a na vrhu te gomile dođe onaj poraz od Veleža i već neko vrijeme pomalo narušen odnos s tribinama, dogodi se – što se dogodilo.

Ukratko, Rendulića je zadesilo prokletstvo koje seže dalje od konstatacije da je 'postao žrtvom vlastitog uspjeha'.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba