Nedavno je jedan lokalni poduzetnik i čelnik 'devedesetke' u Središnjoj Bosni s gnušanjem javno kazao kako Hrvatima više štete nanosi jedan tamošnji moćnik stožerne Čovićeve stranke, inače federalni izalanik, nego li Željko Komšić.

Ta za mnoge nezamisliva usporedba otkriva zapravu svu tragikomčinu sliku hrvatske političke svijesti, ali i zbilje u BiH. Željko Komšić je za dobar dio Hrvata personifikacija najvećeg političkog zla i parazita koji je uz pomoć bošnjačke politike uzurpirao i nagrdio ustavna prava najmalobrojnijeg naroda.

Komšićev odmak od Hrvata

 On se unazad nekoliko godina, zapravo najviše u drugom i trećem mandatu, totalno otuđio od Hrvata ili, konkretnije, praktično je zastranio i prekinuo svaku vrstu komunikacije s hrvatskim predstavnicima i običnim hrvatskim pukom.

Mnogi mu, čak i ljevičari, zamjeraju na tome i smatraju da mu je to neoprostiv grijeh i velika politička pogreška. Hrvatski član Predsjedništva BiH, koji to negira biti, je imao ogromnu šansu još 2006. godine kada je prvi puta izabran u Predsjedništvo BiH.

Za mnoge je bio velika nada, svijetlost na kraju tunela. Nadolazeći Komšić je imao neupitnu potporu velikog broja hrvatskih intelektualaca u Sarajevu i šire i svih onih koje je zadavila i žive pokopala izdajnička politika kleptomanskoga HDZ-a BiH.

U startu je imao i vjetar u leđa od vrha Franjevačke provincije Bosna Srebrena. Već pred prvi Božić u njegovom prvom mandatu tadašnji provincijal Mijo Džolan sa subraćom je srdačno ugostio Komšića na “živim jaslicama” u Franjevačkom centru na Kovačićima.

Čak je Željko Komšić bio i na polnoćki na Bistriku, a onda je nenadano pokidao sve niti sa svojim hrvatskim narodom. Franjevci su mu okrenuli leđa, u zadnje vrijeme politički ga se odrekao i najlojalniji fra Mirko Majdandžić. Danas je Željko Komšić “persona non grata” u sredinama gdje vlada Čovićev HDZ BiH.

Titova djeca

Zato je javnost sa sjetom i nostalgijom primila vijest da je Željko Komšić u srijedu posjetio povratnike Hrvate u Bosanskoj Posavini.

Naime, kako je priopćeno, na poziv hrvatskih povratnika u Bosansku posavinu, naselje Foča, staru župu kod Doboja posjetio član Predsjedništva BiH Željko Komšić. Tu je s resornim federalnim ministrom Edinom Ramićem i predsjedateljem Gradske skupštine Sevlidom Hurtićem svečano otvorio novoizgrađeni SRC „Brize“.

-Politička izdaja Bosanske posavine je proizvela propadanje ovog dijela BiH, pa se samo političkim putem može i djelovati, jedinstveni su političari, ali i povratnici u Posavinu, javili su mediji.

Brojni povratnici i predstavnici povratničkih udruga dočekali su Komšića u novoizgrađenom SRC „Brize“. U izgradnju je uloženo oko 60.000 maraka, od čega je Federalno ministarstvo za raseljene osobe i izbjeglice osiguralo 24.000.

Sama suma novca nedvojbeno ukazuje da je Komšić došao u Foču po nagovoru i pokroviteljstvom federalnog ministra Ramića, dakle opet pod okriljem famozne SDA i to ostavlja dozu gorčine. Komšićeva 'naknadna pamet' je čista predizborna manipulacija i zakašnjeli politički manevar.

To se moralo dogoditi davno i trebao je biti fokus i kontinuitet Komšićeve prohrvatske politike.

Narod nema nikakve koristi

Danas Hrvati žive tragikomičnu, apsurdnu političku stvarnost. Imaju dva izdanka krute komunističke mreže i indoktrinacije oko kojih vode teške političke ratove, a ta “titova djeca” beskrupulozno profitiraju na nacionalnoj muci.

Ortodoksnog Željka Komšića, kako kaže HDZ 'nametnutog', simbola vazalstva s jedne strane, te okorjelog jugonostalgirača, kako kažu Čovićevi protivnici, ujdijevca, danas hibridnog, lažnog, nacionaliste i napuhanog katolika Dragana Čovića s druge strane.

Oko njih se sve vrti, oni jedan drugoga politički hrane, a sluđeni puk niti od jednog nema gotovo nikave koristi. Dapače Hrvati su, ali puno većom Čovićevom krivicom, svedeni gotovo u status nacionalne manjine na brojku od oko 250 tisuća s tendencijom da pod lažima, manipulacijama i pogreškama Dragana Čovića i njegovih suradnika totalno politički nestanu.

J. S.