Piše: Dragan Bradvica

Odete u trgovinu, kupite par osnovnih životnih namirnica i za to vam treba, u najboljem slučaju, duplo više novca nego u isti vrijeme prošle godine. Plaće su iste ili blago rasle. Ipak, bh. politički genijalci vas uvjeravaju kako se nikada nije živjelo bolje.

Mladi bračni parovi planiraju kupnju stana ili kuće, za to vam treba pravo bogatstvo, ali bh. političke (kvazi)elite vas uvjeravaju kako se nikada lakše i povoljnije nije dolazilo do nekretnina.

Izuzetno značajna količina novca vam treba i za kupovinu automobila, pa onda i birokratske procedure na kojima vam država uzima popriličan iznos koji bi trebao ići za modernizaciju cesta, onda s automobilom izađete na naše ceste i u nemalo slučajeva tek nakon polusatne vožnje morate kod automehaničara. Ipak, vaša vlast se hvali kako je BiH najveće gradilište (i tako već desetak godina) i kako je putna infrastruktura bolja no ikada. Istina je – ali samo u virtualnom svijetu i YouTube prezentacijama.

Međutim, tijekom cijelog tog vremena u tiskovinama, na TV programima, Internet portalima i društvenim mrežama iz minute u minuti možete vidjeti lidere političkih stranaka kako podgrijavaju političku atmosferu.

Izdajnici i zaštitnici, legitimni i nelegitimni, borci za pravdu i istini i oni drugi, velebni programi rada… I onda međusobno pljuvanje. Sve za komadić vlasti, udobne premijerske, ministarske i direktorske fotelje. I onda ponovno nerad i iste teme – izdajnici, nelegitimni, pošteni i nepošteni… A žitelji i njihove potrebe – neka se snađu sami, naravno nakon što ih vlasti 'ogule' preko nebrojenih harača, a ako im se ne sviđa neka idu u Njemački, Irsku, Austriju…

Pjesnik D. J. Juvenal u svojoj desetoj satiri karakterizirao dekadentni mentalitet puka u carskome Rimu riječima: 'Kruha i igara'. Narod ne traži ništa drugo nego da mu vladar dijeli žito i priređuje besplatne igre u cirkusu. Ova uzrečica može se primijeniti i na stanje u Bosni i Hercegovini. Samo s jednom važnom izmjenom – nema kruha.

Dok se naše političke (kvazi)elite i dalje valjaju u istom političkom blatu kao posljednjih 27 godina kruh za brojne bh. žitelje postaje pravi luksuz. Tako u utorak dolaze vijesti o novom poskupljenju.

Prema podacima Zavoda za statistiku Republike Srpske prosječna cijena bijelog kruha u rujnu prošle godine bila je 2,28 maraka, a ovog rujna 2,97 maraka. Cijene su izračunate za kilogram kruha. Običan kruh u Banjaluci, oko 600 grama, trenutno košta od 1,80 do dvije konvertibilne marke.

A od 1. prosinca ide novo poskupljenje kruha za 10 feninga. Gospodarstvenici iz ovog entiteta jasno najavljuju kako od 1. siječnja ide i 50 posto poskupljenja cijena električne energije (vlasti na sva zvona su obećavale kako se to neće dogoditi) pa će opet račune beskrupuloznih i bahatih vlasti plaćati žitelji koji se sve više i više hrane po pučkim kuhinjama i kontejnerima.

Ali nema veze. Za naciju, entitet ili državu treba patiti. Ako treba neka narod pase i travu samo da se očuva ono na što ih upozoravaju njihove vođe. Vođe, u svojoj teškoj borbi za te ciljeve i dalje će uživati u ekstremnom bogatstvu. Jedni i dalje upozoravaju da ukoliko oni padnu s vlasti slijedi kaos, a ovi koji žele zauzeti tu vlast nude nešto novo i kako je bolji život tu iza ugla. To što su i ti stari i ti novi na sceni već 20-ak godina, što su i jedni i drugi bili vlast i obnašali najviše pozicije, nema veze.

Sada dolazi neko novo, bolje vrijeme. I u jednom su u pravu. Oni koji budu dio vlasti njima, njihovim partijskim drugovima i njihovoj vojski uhljeba uistinu dolaze bolji dani. A njihove bolje dane će platiti ljudi koji iz mjeseca u mjesec preživljavaju sa 430 maraka mirovine ili 700 maraka plaće.

Ali ništa za to. I oni će dobiti nešto. Nove političke igre. Ovaj put i pojačane. Jer treba kompenzirati to što kruha ima sve manje. Novi čin farse u kojoj 27 godina svi osim političara i političkih kapitalista propadamo. Ali, glasali ste, gledajte….