Piše: Dragan Bradvica

U Bosni i Hercegovini gotovo je pravilo da se političari ali i obični žitelji više bave 'velikim političkih igrama' u svijetu i događajima iz prošlosti nego temama koje im bukvalno život znače. Tako se mjesecima u javnosti vodila debata o američkim izborima, svakodnevno se priča o tome što misli Merkel ili Macron, koji će biti sljedeći potezi Putina…

Tu je nezaobilazna prošlost i rasprave pa i svađe o onome što se događalo prije 100 ili 200 godina. Istovremeno vrlo rijetko možete čudi debate o tome zbog čega nam je kupovna moć tek 32 posto prosjeka Europske unije, zbog čega ovim tempom razvoja ćemo ono gdje je danas EU stići za oko 100 godina, zbog čega nam je obrazovni sustav u rasulu, zbog čega nam gro ljudi radi do iznemoglosti za mizerne plaće, kako je moguće da nam je zdravstveni sustav takav da smo po smrtnosti od korone treći u svijetu, kako je moguće da nam korupcija svake sekunde u BiH proguta 40-ak maraka… Na osnovu toga logično se zapitati ima li država kakva je naša uopće ikakvu šansu za uspjeh?

Trenutna slika BiH

Takav odnos političkih (kvazi)elita i ignorantski odnos žitelja doveo nas je u situaciju kako je prema posljednjih podacima 402.146 osoba na evidencijama zavoda i službi zapošljavanja u BiH.

Nadalje, od onih koji imaju sreću da rade čak 40 posto radi za plaću manju od 650 maraka (usporedbe radi veći je samo paušal koji primaju zastupnici i izaslanici u Parlamentarnoj skupštini BiH).

Istovremeno, sindikalna potrošačka košara za četveročlanu obitelj u BiH se kreće oko dvije tisuće maraka pa je iz toga više nego jasno zbog čega nam je životni standard takav kakav je danas.

Isto tako, podaci pokazuju kako preko 500 tisuća stanovnika u BiH (procjene govore kako trenutno u zemlji ne živi više od 2,7 ili 2,8 milijuna ljudi) živi od socijalne pomoći. Javne kuhinje su nam poodavno pretrpane a sve više i više nam kontejneri postaju grana gospodarstva.

U isti to vrijeme, plaće političare su najveće u Europi ukoliko ih stavimo u korelaciju s prosječnim plaćama u BiH. Politička, ekonomska i pravna nesigurnost dovela nas je u situaciju da smo država s najmanjim ulaganjima iz inozemstva u ovom dijelu Europe. Zdravstveni sustav nam svake godine 'pojede' više od tri milijarde maraka, gotovo na mjesečnoj bazi vidimo kako entitetske vlasti bolnicama daju desetine milijuna maraka a istovremeno usluga je najgora u regiji i od koronavirusa nam je smrtnost ogromna. 

Vrijeme da se svi probudimo

O sličnim pokazateljima gdje je današnja BiH mogao bi se napisati roman ali i ovo je sasvim dovoljno da svatko ima pravu sliku države. Naravno, najbolje je vidi svi narodi i žitelji samo pogledom na svoj novčanik i stanje bankovnog računa.

Jasno je svima da se političari neće promijeniti sami od sebe, da će naprosto prestati raditi ono što rade posljednjih 25 godina. Bez pritiska javnosti stvari će biti isti pa čak možda i gore. Običnog žitelja ove zemlje ne treba previše zanimati što rade najjače sile i geopolitička kretanja ali svakako ih treba zanimati kako žive i budućnost vlastite djece.

Ukoliko se ubrzo ne probudimo iz višedesetljetnog sna i počnemo koristi demokratska sredstva pritiska na one koje smo izabrali da nas zastupaju uskoro za tim više neće biti niti potrebe. Uskoro ćemo što zbog malog nataliteta, što zbog masovnog iseljavanja ostati bez ljudi, a upravo su ljudi najveći kapital.