Jučer se navršilo 28 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Sporazuma koji je zaustavio rat i blokirao zemlju na tri desetljeća. Svi se slažu da je potrebna alternativa, ali nisu sigurni u održivo rješenje.

Gotovo tri desetljeća nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma  u BiH je doputovao glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg. Došao je s porukom koja najbolje govori o funkcionalnosti sporazuma, koji je potpisan prije 28 godina.  

-Razgovarali smo o sigurnosnoj situaciji u vašoj zemlji i regiji. Saveznici snažno podržavaju suverenitet i teritorijalni integritet vaše zemlje. Zabrinuti smo zbog secesionističke retorike, kao i vanjskim uticajem, posebno Rusije, rekao je Stoltenberg, čija se posjeta zemljama zapadnog Balkana poklopila s ovim važnim datumom.

U američkoj vojnoj bazi Right Peterson u blizini gradića Dayton, prije 28 godina parafiran je sporazum koji je zaustavio rat ali i donio ogromne probleme za zemlju tri desetljeća nakon toga. Tolike, da prvi čovjek NATO-a snaga ali i svi ostali međunarodni dužnosnici i dalje tokom svake posjete ponavljaju da „podržavaju suverenitet i teritorijalni integritet BiH“, iako je zemlja međunarodno priznata prije 30 godina.

Nefunkcionalni raj

Bez obzira o kojem etničkom taboru u BiH se radi, manje-više  svi su na stanovištu da trenutno uređenje BiH stvara blokade, samo je razlika u tome da li su te blokade namjerno izazvane ili su zaista produkt Ustava BiH koji je dio Daytonskog mirovnog sporazuma.

-Postoji stereotip da je za sve naše muke kriv Daytonski sporazum. U njemu se mogu naći mnoge manjkavosti. Ali i s najboljim rješenjima nećete se pomjeriti s mjesta ako nemate ljude i politike koji sami žele svojim radom pomoći državi, kaže univerzitetski profesor iz Mostara Slavo Kukić, dodajući da u ovoj zemlji postoje samo etnonacionalističke grupacije, kojima ne trebaju rješenja već 'status quo'.

-Za takav izbor ne može se kriviti međunarodna zajednica. U neformalnim krugovima često se može čuti da i njima odgovara „stanje nedovršenog rata“, kako bi mogli djelovati u nekom pravcu ukoliko im to bude u interesu. Za ovakvu BiH krivi su građani koji biraju vlast onakvu kakvu žele, kaže Kukić, zato je licemjerno dodaje, kriviti bilo koga drugog. Uključujući i sam Daytonski sporazum.

-Čak i hipotetički da pretpostavimo da je u Daytonu dogovorena unitarna BiH, samo s dva nivoa vlasti, ništa drugačije ne bi bilo, jer bi isti ovi ljudi bili na vlasti i koristili samo druge mehanizme za opstanak, kaže Kukić, prebacujući krivicu na građane.

-Građani su krivi što se daju izmanipulirati već 28 godina i prevoditi preko vode kao najobičnija stoka, zaključuje Kukić.

Zamrznuto društvo

U vojnoj bazi, zajedno s tadašnjim predsjednikom BiH Alijom Izetbegovićem, svoj potpis na sporazum su stavili i tadašnji predsjednici Srbije i Hrvatske Slobodan Milošević i Franjo Tuđman. Od tada do danas stvorio se narativ da su ove dvije zemlje garanti Daytonskog sporazuma, iako su samo potpisnici. Garanti su samo za dio sporazuma koji se odnosi na održavanje mira, traženje nestalih lica i prisustvo međunarodnih snaga.

Analitičar iz Beograda Dušan Janjić kaže da je  Dayton ispunio svoju misiju u smislu zaustavljanja rata  li ne i onaj drugi dio - stvaranje demokratskih institucija i izgradnju mira. Umjesto toga, međunarodna zajednica je uspostavila svoju kontrolu nad BiH koju vodi Europska unija i Amerika, koji su se smjenjivali na tom planu.

-To više nije ni status quo, ni zamrznut konflikt. To je zamrznuto društvo, kojem se ne dozvoljava da živi. Oni žive ispod leda, a led održavaju provjereni partneri međunarodne zajednice, koji su na vlasti svih ovih godina u BiH, kaže Janjić.

-Vi kada pomiješate sve te sastojke od kojih se sastoji uređenje BiH, to jelo ne može da se jede. Kantoni, nakaradni federalizam... a jedino čega nema je efikasne vlasti ni na nivou kantona, ni na nivou države, kaže Janjić, navodeći da su rješenja međunarodne zajednice zastarjela, te da nema ni političke volje unutar BiH za bilo kakav napredak.

Ni Daytonskog sporazuma, ni zajedničkog praznika

-BiH treba ono što je predlagano deset godina nakon rata - novo ustavno uređenje. Amerikanci, koji su intenzivirali pregovore prije tri godine, nisu mogli ni Izborni zakon da završe. Jedina opcija je da se uz mukotrpan rad domaćih političara, civilnog društva i političara u Srbiji i Hrvatskoj, dođe do nove teritorijalne organizacija BiH, zaključuje Janjić, ističući kao najveći problem nefunkcionalnost kantona, ali i centralizaciju Republike Srpske.

Prema Daytonskom sporazumu, koji je službeno potpisan u Parizu 14. prosinca iste godine, Bosna i Hercegovina se sastoji od dva entiteta - Republike Srpske i Federacije BiH, te Brčko distrikta. Kuriozitet je da je su potpisani samo Aneksi na engleskom jeziku i da je originalni primjerak izgubljen, što je otkriveno 2008. godine. Čak ni obilježavanje ovog dana ne tretira se isto u dva entiteta, jer je samo u RS-u to praznik i neradi dan, za razliku od Federacije BiH, gdje se Dan državnosti obilježava nekoliko dana kasnije 25. studenog. Kao i sve ostalo, ni pitanje državnog zakona o praznicima nikada nije dogovoreno.

Profesor iz Banjaluke, stručnjak za međunarodne odnose Miloš Šolaja, kaže da je Dayton projektiran tako da se nakon rata uspostavi funkcionalna država, bez stranog prisustva. Međutim, očigledno je da ni koncepti u međunarodnoj zajednici nisu bili jedinstveni, pa su svi faktori nastavili i dalje da funkcioniraju.

-Prema tome, to se može proglasiti potpunim neuspjehom međunarodne zajednice, počev od procjene do realizacije, pa sada imamo potpuni nedostatak koncepta i Bosnu i Hercegovinu, koja besciljno luta u improvizacijama, kaže Šolaja, ističući da je jedini način domaći dogovor.

-Da se konstitutivni elementi u BiH sami i bez odlučivanja međunarodne zajednice dogovore o načinu i budućnosti funkcioniranja BiH. Tako da bi u tom slučaju mogli da govorimo o funkcionalnoj državi. Sve ostalo je lebdenje u vakumu, zaključuje Šolaja.

Dayton 2

2009. godine međunarodna zajednica je pokušala ponovo da pokrene priču o ustavnim promjenama, okupivši tadašnje lidere najvećih partija u vojnu bazu Butmir u Sarajevu - predsjednika SNSD-a Milorada Dodika, Demokratske partije Dragana Čavića i PDP-a Mladena Ivanića, Stranke za BiH Harisa Silajdžića, SDA Sulejmana Tihića, SDP BiH Zlatka Lagumdžiju, HDZ-a BiH Dragana Čovića i HDZ-a 1990 Božu Ljubića. Na stolu je bio američko-europski paket ustavnih promjena koji je između ostalog predviđao jačanje uloge Parlamenta BiH i Vijeća ministara, te uspostavljanje funkcije predsjednika BiH s dva zamjenika umjesto sadašnjeg tročlanog Predsjedništva. Prijedlog je za srpsku stranu bio neprihvatljiv, jer je predviđao centralizaciju BiH, a i sam koncept „raspakiranja Daytona“ ni danas nije prihvatljiv političarima iz RS. Iako je tada rečeno da će se pregovori nastaviti, to se nikada nije desilo u tom obliku.

Original Daytonskog mirovnog sporazuma sastoji se od 11 aneksa, koji su njegov sastavni dio. Aneks 4 ujedno je Ustav BiH kojim se potvrđuje suverenitet i teritorijalni integritet BiH, s dva entiteta i distriktom. Ostali aneksi definiraju mirovna rješenja, međuentitetsku graničnu liniju, izbore, arbitražu, ljudska prava, izbjegla i raseljena lica, očuvanje nacionalnih spomenika, civilno sprovođenje sporazuma, međunarodne policijske snage, te osnivanje javnih poduzeća u BiH, piše DW.