Laku noć bolja i uspješnija budućnosti, dobro jutro korupcijo i nastavku propadanja
Piše: Dragan Bradvica
Bosni i Hercegovini Daytonskim mirovnim sporazumom uistinu jeste navučena luđačka košulja a njeni konstitutivni narodi i svi žitelji u toj košulji već 25 godina životare u bespućima nečega što tek od milja zovemo državom i što je okovano u korupciji i kriminalu.
Dok se vojska od više od 426 tisuća nezaposlenih svaki dan pojačava, dok više od polovice onih koji rade ima plaće oko 700 maraka, dok umirovljenici samo čudom preživljavaju 'od prvog do prvog', bh. političke (kvazi)elite bezobrazno se bogate s istom pričom – oni su zaštitnici od onih drugih i kada njih ne bude upitna je opstojnost tog naroda.
U međuvremenu se na stotine tisuće mladih, obrazovanih i najsposobnijih osoba trajno iselilo iz zemlje jer je iole plaćeniji posao nemoguće promaći – oni su rezervirani za podanike, klimače glavom i profesionalne podizače ruku pa su time uništene i devastirane sve institucije na svim razinama vlasti. Situacija je bukvalno takva da je danas živ Nikola Tesla ne bi se mogao zaposliti u Elektroprivredi ukoliko nema 'partijsku knjižicu' i 'blagoslov dragih vođa'. BiH je definitivno 'failedstate'.
Unutarnje peripetije
Prvi korak ka barem pokušaju ozdravljenja i da se barem ovoj državi, njenim narodima i žiteljima da šansa za uspjeh jeste oslobađanje daytonskih okova, novi, moderni ustav koji će uvažiti realnost u BiH.
Najbolja i formula koja bi vjerojatno jedina dala rezultat jeste unutarnji dogovor politike ali i šire javnosti kako dalje. Nužno je da sve relevantne stranke iz sva tri konstitutivna naroda ali i one koje se deklariraju kao građanske sjednu i točku po točku dogovaraju 'novi dizajn' države kako bi iz srednjovjekovnog zakoračili u globalni i digitalni svijet.
Jedan lijepi balans između etničkog i građanskog svakako nije najlakša stvar na svijetu ali niti nemoguća te ukoliko postoji iole volje relativno se brzo može naći rješenje koje bi napravilo funkcionalnu državu ali koja ne bi bila tijesna za bilo koga i čiji bi ustav jasno štitio sve narode i žitelje.
Međutim, u BiH za takvo što nema niti mrvice šanse. Politički predstavnici RS-a traže povratak na izvorni Dayton što bi možda riješilo dio problema ali i sve nas vratilo 25 godina unazad i donijelo čitav niz drugih blokada, nestabilnosti, zavrzlama itd. Stranke s hrvatskim predznakom žele izmjene Izbornog zakona BiH i poštivanje principa konstitutivnosti ali to rade blago te su mnogo žučniji i srčaniji u raspravama o zadržavanju svojih fotelja i plaća od pet, šest, sedam ili više tisuća maraka nego o ovim temama. 'Političko Sarajevo' nije zainteresirano za bilo kakve promjene po ovom pitanju a ukoliko se i razgovaralo o ovome vrlo rado bi još više unitarizirali državu. I tu se gordijski čvor dodatno steže.
Prema tome, jasno je kako rješenja nema bez 'globalnih igrača'. A njih već poodavno niti je briga za BiH, niti razumiju što se ovdje događa niti se trude razumjeti.
Nerazumijevanje međunarodne zajednice
Dnevni list i autor ovih redaka već godinama upozorava ono što tek u posljednje vrijeme otvoreno govore nositelji vlasti u regiji – unutar administracije Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država sve je manje onih koji razumiju ali se i trude razumjeti kompliciranu situaciju na Balkanu a posebno u BiH.
Niz je kriza koje su svijet preokrenule naopačke – velika ekonomska kriza iz 2008. koja je prerasla u političku, migrantska kriza koja je počela 2015., Brexit, sada pandemija koronavirusa, a sve to pratio je rast nacionalnog populizma, krajnje desnice i ljevice i šarlatana u političkom životu. Kada tome dodate da je i ono inicijativa koje su dolazile iz EU i SAD-a za raspetljavanje 'gordijskog čvora' u BiH dočekane 'na nož' jasno je zbog čega to malo tko više i pokušava.
I dok su se rijetki u BiH trudili predočiti dokaze za ovakve tvrdnje, uredno su dobivali packe, prozivalo ih se za to da ne razumiju procese u EU i regiji, kako se razumiju što je politika, kako su protiv naroda i žitelja itd. Ali sada sve češće i glasnije to govore predsjednici i premijeri u regiji.
Nakon što je Željko Komšić s bošnjačkim glasovima po treći put sjeo u fotelju hrvatskog člana Predsjedništva BiH Hrvatska je na Europskom vijeću iznijela realni problem ugnjetavanja političkih prava Hrvata kao konstitutivnog naroda ali je malo tko to uopće razumio.
Hrvatski predsjednik Zoran Milanović je prije nekoliko dana rekao kako unutar EU nitko ne razumije niti pretjerano razmišlja o BiH. Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović također je rekao da je iznenađen koliko u zapadnim centrima vlada nerazumijevanje trenutne situacije na zapadnom Balkanu. Sve ono je činjenica koja bi morala svima biti jasna.
Dakle, s izuzetkom njemačke kancelarke Angele Merkel koja je jedina od 'velikih igrača' koja prati i itekako zna što se događa u BiH ali i cijeloj regiji, u ostalim najjačim državama svijeta regijom se bave na trećoj, četvrtoj ili petoj razini. Prevedeno – briga na ovu regiji svoji se na niže birokratske razine u tim državama i veleposlanstva koja imaju u državama regije. A oni sigurno niti imaju kapaciteta, niti političke moći da pokrenu nasušno potrebne ustavne promjene koje bi relaksirale situaciju, zaštitile sve narode i žitelje i omogućile da se okrenemo drugim pitanjima – prvenstveno ekonomiji i vladavini prava.
Nekada su na rješavanju problema u 'zemljama krvi i meda' dizajnirali predsjednici SAD-a, Rusije, Njemačke, Francuske… a i tada je do dogovora dolazilo na jedvite jade a je jasno kako sada rješenja neće i ne mogu doći od četvrtog ili petog ešalona vlasti.
I tako smo opet na početku. Ekonomski smo na razini da tek za 100 godina možemo dosegnuti EU i to da ona stoji u mjestu. Demografski smo jedna od najdevastiranijih država svijeta. Vladavina prava je misaona imenica jer u ovoj zemlju bukvalno možete ubiti čovjeka i nikome ništa.
Vladajuće (kvazi)elite više se i ne trude skriti da im je jedino važno zaštiti svoju višemilijunsku imovinu i plaće. Obrazovanje nam je takvo da nam je polovica djece funkcionalno nepismena a uz to da nam djeca imaju najbolje obrazovanje i zdravstvenu zaštitu u zemlju mogu ostvariti tek 58 posto svog potencijala.
I dalje će nas 'drage vođe' uvjeravati da nema veze što nemamo što jesti i 'pasemo travu', naša trava je mnogo ukusnije nego nečiji kolači. Nove Tesle ili Andrići će se odgajati, obrazovati i svoj puni potencijal davati u SAD-u, Njemačkoj, Švedskoj… jer u BiH ne mi mogli raditi niti kao čistači ulica jer misle svojom a ne 'partijskom' glavom. Dok Ruanda lansira svoj satelit u svemir mi smo još na temama Prvog svjetskog rata.
Laku noć bolja, uspješnija i svjetlija budućnosti a dobro jutro korupcijo, kriminalu i nastavku propadanja.