Primarni cilj FEDU-a je potaknuti djecu na iskazivanje i njegovanje talenata i kreativni rad te ljubav prema umjetnosti

Razgovarala Vesna Hlavaček

desk@dnevni-list.ba

Udruženje za promociju kulture Fani i 7. Festival dječje umjetnosti FEDU organizirali su natječaj za izbor najljepše neobjavljene bajke u dvije kategorije – za odrasle autore i djecu. Razgovaramo s predsjednicom FEDU-ovog žirija za izbor najljepše bajke, književnicom Lidijom Pavlović-Grgić.

Lidija, vjerujem da je na natječaj pristiglo puno bajki dječjih pisaca i djece...?

-FEDU je festival međunarodnog karaktera, koji svake godine od 3. do 7. svibnja u Sarajevu ali i izvan glavnog bh. grada promovira stvaralaštvo za djecu u teatru, književnosti, glazbi i likovnosti i stvaralaštvo djece te organizira niz edukativnih i drugih sadržaja na radost i malih i odraslih ljudi. Primarni cilj FEDU-a je potaknuti djecu na iskazivanje i njegovanje talenata i kreativni rad te ljubav prema umjetnosti. Važan segment književnih sadržaja festivala je i bajka, pa FEDU godinama već traga za najljepšim neobjavljenim bajkama u dvije kategorije – za odrasle autore  i djecu. Kad je riječ o odraslima, bajke pristižu iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore, a kategorija za djecu obuhvaća učenike osnovnih škola iz Bosne i Hercegovine. Članovi žirija i ove godine pred sobom imaju široku paletu kvalitetnih bajkovitih kreacija. Moram spomenuti i svoje kolege u žiriju. To su poznati i vrsni pisci za djecu i odrasle: Slavica Lončarić Đugum iz Hrvatske, Draško Došljak iz Crne Gore te Šaban Šarenkapić i Aleksandra Čvorović iz Bosne i Hercegovine. Kao i prethodnih godina, odziv je velik i ovih dana privodimo opsežan, zahtjevan ali i vrlo lijep posao. Jako nas vesele bajke i afirmiranih književnih imena i talentiranih autora za koje će se tek čuti, a posebice nas raduju bajke ispisane dječjom rukom i maštom. Zahvalni smo svim bajkopiscima, a osobito najmlađima, učenicama i učenicima, koji u ovom teškom vremenu pandemije pišu i dišu s nama. Moram spomenuti da će direkcija FEDU-a poslije proglašenja nagrađenih ,pristupiti objavi svojeg tradicionalnog izdanja – „Vilenjakova pera“. Ta zbirka nagrađenih bajki svake godine ujedinjuje nagrađene poznate pisce za djecu i darovite učenike, što daje poseban značaj ovom izdavačkom projektu koji je, podsjetimo, proteklih godina među svojim koricama obuhvatio puno afirmiranih imena književnosti za djecu (Marija Fekete Sullivan, Muhidin Šarić, Ljubica Ostojić, Fuad Tabak, Tatjana Pokrajac-Papucci, Aleksandra Čvorović, Ismet Bekrić, Jasmina Žiljak-Ilinčić, Zejćir Hasić, Blaga Žurić, Medmed Đedović, Anita Martinac, Miljenka Koštro, Tatjana Andrejević…). Također, svake godine „Vilenjakovo pero“ donosi iznimne ilustracije profiliranih umjetnika, a ta zbirka ima i već ustaljeni specijalni dodatak s bajkom koju najmlađim čitateljima daruje poznati pisac za djecu te direktor i pokretač FEDU-a Fahrudin Kučuk.

Na taj način uvode se najmlađi u svijet umjetnosti, oplemenjuju se njihove duše...

-FEDU kroz sve svoje projekte i sadržaje na prvo mjesto stavlja dijete, želeći ga razveseliti, nasmijati, naučiti nečem novom i potaknuti na kreativni rad u nekom vidu umjetnosti koji bogati um i dušu te potiče na dobra djela. U sve to je uključen veliki broj profesionalaca koji tijekom čitave godine, a ne samo tijekom trajanja festivala, žive i rade za one na kojima svijet ostaje. Rade to srcem, nastoje dati najbolje od sebe i djeca to na veliku radost FEDU-ove ekipe prepoznaju. Čak i u ovim teškim pandemijskim vremenima nalazimo načine kako bismo se kroz umjetnost družili i bogatili s djecom. Ovogodišnji FEDU se realizira online, a radi se punom parom kako bi Festival i u tom obliku imao kvalitetne i djeci zanimljive programe i sadržaje vezane za teatar, književnost, likovnu umjetnost, glazbu, različite projekte djece i pothvate namijenjene djeci. Koristim ovu prigodu da pozovem svu talentiranu djecu da budu dio ovogodišnjeg FEDU-a od 3. do 7. svibnja tako što će na naše adrese info@fedu.ba i kulenovict@gmail.com poslati svoje snimke na kojima pjevaju, sviraju, glume, recitiraju, plešu, pokazuju svoje likovne radove i druge zanimljive pothvate.  

I sami pišete bajke. U čemu se razlikuju današnje bajke od onih što su ih pisali veliki klasici?

-Bajka od davnina zaokuplja čovjeka preplećući stvarnost i nadnaravno, uobičajeno i čudesno, moguće i nemoguće. Koliko autora sa svojim nadahnućima, toliko i bajki. I danas, primjerice, nastaju bajke inspirirane legendama i pričama iz naroda, kao i one čiji su akteri iznikli iz mašte i doživljavaju čudnovate avanture i zgode tragajući za ljubavlju, istinom, pravdom, srećom i blagostanjem te se boreći na strani dobra ili zla… Također, možemo čitati i bajke smještene u ovom vremenu ili pak dalekoj budućnosti, a neke prizivaju različita čuda tehnološkog i znanstvenog napretka. Dakle, bajka živi i razvija se i oslanjajući se na tradiciju i koračajući s čovjekom svojeg doba, a ako je književni tekst kvalitetno napisan, izaziva zanimanje i intrigira u svakom vremenu. A dok čitamo davno proslavljena imena (poput Ivane Brlić Mažuranić, Ahmeta Hromadžića, H. C. Andersena, Oscara Wildea, braće Grimm, Charlesa Perraulta…), sjetimo se i onih koji stvaraju ovdje i sada, pronađimo i čitajmo njihove knjige kako bi i njihove bajke dugo i sretno živjele među nama.

U posljednje vrijeme živo je i u Vašoj književnoj radionici.

-Nedavno su u knjigama završile moje priče za djecu, koje sam pisala posljednjih desetak godina i objavljivala u književnim časopisima Riječ, Susreti i Cvitak. Digitalna izdavačka kuća „Style Writes Now“ objavila mi je krajem 2020. u svojoj ediciji „Sirenoteka“ zbirku priča za djecu na engleskom jeziku „The Richest Child Around“ (Najbogatije dijete u kraju).  Na engleski jezik prevela ju je i uredila književnica, prevoditeljica i vlasnica „Style Writes Nowa“ Marija Fekete-Sullivan dok je za lekturu bila zadužena Juliet Walker, a ilustracije sam uradila ja. „The Richest Child Around“ obuhvaća deset priča u čijem su središtu djeca u mnogim smiješnim i zaigranim zgodama, a ponekad i u tužnim okolnostima u kojima ipak pobjeđuju dobrota, suosjećanje i ljubav. Naslov knjige smo Marija i ja osmislile potaknute pričom „Perina štednja“ inspiriranom „štednjom“ mojeg pradjeda Pere, čovjeka koji je pomažući drugima dobio blago neprocjenjive vrijednosti. Ova je knjiga dostupna na Amazonu i Smaswordsu. Nedavno je na svoj put krenula i moja knjiga kratkih priča za djecu „Najjača riječ“. Objavljena je u IK Planjax iz Tešnja, izdavačkoj kući s kojom imam divnu suradnju, a donosi 25 priča inspiriranih mojim djetinjstvom, zgodama moje kćeri Meri kojoj je knjiga i posvećena, susretima s djecom u raznim književnim i životnim prigodama. Dakle, tu su inspiracije dragocjene već 40-ak godina, a neke su i od prošlog ljeta i svaka je potaknuta nekom stvarnom iskrom. Recenzentice su književnice i prevoditeljice Marija Fekete-Sullivan i Milena Rudež, grafička urednica je Murisa Bašić, a ilustracije potpisujem ja. Ova knjiga se može nabaviti kod izdavača i u online knjižari, a nadamo se boljim vremenima u kojima ćemo moći organizirati promocije onako kako smo to navikli prije ove pandemije i njezinih tužnih i teških okolnosti. Do tada svoje nove knjige promoviram u online programima. Tako ću napraviti jednu video promociju za FEDU, a zatim slijedi online program predviđen za 19. svibnja 2021. u sklopu „Književnih večeri srijedom“ koje organizira Društvo bh. pisaca, prevodilaca i bibliotekara u Švedskoj. 

Pišete i prozu i poeziju. Kako je sve počelo?
-Prvu pjesmu sam napisala s osam godina, ali to je bila samo igra koja je zabavila moje prijatelje. Prvu pravu pjesmu napisala sam u travnju 1992. došavši u izbjeglištvo u Split, a evo razgovaram s Vama baš na obljetnicu mojeg odlaska u izbjeglištvo. Znakovito. Dakle, od travnja 1992. pišem poeziju i kratku prozu. Pisanje je u tom ratnom vremenu bilo i moje utočište u nevolji i moje oružje protiv zla koje nam se događalo, a onda je život donosio nove okolnosti i nadahnuća. Kad sam dobila kćer, počela sam intenzivnije pisati za djecu. Sada već imam deset književnih naslova. Za mene je pisanje velika ljubav, način života i čudesno putovanje bez osobitog plana, a s puno iznenađenja koja mi priređuju različita nadahnuća.   

Djela su Vam prevođena na nekoliko stranih jezika, a i nagrađivani ste za svoj rad.

-Imala sam veliku sreću da sam putujući kroz književnost susretala vrsne i stručne prevoditelje, poput Marije Perić Bilobrk, Žarka Milenića, Ane Mikačić, Željka Perovića, Nikolle Berishaja, Marije Fekete-Sullivan, Milene Rudež, Jane Kabel, Laime Masytė, Thorvalda Berthelsena…, koji su željeli moje književne tekstove učiniti dostupnima na drugim govornim područjima. Zahvaljujući njima, moje pjesme i priče doživjele su prijevode na njemački, engleski, talijanski, albanski, danski, švedski, slovenski, makedonski, armenski, litavski… Kad je riječ o nagradama, one su bitan segment profesionalnog života i puno mi znače jer su mi pripale odlukama stručnih i objektivnih ljudi. No, možda je najveća nagrada dobiti potvrdu da je neko djelo dotaknulo srce čitatelja potaknuvši ga na razmišljanje i ispunivši ga radošću, nadom i inspiracijom za neko dobro djelo. A kada stvaram nešto novo, potpuno zaboravim i na nagrade i na divne reakcije čitatelja – posvećujem se novom djelu kao da mi je prvo i posljednje u životu. 

Što nam novoga pripremate?

-Uvijek radim na više rukopisa, a trenutačno pišem bajke za novu bajkovitu knjigu. Inspiracija je moje rodno selo Bijela kod Konjica, u kojem sam odrastala do 1992., mjesto koje će me dok sam živa obogaćivati dobrotom, ljepotom i prijateljstvima za čitav život. Ne bih previše otkrivala, a sigurna sam da će ta knjiga razveseliti one među kojima sam odrasla.