Na opće odobravanje ortodoksnim ljevičara, Tuzlak Denis Bećirović je izabran za bošnjačkog člana državnog Predsjedništva.

Naprosto je pomeo svog rivala s desnice, radikalnog šefa SDA Bakira Izetbegovića, istina uz požrtvovanu potpopru čak 11 političkih stranaka, i oživio je veliku radoznalost svojih stranačkih pristaša, te općenito političke i analitičke zajednice u zemlji.

Kako se od Izetbegovića nekako očekuje da pokaže političku zrelost i objavi povlačenje s čela i dalje najjače bošnjačke stranke, jer mu je i članstvo doslovce okrenulo leđa na izborima, tako se istim slijedom priželjkuje da Denis Bećirović uskoro zasjedne na liderski tron u SDP-u.

Statut

Za razliku od Bakira Izetbegovića, aktualni čelnik SDP-a Nermin Nikšić nije doživio izborni debakl, dapače sebi je koz kompenzaciju osigurao četverogodišnji mandat u državnom parlamentu, a istodobno i SDP je doživio svojevrsno izborno uskrsnuće.

Međutim, po Statutu SDP-a Nikšić, nakon što mu istekne predsjednički mandat nema više pravo izbora na tu poziciju. Logično je, dakle, da u prvi plan uskoči baš Denis Bećirović, koji je aktualni potpredsjednik SDP-a, a svojim je ustoličenjem u državno Predsjedništvo dodatno podebljao osobni i politički autoritet.

Od njega lijevi nostalgičari očekuju i da privede za stol druge čelnike lijevih stranaka, naročito Željka Komšića iz DF-a i Envera Bijedića, svog Tuzlaka, čelnika Socijaldemokrata.

Ipak, razumljive su želje i maštarije, dugačak je i trnovit put do spajanja razjedinjenih stranaka i zavađenih lijevih vođa. Kao prvo Denis Bećirović mora izlobirati potporu stranačkog članstva i zasjesti na čelo SDP-a. To će mu biti vraški komplicirano, ali, naravno, ne i neostvarivo.

Nije nikakva tajna, Bećirović i nije baš omiljen lik u SDP-u. To što je kandidiran pa i izabran za člana Predsjedništva BiH je bilo iz nekakve nužde i procjene čelnika 'Trojke' pa i uz pristanak Nermina Nikšića, da Denis Bećirović može na izborima izmasakrirati Bakira Izetbegovića. Naprosto, u tome trenutku nije bilo boljeg kandidata, jer Nikšić nije htio čuti za kandidaturu Denisa Zvizdića iz NiP-a.

Ujedinjenje

Odavno se zna da Bećirović ne kotira baš najbolje u samom vrhu SDP-a.

Uz to, u SDP-u mu spočitavaju pritajeni nacionalizam i, za jednog socijaldemokratu, neprihvatljivu povezanost s islamskom zajednicom. Članstvo je godinama bilo zabrinuto zbog narušenih odnosa između Bećirovića s jedne, te dvojice potpredsjednika Zukana Heleza i Vojina MIjatovića s druge strane. Mijatović je jedva progutao Bećirovićevu kandidaturu i do zadnjeg je trenutka inzistirao da u utrku za Predsjedništvo ide Nermin Nikšić.

Čelnik SDP-a od osnivanja nikada nije bio srpske ili hrvatske nacionalnosti. Pravdalo se to kontradiktornom tezom kako je članstvo stranke dominantno bošnjačko. To je neprihvatljivo pojašnjenje za stranku koja se voli dičiti anacionalizmom i multietničnošću. Nije čudno što su je mnogi, pa čak i bivši lider Zlatko lagumdžija, svrstali u bošnjačke stranke.

Postavlja se onda logično pitanje može li načet autoritet Denisa Bećirovića u SDP-u, makar je sada bljesnuo, ujediniti lijeve snage u zemlji, ako na izbornom Kongresu i postane šef SDP-a. To bi dakle podrazumijevalo da je SDP spreman na fuziju. Ostaje otvoreno kako bi reagirali Komšić i Bijedić.

Prema nekim izvorima moglo bi se nagovoriti Željka Komšića da pristane čak i na gašenje DF-a, ako bi razgovori i kriteriji za ujedinjenje bili korektni.

Navodno je baš Komšić i u nekim ranijim pokušajima stapanja ljevice bio vrlo konstruktivan dok su drugi bili zadrtiji.

Čelnik DF-a je praktično ostvario sve svoje političke ambicije i mnogi u Sarajevu vjeruju da bi pristao da u naslijeđe kao neki svoj politički pečat na zalasku karijere doista ostavi svoj doprinos fuziji lijevih stranaka. Naravno, samo ne ako je u taj projekt umiješan Zlatko Lagumdžija. Na potezu su SDP i Denis Bećirović ili neki drugi šef te stranke. J. S.