Piše: V.S.Herceg

Lipanj je mjesec kada se tradicionalno obilježavaju oslobađajuće vojne akcije iz 1992. godine - oslobađanje Mostara od nekadašnje JNA i paravojnih srpskih formacija. U tim akcijama zajednički su tada sudjelovali i Bošnjaci i Hrvati Hercegovine, kao i snage HV-a.

Međutim, u tim danima uskoro počinje i bošnjačko-hrvatski rat, a danas i Hrvati i Bošnjaci ove obljetnice obilježavaju odvojeno, bez ikakvih dodirnih točaka. Često "friziranje" zajedničke povijesti pokazuje da su vrijeme i politika ipak učinili svoje.

Nema zajedničkog obilježavanja oslobađanja Mostara

Nije ostalo nezamijećena zanimljiv prizor na zgradi gdje je smješteno Ministarstvo za pitanja branitelja HNŽ-a u Mostaru. Na ulaznim vratima dva plakata, jedan od drugog razmaknuti oko dva metra. Oba o obilježavanju (zajedničkog) oslobođenja Mostara iz '92.: 'Lipanjske zore 1992.-2021.' i 'Putevima pobjede - Stazama Samostalnog mostarskog bataljuna 1992.-2021.', koji je u to vrijeme bio pod zapovjedništvom HVO-a.

Također, i mnogi Bošnjaci bili su sastavu snaga HVO-a da bi početkom međusobnih sukoba prešli u redove Armije BiH, u Hercegovini službeno utemeljene u studenom 1992. godine.

Na žalost, ni povijesne činjenice o zajedništvu Bošnjaka i Hrvata iz tih dana 1992. godine nisu dovoljne da se kao takve prihvate ni 29 godina kasnije te da se barem jedna oslobađajuća akcija Mostara obilježi zajednički.

"Sve mora biti podijeljeno"

Prof.dr.sci. Esad Bajtal ovu apsurdnu realnost za Dnevni list komentira kao retoričko pitanje.

"Ako je riječ o vječitoj ljudskoj borbi za slobodu i mir, protiv rata i za slobodu, čemu to cijepati? Čemu dva plakata o istom, zajedničkom događaju, jedne te iste logike, a za što bi trebali biti svi? Ali, živimo logikom stereo-života: sve mora biti podijeljeno, mi-oni, naša-vaša prošlost, jer na logici podjela opstaju, ostaju i dobro žive oni koji su nas doveli na ekonomsko dno Europe. Mi, jedna od najbogatijih zemalja prirodnim resursima, hidro potencijalom, šumama, imamo i more, imamo najskuplju i najbogatiju vlast, a mi tako bijednici. Mi smo bogata zemlja siromašnih građana i to znači da je naše siromaštvo proizvedeno. I zato je potrebno sve podijeliti da bi se ovi fakti sakrili", zaključuje prof. Bajtal.

Njegovo mišljenje dijeli i Emil Karamatić, novinar i književnik.

"Ova dva plakata pokazuju svu apsurdnost svih na ovim prostorima. Ako ne možeš objasniti ludilo ni u 100 godina, onda možeš slikom "objasniti". Ali, nije samo to apsurdnost. Imamo ih mora", krako komentira Karamatić.